Backstreet Boys najbolji su pokazatelj kako bendovi iz devedesetih i dalje mogu ostvarivati devetoznamenkaste iznose prihoda od glazbe.
Backstreet Boys rijedak su fenomen pop-kulture: boy band koji je krenuo iz Floride kao "projekt menadžera", preživio industrijske prijevare, osobne krize i promjene ukusa publike, ali i danas puni najmodernije koncertne dvorane na svijetu.
Galerija
Grupa je formirana u Orlandu početkom 1990-ih kroz audicije koje je organizirao Lou Pearlman, s idejom da stvori bend koji bi izgledao poput New Kids on the Block izgled, a zvučao kao Boyz II Men. Jezgru su činili A. J. McLean, Howie Dorough i Nick Carter, a zatim su im se pridružili rođaci Kevin Richardson i Brian Littrell.
Već u ranoj fazi doživjeli su ono što će obilježiti cijelu prvu eru boy band industrije: kasnije su članovi javno govorili o financijskoj eksploataciji i ugovorima po kojima je Pearlman praktički bio šesti član s pravom na dio zarade, što je dovelo do pravnih sporova i prekida suradnje.
Za razliku od mnogih američkih boy bandova, Backstreet Boys su prvo eksplodirali u Europi. Njihov međunarodni debi album "Backstreet Boys" (1996.) otvorio je vrata turnejama i masovnoj bazi fanova, uz rane hitove poput "Quit Playing Games (With My Heart)".
Njihova diskografija ima nekoliko stupova koji su definirali eru: uz "Backstreet Boys" veže se početak globalne histerije i singlovi koji su ih lansirali iz Europe prema SAD-u. "Millennium" iz 1999. se smatra njihovim ključnim albumom karijere i simbolom pop-kulture kasnih devedesetih, prodan je u desecima milijuna primjeraka, čime je postao jedan od najprodavanijih albuma svih vremena. Uz njega se uspjesima nadovezuje i "Black & Blue" iz 2000., nakon čega je bend zbog zasićenja otišao na pauzu. Povratničko izdanje nakon pauze "Never Gone" iz 2005. naglasio je novo poglavlje karijere pop-rock zvucima.
Ako postoji čovjek koji je zvuk Backstreet Boysa pretvorio u svjetsku valutu, to je Max Martin. On je potpisan kao autor/producent na nekim od njihovih najvećih hitova, uključujući "I Want It That Way", koji je postao njihov zaštitni znak – globalni No.1 fenomen u desecima zemalja i pjesma koja je definirala eru teen popa.
Iako se Backstreet Boys često predstavljaju kao obiteljski bend, iza kulisa su godinama živjeli pod brutalnim tempom industrije i vlastitim krizama. Najvidljiviji lom bio je u razdoblju ranih 2000-ih, kada je A. J. McLean odlazio na liječenje o ovisnosti, a članovi su više puta opisivali koliko je to bilo teško razdoblje za bend, a negdje u istom razdoblju iz benda je otišao Richardson jer je, prema svojim riječima, ostao bez goriva.
Pogledaji ovo
Te promjene nisu bile samo logistika – bile su znak da se grupa, kao i publika, mora prekalibrirati iz teen senzacije u dugovječni pop-brend.
Osim priče o Pearlmanu, koja je postala širi simbol prevare u boy band industriji, bend je posljednjih godina povremeno bio u sjeni i zbog privatnih kontroverzi vezanih za Nicka Cartera i sudske postupke/tužbe koje su pratile optužbe za seksualno zlostavljanje, koje Carter poriče. Tu su i sudske tužbe protiv Littrella zbog uzurpiranja javne plaže.
U njihovu slučaju, pauze nisu bile kraj, nego ventil. Nakon ranih 2000-ih napravili su odmak od non-stop mašine, vratili se s "Never Gone" i nastavili kroz faze u kojima su se prilagođavali novom tržištu – od albuma do velikih turneja i nostalgijskog vala koji je 2010-ih vratio "boy band estetiku" u mainstream.
Posljednjih nekoliko mjeseci bend je održao rezidencijsku turneju u dvorani Sphere u Las Vegasu, koja je službeno zaključena u nedjelju 15. veljače. Prema izvještajima američkih medija, nagađa se kako su Backstreet Boys zarađivali oko 4 milijuna dolara po svakoj večeri, što je uključivalo prodaju karata, VIP i platinum ulaznica te dodatne pakete (putničke pakete, travel paket ponude itd.).
Izvori tvrde i kako je bend platio jednokratnu naknadu od oko 7 – 8 milijuna dolara za produkcijski i kreativni dio digitalnih vizuala koje koristi u predstavi, ali je ta investicija već vraćena zahvaljujući prodaji i visokoj potražnji fanova.
Uzimajući u obzir kako je od kolovoza do veljače održano 35 nastupa, ukupna bruto zarada mogla bi dosegnuti oko 140 milijuna dolara, i to bez dodatnih prihoda od VIP paketa, putnih aranžmana i drugih komercijalnih elemenata, što se često može uspoređivati s velikim stadionskim turnejama.
Povijest Backstreet Boysa i njihov utjecaj najbolji su pokazatelj kako zvijezde devedesetih i dalje mogu zarađivati velike iznose izvodeći hitove koji su nerijetko stariji od najstarijih pripadnika generacije Z.
Kviz o tom bendu riješite OVDJE.
Što su sve boy bandovi morali trpjeti prije 30 godina, otkrijte OVDJE.
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/34 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
