Netflixova miniserija ''Mrs Playmen'' vraća nas u Italiju 60-ih i 70-ih godina te otkriva fascinantnu, kontroverznu i često zaboravljenu priču o ženi koja je promijenila granice erotike, medija i društvenih normi – Adelini Tattilo.
Netflixova miniserija ''Mrs Playmen'' donosi istinitu priču o najpoznatijem talijanskom časopisu za odrasle, Playmen, i njegovoj pionirskoj suosnivačici Adelini Tattilo, koju glumi Carolina Crescentini.
Tattilo je uglavnom držala svoj privatni život podalje od javnosti, no bila je izuzetno odlučna poslovna žena i, po mišljenju nekih, aktivistica.
Kao majka troje djece u tridesetima, Tattilo i njezin tadašnji suprug Saro Balsamo inspirirali su se američkim časopisom Playboy kako bi stvorili vlastitu talijansku verziju, prilagođenu europskom ukusu. Voljen i osporavan, njihov časopis Playmen postao je ogroman uspjeh, ali se istodobno suočio s velikim otporom – mnogi su tvrdili da je publikacija nepristojna i suprotna katoličkim vrijednostima zemlje.
No drugi, uključujući i samu Tattilo, smatrali su da Playmen osnažuje žene i služi kao alat ženske emancipacije.
Pogledaji ovo
''Nadam se da će Playmen pridonijeti promjeni, na inteligentan način, određenih arhaičnih stavova prema ljubavi i seksu među talijanskim muškarcima i ženama'', izjavila je za TIME 1971. godine.
Časopis je imao uspone i padove: postizao je veliku nakladu, ali se suočavao i s tužbama, problemima sa zakonom, pa čak i skandalom vezanim uz gole fotografije Jackie Kennedy. Netflixova serija prati izdanja Playmena koja je Tattilo sama vodila nakon što ju je Balsamo napustio usred optužbi za opscenost protiv časopisa.
No koja je prava priča iza Mrs Playmen?
Rođena u Manfredoniji 1928. godine, Tattilo je imala gotovo 40 godina i bila majka troje djece kada je u Italiji pokrenula uspješan erotski časopis Playmen. Publikacija je bila najpoznatija po fotografijama golih žena, uključujući slavne osobe poput Brigitte Bardot i Amande Lear.
No časopis je također objavljivao tekstove o umjetnosti, politici i kulturi. Prema talijanskoj novinskoj agenciji adnkronos, Playmen je čak donosio intervjue s uglednim osobama poput Freda Astairea i Allena Ginsberga.
''Časopis nije bio samo erotika, bio je alat kulturne emancipacije. Sama Adelina izjavila je da joj je cilj borba protiv netrpeljivosti, osporavanje lažnog moralizma te afirmacija libertarijanske, radikalne i socijalističke kulture.''
Pogledaji ovo
Playmen se s vremenom počeo prodavati diljem Europe. Prema članku u TIME-u iz 1971., u manje od četiri godine Playmen je dosegao nakladu od 450.000 primjeraka. Međutim, časopis je tehnički bio ilegalan u Italiji jer je kršio članak 725. talijanskog kaznenog zakona o vrijeđanju općeg osjećaja pristojnosti. To ipak nije spriječilo Talijane da ga kupuju – štoviše, možda ga je učinilo još popularnijim.
''Svaki mjesec vodi se utrka između čitatelja i policije'', pisao je TIME.
''Playmen rijetko ostaje na kioscima dulje od 48 sati; u tom razdoblju ili se proda ili bude zaplijenjen. Čitatelji su obično brži od policije.''
Godine 1972. jedno izdanje Playmena objavilo je gole fotografije Jackie Kennedy snimljene bez njezina znanja ili pristanka. Fotografije su nastale dok se bivša prva dama sunčala naga na privatnom otoku Skorpios u Grčkoj.
Tattilo je u intervjuu za TIME 1972. izjavila da su fotografije snimili fotografi s broda te da je za njih platila više od 34.000, a manje od 51.000 dolara. Fotografije su izazvale medijsku histeriju i skandal – brojevi su se rasprodavali, a Playmen je stekao globalnu prepoznatljivost.
Tijekom sljedećih godina slike su ponovno objavljivane u erotskim časopisima diljem svijeta, uključujući i Sjedinjene Države. Pojavile su se u kolovoškom izdanju Hustlera 1975., nakon što ih je vlasnik časopisa Larry Flynt otkupio. Cijela je afera čak ušla i u film The People vs. Larry Flynt iz 1996., nominiran za Oscara.
Ipak, Tattilo se nije smatrala odgovornom za skandal.
Uostalom, Jackie je znala da su fotografi na toj lokaciji već više puta snimali. Da nije željela biti fotografirana, nije se trebala izlagati.''
Nakon velikog uspjeha u Europi, Tattilo je počela prodavati Playmen u SAD-u pod imenom Adelina, sa sloganom ''Američko izdanje talijanskog Playmena''. Navodno je željela iskoristiti već postojeću reputaciju brenda.
Njezina tvrtka Chuckleberry Publications ubrzo je, prema UPI-ju, bila tužena od strane Playboya Hugha Hefnera.
Pogledaji ovo
Sudac je presudio u korist Playboya i odlučio da Adelina mora izmijeniti svoj slogan te da nikada ne smije promijeniti ime u Playmen u SAD-u.
Adelina je opstala svega nekoliko godina, ali je u tom kratkom razdoblju privukla velika imena, uključujući intervjue s redateljima poput Mela Brooksa, a objavljivala je i eseje Stephena Kinga.
Nakon uspjeha Playmena, Tattilo je osnovala pravo izdavačko carstvo. Sudjelovala je u objavljivanju knjiga Dizionario della Letteratura Erotica (Rječnik erotske književnosti), La Marijuana Fa Bene (Marihuana je dobra) i Playdux: Storia Erotica del Fascismo.
Prema talijanskom izdanju Ellea, Tattilo je također pokrenula Liberu, feministički časopis osmišljen za osnaživanje žena, koji je uz teme mode, politike i feminizma donosio i fotografije golih muškaraca.
Playmen je objavio svoje posljednje izdanje 2001. godine, a Tattilo je preminula u 78. godini života 2007., nakon onoga što je La Repubblica opisala kao kratku bolest.
1/21 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/20 >>
Pogledaji ovu galeriju
