Neki putuju kako bi vidjeli svijet, a neki kako bi ponovno pronašli sebe. Nakon burnog životnog razdoblja 25-godišnji Ivan Martinović krenuo je na Camino de Santiago. Dvanaest dana i 280 kilometara kasnije ostavio je iza sebe strahove, a kući se vratio s mirom koji je toliko dugo tražio. Ovo je priča koja podsjeća da je najvažnije putovanje ono prema vlastitom srcu. Priču donosi Dino Stošić.
Za slavni Camino de Santiago Ivan je znao godinama, još od studentskih dana i Erasmusa u Portugalu. Iako je mislio da će se na tu pustolovinu odvažiti tek u zrelijim godinama, život je imao drugačiji plan.
Galerija
''Cijela je godina, mogu reći, krenula jako loše. Privatno se dogodilo dosta loših stvari. Došao sam u stanje pred burnout, gdje stvari koje su me veselile, koje bih možda radio s guštom, više nisam radio. I u tom stanju blage depresije jednostavno sam znao da trebam nešto. Trebam nekakav trenutak koji će mi to promijeniti. Sasvim slučajno prošao mi je kroz glavu Camino. I to je ustvari bio poziv'', kaže nam.
Hodajući uz obalu Atlantika, ritam koraka prilagođavao je vlastitom osjećaju.
''Moj Camino trajao je 12 dana. U tih 12 dana propješačio sam 280 kilometara, prosjek u danu bio je 25 kilometara. Nekad sam znao 17 kilometara, a nekad 35 kilometara proći u danu'', priča nam Ivan.
No Camino nisu samo sunčani dani. Svaki hodočasnik na tom putu nauči važnu lekciju o skromnosti.
''Jedan dan uhvatila me kiša i u tom trenutku stvarno se nisam mogao nikamo skloniti od te kiše. I u tom trenutku kad bi čovjek pomislio - dobro, što meni ovo treba, tu se nalazim u Portugalu na oceanu, kiša pada - ja sam se samo smijao i rekao: 'OK, ovo je super iskustvo''', kaže nam.
Legenda kaže da na prvo ovakvo putovanje svi ponesu višak. Ipak, ono što Ivanu na stazi nije trebalo drugima je stiglo kao pravi spas.
''Ja sam imao puno flastera namijenjenih za žuljeve. Hvala Bogu, nisam ni jedan žulj imao. I kako bih upoznao i druge ljude, druge hodočasnike na putu, vidio sam da je njima bilo potrebno. U trenutku kad oni stvarno nisu više mogli hodati, ja bih prošao i dao bih im te flastere i onda bi oni rekli da nisam svjestan koliko sam im pomogao. A meni je to bilo samo iz volje.''
Bilo je to i veliko testiranje vlastitog komfora. Odjeća se prala na ruke, krutim sapunom na starinskim sudoperima, baš kako su to nekada radile naše bake. Na različite dosjetljive načine snalazili su se i sa sušenjem.
''Naravno, vi kad dođete u smještaj, tu večer operete robu, ona se ne stigne osušiti preko noći. I onda svi zakačimo na sebi, na ruksacima, gdje god možemo, i tako hodamo cijeli dan dok se ne osuši.''
Nakon desetaka kilometara u nogama nagrada bi stigla na tanjuru. I dok neki kuhaju u hostelima, Ivan je uživao u lokalnim okusima.
''Hodočasnički jelovnik je nekako simbolične cijene od 10 do 15 eura. Ali super je što taj hodočasnički meni uključuje i predjelo, i glavno jelo, i desert, i piće po izboru, i kavu ili čaj. Dosta su obilna jela.''
Troškovi su na ovakvom hodočašću potpuno individualni.
''Ako želite spavati u javnim albergama, njih plaćate otprilike 10 eura noć. Privatni su malo skuplji, oko 15 do 20 eura. Jako je individualno ono što mogu reći za sebe. Dakle, jeo sam kad god sam htio, što god sam htio, varirao sam sa spavanjem u javnim i privatnim albergama i izašlo je oko 950 eura, uključujući i avionsku kartu i smještaj, apsolutno sve.''
Dvanaest dana hodao je bez osjećaja umora i s osmijehom na licu. No prava bura emocija čekala ga je na samom cilju.
''Kako sam krenuo, ja sam imao stvarno ludu pozitivnu energiju. Nikako da plačem. Prvi dan prođe, ja plešem, pjevam, hodam, ništa. Drugi, treći dan i dalje. I onog trena kad sam ušao u katedralu, u meni se vjerojatno sve slomilo. Sve ono što sam nosio tih 12 dana.''
Danas svoj život dijeli na razdoblje prije i poslije Camina. Na velikom trgu u Santiagu ostavio je sve svoje strahove i nemire, a kući se vratio vraćen na vlastite tvorničke postavke. Ivan nas podsjeća da poziv na promjenu ne stiže slučajno; treba samo imati otvoren duh, odvažiti se na prvi korak i vjerovati da nas na kraju staze čeka obnova.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte na novaplus.hr.
1/27 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
