Neki ljudi imaju jedan hobi, neki dva, a naš sljedeći protagonist teško bi ih uopće mogao nabrojiti. Svećenik, zaljubljenik u film i umjetnost, fra Danijel Maljur uvijek je u potrazi za nekim novim izazovom. Upravo ga je ta znatiželja dovela do jedne kreativne priče; okušao se u izradi vunenih tepiha. Kako mu ide, pokazao je našoj Dijani Kardum za IN magazin.
Na prvi pogled teško biste pogodili što se krije iza ovih šarenih niti vune. Još teže da ih izrađuje – franjevac. Dok većina ljudi uz samostan veže molitvu, mir i tišinu, iz jedne prostorije već mjesecima dopire zvuk koji više podsjeća na građevinske radove nego na umjetnost. Pneumatski tufting pištolj postao je novi alat fra Danijela Maljura, koji je sasvim slučajno otkrio hobi.
''Slučajno, onako kao što imam širok spektar interesa, onda sam probavao sve i svašta, a kako čovjek treba težiti između ostalih stvari ako gledamo Tomu Akvinskog i njegovu filozofiju smatramo da to trebamo gledati ne samo ovdje nego i u cijelom našem životu, trebamo težiti za onim što je dobro, lijepo i istinito. U ovom slučaju težimo za onim što je lijepo i u mnogim ljepotama koje se nalaze danas u umjetnosti onda evo nekako sam našao na internetu nekog a tko je radio to, pa sam se zainteresirao pa da vidimo, to lijepo izgleda'', govori nam fra Daniel Maljur te dodaje.
''Možda sam talentiran, nisam bio talentiran, dakle nema opasnosti oko toga, ali onako probao sam jedanput, drugi put, treći put i vidio sam možda mi to ide, možda ima tu nešto tako da je bilo puno truda oko toga'', kaže nam.
Tufting je tehnika izrade tepiha koja je posljednjih godina osvojila društvene mreže i umjetničke radionice diljem svijeta. Posebnim pištoljem vuna se ubrizgava u platno, a nakon lijepljenja, šišanja i završne obrade, nastaju unikatni tepisi. Iako je izvorno razvijen u Americi kao način brže proizvodnje podnih obloga, danas je posebno popularan među umjetnicima u SAD-u, Japanu, Južnoj Koreji i u europskim dizajnerskim studijima. Fra Danijel s tim je krenuo prije 9 mjeseci.
Pogledaji ovo
''To su bile neke te jednostavne stvari da vidim je l' ja to mogu, pa napravim onako jedan potez s tom vunom i onda to nije ispalo na ništa, to je vune bilo svagdje, skoro se i platno poderalo. Ruke su mi drhtale, kako ću sad to, stisnem li krivu tipku hoće li taj pištolj eksplodirati, ako ja krivo stavim okrenem hoće li se raspasti, doći do ozbiljne fizičke ozljede, hoću li morati zvati doktora'', priča nam fra Danijel.
Nakon prvog pokušaja uslijedio je drugi. Pa treći. Svaki novi tepih bio je bolji od prethodnog, iako, kako sam kaže, nije sve izgledalo baš tako jednostavno.
''Bilo je puno pokušaja i pogreške, volim govoriti da je bilo više pogrešaka nego pokušaja što je naravno besmisleno jer ne može biti više pogrešaka od pokušaja nego mora biti najmanje isto ali bilo je stvarno puno toga i puno znoja i truda je utrošeno na cijelu tu umjetnost tako da nadam se da će se isplatiti kad bude ta izložba''. kaže nam.
A umjetnost je, pokazalo se, katkad znala narušiti i samostanski mir. Jer tufting pištolj nije nimalo tih. Zvuk podsjeća na pneumatsku bušilicu, pa nije uvijek bilo lako pronaći pravi trenutak za rad.
''Nisu previše rekli bili su dobri u početku, ali možda im je smetalo taj pištolj s kim se ubrizgava vuna, to dosta je bučno i to kad počne treštati, to malo kao pneumatska bušilica i onda ako to bude u vrijeme kad oni odmaraju, onda neće odmarati u tom trenutku, ali usprkos tome, bili su vrlo ovoga, dali su mi vjetar u leđa, što se toga tiče i imali su komplimenata za sve to što radim'', govori fra Danijel.
Potpora subraće dala mu je dodatni poticaj. A vremena za kreativnost uvijek pronađe, iako je tufting samo jedna od brojnih stvari koje ga zanimaju.
''Volim i video, volim i kamere, volim i snimati filmove, volim obrađivati i videe i filmove, volim miksati zvuk, imam tako neke miksete, onda dakle volim i knjige, gitaru, košarku, rolanje, imam puni spektar interesa. Ali ne bih rekao da je to jako pozitivno, sada da ljudi ne misle, ima širok spektar interesa puno ga zanima, puno zna, ja bih htio biti kao što je on. Mislim da trebamo stat na loptu jer kako se kaže postoji neka izreka, ako je netko dobar u svemu nije najbolji u ničemu'', kaže.
Pogledaji ovo
Njegov životni put obilježila je sasvim drugačija odluka – ona da postane franjevac. Odluka, kaže, nije nastala iz prolaznog osjećaja, nego dubokog uvjerenja.
''Životni poziv bez obzira svećenički ili bračni ne smije ovisiti o osjećaju. Nisam nikad gledao da sam osjetio poziv jer osjećaj ne može biti kriterij za određivanje poziva svećeničkog ili bračnog, nego to mora biti neki oblik sigurnosti koji mora počivati na vjeri, razumu i možda nekom nadnarqavnom iskustvu to ćemo stavit sa strane iako ćemo to istaknuti jer to je bilo u mom slučaju, bilo je neko nadnaravno nadahnuće gdje sam ja u jednom trenutku, u jednoj sekundi osjetio sigurnost da ja moram otići'', priča nam.
Svoj će umjetnički rad prvi put predstaviti upravo na Porcijunkulovu, manifestaciji koja će i ove godine od 29. srpnja do 2. kolovoza spojiti duhovni sadržaj s kulturom, tradicijom i zabavom. Osim u koncertima Prljavog kazališta, Sergeja Ćetkovića, Mladena Grdovića, Matije Cveka i Nede Ukraden, bit će tu još mnogo toga.
Među brojnim sadržajima ovogodišnjeg Porcijunkulova svoje će mjesto pronaći i vuneni tepisi nastali u samostanskoj radionici. Svaki drugačiji, svaki izrađen ručno i svaki nastao iz bezbroj pokušaja, pogrešaka i sati rada. Možda je sve počelo jednim slučajno pronađenim videom na internetu, ali završilo je pričom koja pokazuje da umjetnost može pronaći put i kad je najmanje očekujemo.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte na novaplus.hr.
1/14 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/22 >>
Pogledaji ovu galeriju
