Iza mirnog i analitičnog nastupa krije se umjetnik koji si svjesno dopušta traženje, rast i pogreške. Sven Pocrnić pripada generaciji izvođača koja ne gradi karijeru preko noći, nego kroz iskustvo – od rada iza kulisa do izlaska pod reflektore. Uoči novog televizijskog izazova govori o hrabrosti, pritisku, povratku kući nakon Dublina i potrebi da, unatoč ambiciji, ostane vjeran sebi.
S 25 godina iza sebe već ima kazalište, televiziju i ozbiljno glazbeno obrazovanje. Sven Pocrnić jedan je od onih umjetnika koji ne žele žuriti s definicijama, ali itekako znaju što ih pokreće. Od rada iza kulisa do izlaska pod reflektore, njegov profesionalni put posljednjih godina dobio je novu dinamiku – a ulazak u show Tvoje lice zvuči poznato za njega je logičan, ali i osoban iskorak.
Galerija
Na pitanje osjeća li se danas kao netko tko još traži svoj smjer ili ga je već jasno definirao, Sven odgovara bez zadrške:
''Možda je baš traženje smjera moj smjer. Znam što volim i u čemu smatram da sam dobar, ali si još uvijek dopuštam istraživati. Ne osjećam potrebu da s 25 godina imam sve odgovore, već mi je važno da što god radim ima smisla i da kroz to rastem'', govori nam.
Kad se osvrne na posljednjih nekoliko godina, ističe jednu odluku koja ga je snažno oblikovala – profesionalno i osobno.
''Odlazak na British and Irish Modern Music Institute (BIMM Dublin) promijenio mi je puno toga. Radio sam posao nevezan uz studij pohađavši paralelno fakultet, da bih si platio stanarinu, pa sam kroz to naučio koliko zapravo mogu. Nije bilo glamurozno, ali me baš to ojačalo'', govori.
Publika ga je nedavno upoznala i kroz show Tko to tamo pjeva?, gdje je bio skriveni glas. Sada, u Tvoje lice zvuči poznato, nalazi se u potpunom fokusu.
''Navikao sam raditi iza kulisa i tamo sam se osjećao sigurno. Ova razina izloženosti došla je kao nadogradnja svega što sam radio do sada. Vidim da me čini boljim i iza scene – jer me tjera na veću hrabrost i spontanost. Jedno zapravo nadopunjuje drugo'', priča nam.
Poziv u novi show doživio je kao prirodan nastavak svog puta.
''Poziv je došao u pravom trenutku. Doživljavam ga kao nadogradnju svega što sam radio i kao priliku za profesionalni rast. Specifičnost ovog showa je opuštenost, a meni je to ponekad izazov jer stvari često shvaćam suviše ozbiljno i doslovno. Prihvatio sam poziv baš zato da u ovoj formativnoj fazi svog puta upoznam novi dio sebe'', objasnio nam je.
U formatu koji traži transformaciju i brzinu prilagodbe, osobni izazovi postaju još vidljiviji.
''Jako sam sklon sve analizirati do najsitnijih detalja. To je dio moje osobnosti, ali i profesionalna deformacija, pa mi je veliki izazov suspregnuti tu potrebu. Najviše se veselim tome da oslobodim neku vedriju i opušteniju verziju sebe, te u tome vidim i najveći potencijal za napredak'', kaže.
Očekivanja, bilo vlastita ili tuđa, neizbježan su dio javnog posla – ali s njima je naučio drugačije postupati.
''I moja i tuđa očekivanja uvijek postoje, ali učim ih ne doživljavati kao teret. Ponekad si ih sam dignem više nego što treba, ali to me onda motivira da se fokusiram na proces i odradim svaki zadatak dajući sve od sebe. Mirniji sam kad znam da sam učinio baš sve što sam mogao''.
Izvan reflektora, njegov svijet izgleda posve drukčije.
''Kad nema snimanja, proba ni reflektora, volim potpuni mir. Mirni dani su rijetki, ali su mi zato još draži'', kaže.
Iako živi ubrzanim tempom, promjene ga znaju izbaciti iz ravnoteže – no zna i kako se vratiti sebi.
''Ljudi povremeno misle da mi promjene ne smetaju jer živim brzo, ali zapravo me znaju izbaciti iz ravnoteže. Srećom, najbrže se vratim sebi uz smijeh i “moje ljude”, a ako imam vremena – bijeg u prirodu'', priznaje.
U svemu, kaže, najvažniji su mu oni koji ga poznaju izvan javne slike.
''Moji ljudi su mi najvažniji. Od njih najviše učim i njihove su mi refleksije neprocjenjive. Poznaju me dublje od javne slike i uz njih mogu biti potpuno svoj'', kaže.
Kroz Tvoje lice zvuči poznato želi pokazati više od same izvedbe.
''Volio bih da se iz mojih nastupa vidi koliko je u njih uloženo rada i odgovornosti, ali i radosti. Nadam se da će se prepoznati moja spremnost na učenje i profesionalni razvoj, ali i moja svestranost'', priča nam.
O budućnosti ne govori u kategorijama ambicije pod svaku cijenu, nego ravnoteže.
''Ne jurim po svaku cijenu ništa – želim raditi ono što me veseli i ispunjava. Najvažnije mi je ostati svoj. A privatno se nadam da ću, uz sav tempo, znati uživati u miru, ljubavi i obitelji''.
Kad makne sve projekte i showove, ostaje ono najvažnije – ljudi i osjećaj pripadanja.
''Kad maknem sve showove i projekte, najvažniji su mi ljudi koje volim i osjećaj mira. U Dublinu sam dosta vremena proveo usamljen i tek tada sam shvatio koliko mi znači biti okružen mojim ljudima. Povratak kući donio mi je veliko veselje i možda zato ponekad pretjeram u želji da sve radim i iskoristim svaku priliku. A onda dođu dani kad zaboravim stati i vidjeti koliko su to lijepe stvari koje mi se događaju. Zato si pokušavam svjesno podsjetiti koliko sam sretan što sve to mogu živjeti''.
A kada treba opisati samoga sebe, bira riječi koje spajaju profesionalno i osobno.
''Ja sam zaigrani umjetnik – glazbenik, pjevač i mentor – ali i zaručnik, prijatelj i stariji brat. Najviše me pokreće onaj trenutak kad vidiš da je nešto što si dao iskreno dotaknulo nekoga. To mi je najveća nagrada. Najbitnije mi je ostati svoj, bez potrebe da glumim da sam nešto što nisam'', zaključio je.
Pred Svenom je razdoblje u kojem će publika upoznati njegov rad iz potpuno nove perspektive. Iako ulazi u izazovan i dinamičan format, ostaje vjeran sebi i svom pristupu – radu, disciplini i stalnom učenju. Ako je suditi po dosadašnjem putu, ovo je samo još jedan korak naprijed u karijeri koja se gradi strpljivo i promišljeno.
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
