Uoči Dore 2026., Lana Mandarić iskreno govori o povratku na pozornicu, osobnom sazrijevanju, obiteljskom nasljeđu i važnosti ostajanja vjerna sebi u jednom od najintenzivnijih trenutaka svoje karijere.
Na Doru 2026., Lana Mandarić vraća se na pozornicu s potpuno drukčijim unutarnjim kompasom nego prvi put. Iako joj ovo nije prvi susret s tim natjecanjem, sama priznaje da se nijedan povratak ne može usporediti s prethodnim.
Za naš portal uoči natjecanja otvorila je dušu te nam ispričala i nešto više o sebi, ali i pripremama za Doru.
''Ovo je već drugi put da sam na Dori ali nijedan povratak nije isti. Ovaj put me motivirala pjesma ''Tama'', za koju vjerujem da je kao stvorena za Eurosong, kao i osjećaj da sam kao izvođačica i osoba sazrela. Nisam se prijavila iz ambicije same po sebi. Jednostavno, osjetila sam da imam što reći i podijeliti to s publikom'', kaže Lana.
S godinama i iskustvom promijenio se i njezin odnos prema samom natjecanju. Uzbuđenje je i dalje prisutno, ali sada dolazi iz nekog mirnijeg, stabilnijeg mjesta.
''Prvi put Dora je bila čista emocija i veliko uzbuđenje. Danas je doživljavam mirnije, svjesnije i odgovornije. Znam što nosi, ali i koliko te može oblikovati ako svemu pristupiš iskreno'', priznaje.
Upravo ta svijest donijela joj je i važne osobne lekcije, osobito kada je riječ o granicama i očuvanju vlastitog identiteta.
''Naučila sam da ne smijem izgubiti sebe u cijelom procesu. Ove godine puno više slušam svoj unutarnji glas, čuvam energiju i biram kome i čemu dajem prostor u svom svijetu'', ističe Lana.
S povećanom vidljivošću dolaze i očekivanja, ali Lana ih ne doživljava kao teret, već kao potvrdu da njezin rad ima publiku.
''Postoji određeni pritisak, ali trudim se da me ne opterećuje. Ako ljudi imaju očekivanja, znači da me prate i to me zapravo motivira'', dodaje.
Kada je riječ o nastupu, njezina je vizija jasna – emocija je uvijek na prvom mjestu, a sve ostalo postoji kako bi je dodatno naglasilo.
''Naglasak je na emociji, kao i u svakom nastupu. Scenski nastup je tu da je pojača, ali ne i da je zamijeni. Volim kada je sve u službi pjesme i poruke koju nosi. Time naravno ne umanjujem specifičnost eurovizijskog natjecanja i potrebu snažnog vizualnog predstavljanja'', objašnjava.
Pogledaji ovo
Pomisao na Eurosong, ako do toga dođe, za Lanu ima posebno značenje i težinu.
''Biti hrvatska predstavnica na Eurosongu bilo bi ogromno iskustvo i čast. To je prilika koja se ne događa svima i, premda nosi veliku odgovornost, predstavlja poseban doživljaj koji se ni sa čime ne može usporediti'', kaže.
Bez obzira na ishod, jedno joj je uvijek vodilja – ostati dosljedna sebi.
''Ključno mi je da u svemu ostanem svoja. U ovom poslu lako je izgubiti vlastiti identitet, a ja vjerujem da se dugoročno isplati jedino dosljedno i iskreno izražavati sebe i svoje emocije. Sve drugo bi bilo pogrešno'', naglašava Lana.
U tome veliku ulogu ima i obitelj, osobito majka, čiji su savjeti i iskustvo neizostavan oslonac. Podsjetimo, Lanina majka Zorana i sama se natjecala na Dori, 1999. te 2000. godine.
Pogledaji ovo
''Majka mi je savjetovala da budem smirena i da ne zaboravim uživati. Rekla mi je da publika uvijek prepozna istinu i emociju i da u svakom nastupu to nastojim prenijeti. Važan mi je i njen savjet da je svaki nastup samo jedan korak na putu kojeg sam izabrala te da ništa što nam se događa ne treba doživljavati sudbinski'', otkriva.
Dora i Eurosong dio su njezina života praktički od djetinjstva.
''Da, oduvijek. O njoj se svake godine pričalo, gledala se, živjela se – prirodno je postala dio mog odrastanja'', prisjeća se.
Posebnu emociju nosi i činjenica da sada stoji na istoj pozornici na kojoj je nekada bila i njezina majka.
''Jako mi znači. Postoji posebna emocija kad znaš da nastupaš na istoj pozornici na kojoj je nekad stajala i tvoja majka. Teško mi je uopće i zamisliti kako se ona osjeća. Mislim da je nevjerojatno biti u njenoj koži i prisjetiti se tadašnjih nastupa, kada nije mogla ni slutiti kako će njeno dijete jednog dana biti u istoj ulozi…'', govori Lana.
Razgovori između majke i kćeri često se dotaknu i usporedbe vremena, koliko se Dora danas razlikuje od Dore kad je nastupala njena mama?
''Jesmo, često razgovaramo o razlikama. Danas je sve puno brže, medijski istaknutije i intenzivnije, ali tremu i uzbuđenje svi podjednako osjećmo'', kaže.
Je li ju majka ikada pokušala odgovoriti od Dore ili joj je oduvijek bila bezrezervna podrška?
''Nikada me nije odgovarala. Uvijek je bila podrška, ali i netko tko mi iskreno kaže kada treba stati, razmisliti ili se zaštititi. Njeno iskustvo mi je zbilja jako važno i korisno'', dodaje.
Pogledaji ovo
A osjeća li dodatnu odgovornost zbog glazbenog obiteljskog imena koje nosi?
''Ne bih rekla da osjećam teret, rekla bih da prvenstveno osjećam odgovornost prema sebi. Odrasla sam uz glazbu i prirodno je da ljudi imaju određena očekivanja, no važno mi je da moj put bude samo moj, iskren i autentičan. Nastojim ne opterećivati se glazbenim obiteljskim imenom'', ističe.
Uz glazbu, važno mjesto u njezinu životu zauzima i studij.
''Uskladiti privatni život s pripremama za Doru nije uvijek jednostavno jer je tempo intenzivan i zahtjevan. Ipak, trudim se postaviti granice i pronaći vrijeme za sebe kako se ne bih potpuno izgubila u obavezama. Studij mi je i dalje važan jer mi daje osjećaj ravnoteže i sigurnosti, ali i podsjetnik da sam više od jednog projekta ili natjecanja. U isto vrijeme dok se pripremam za Doru polažem kolokvije i ispite, ravnopravno s drugim kolegama na studiju. Teško je ali izdržat ću'', kaže iskreno.
Najveća snaga, priznaje, dolazi iz njezina najužeg kruga ljudi.
''Imam mali krug ljudi koji su uz mene od samih početaka ali koji me bezrezervno podupiru. To su osobe koje me poznaju i izvan pozornice, koje me smiruju i podsjećaju tko sam kad se svjetla ugase. Bez njihove podrške Dora za mene sigurno ne bi bila ista'', naglašava.
Kada uspije usporiti, najviše uživa u čistom kreativnom procesu.
''Moj idealan dan je onaj u kojem nema žurbe i rokova, a gotovo cijelo vrijeme provodim u kreativnom procesu. Volim biti u studiju, istraživati nove ideje, pisati, pjevati i tražiti zvukove koji me u tom trenutku inspiriraju. To su dani u kojima se potpuno isključim od svega sa strane i podsjetim zašto sam se uopće zaljubila u glazbu'', opisuje.
Unatoč javnoj prisutnosti, privatnost ostaje njezina sigurna zona.
''Postoje dijelovi mog privatnog života koje čuvam samo za sebe, posebno kada je riječ o emocijama, ljubavi i osobnim planovima. Smatram da nije sve namijenjeno javnosti i da mi ta privatnost pomaže da ostanem stabilna i da, u konačnici, ne izgubim sebe'', kaže.
Postoji li nešto što je morala naučiti “na teži način” otkad je javno izložena?
''Morala sam naučiti na teži način da ne mogu svima ugoditi i da je važno znati kada se povući i zaštititi sebe. Javna izloženost donosi puno lijepih stvari, ali i izazove, i s vremenom sam shvatila koliko je važno slušati vlastiti unutarnji glas i ne dopustiti baš svakome da bude važan u našem životu'', zaključuje.
A pogled u budućnost ostaje smiren i jasan.
''Za deset godina voljela bih biti osoba koja je ostala vjerna sebi, i privatno i poslovno. Želim izgraditi karijeru bez žurbe, s kontinuitetom i smislom, ali istovremeno imati ispunjen i miran privatni život koji me drži prizemljenom.''
Lana na Dori nastupa 6. po redu i to u drugoj polufinalnoj večeri Dore, 13. veljače.
Raspored ostalih nastupa pogledajte OVDJE.
1/26 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/15 >>
Pogledaji ovu galeriju
