Uoči još jedne završnice Dore, pažnja javnosti nije usmjerena samo na natjecatelje i njihove pjesme, već i na prestižnu kristalnu statuu koja već tri desetljeća simbolizira pobjedu i čast predstavljanja Hrvatske na Euroviziji.
Ovog tjedna pobjednik Dore, hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije, kući će ponijeti jednu od najprepoznatljivijih domaćih glazbenih nagrada – kristalnu statuu koja se već desetljećima dodjeljuje kao simbol pobjede i prestiža.
Njezin upečatljiv izgled iz godine u godinu plijeni pozornost, a iza samog kipića krije se zanimljiva priča i snažna simbolika.
Autor statue je glazbenik i umjetnik Ivica Propadalo, koji ju je osmislio 1994. godine. Ideja je nastala uoči tadašnjeg natjecanja, tijekom razgovora s Ksenijom Urličić, Miroslavom Lilićem i Marijom Nemčić. Upravo je Ksenija Urličić, utemeljiteljica Dore, predložila da festival ponese ime po skladateljici Dori Pejačević. Ta je odluka potaknula Propadala da u jednoj noći osmisli vizualno rješenje koje će predstavljati Hrvatsku.
Inspiraciju je pronašao u elementima hrvatske tradicije – paške čipke, konavoske nošnje te liku sinjske Gospe. Prva verzija statue izrađena je u aluminiju zbog kratkih rokova, dok je već sljedeće godine dobila svoju prepoznatljivu kristalnu formu u Rogaškoj. Tijekom godina mijenjale su se nijanse i dodavani detalji poput platine, no osnovni oblik ostao je isti.
Pogledaji ovo
''Ksenija Urličić u svojoj je prvoj viziji imala nekakvu kuglu i na njoj ugraviranu Hrvatsku. Međutim, kad je rekla da bi festival nazvala po Dori Pejačević, preko noći sam napravio rješenje. Ja sam rekao: ''Pa noć je duga'' i na putu do doma razmišljao što je to upečatljivo za Hrvatsku. Uzeo sam elemente paške čipke, konavoske nošnje, a sinjska Gospa bila mi je inspiracija. Kako je već bilo kasno, lijevali smo je prve godine u aluminiju, a godinu poslije radili su je u Rogaškoj, u pravoj verziji, kristalu. Ona je ostala i dan danas, samo smo mijenjali neke boje, pa smo unosili platinu i neke dekoracije'', otkrio je Ivica jednom za 24 sata.
Zanimljivo je da pobjednici Dore 1993. godine, grupa Put, nisu dobili danas poznatu statuu, već staklenu vazu s natpisom ''Dora''. Prva kristalna statua dodijeljena je 1994. Tonyju Cetinskom za pjesmu ''Nek’ ti bude ljubav sva''.
Iako su kroz godine postojali pokušaji izrade replika, originalne metalne verzije postoje samo dvije – u vlasništvu Tonyja Cetinskog i grupe Putokazi.
Pogledaji ovo
Tijekom tri desetljeća za ovu prestižnu nagradu natjecalo se više od 300 izvođača s više od 500 pjesama, a ove godine za statuu će se boriti 24 nova imena.
''Ta Dora je, kad je na neki način promovirana, privukla pozornost cijele generacije roditelja koji su davali imena djevojčicama Dora. Imate jako puno Dora u Hrvatskoj. Dora je hrvatsko ime, nije vezano ni za jednu regiju, prisutno je u našoj povijesti, Dora Krupićeva, Pejačević, hrvatska opera ''Dorica pleše''... To je bio dio mojeg obrazloženja pred programskim vijećem kad sam predložila ime i prihvaćeno je'', rekla je Ksenija Urličić za 24 sata.
Sama Dora, osim što je simbol glazbenog uspjeha, nosi i šire značenje. Ime Dora, kako je istaknula Ksenija Urličić, duboko je ukorijenjeno u hrvatskoj povijesti i kulturi – od Dore Pejačević do Dore Krupićeve. Nakon popularizacije festivala, ime Dora postalo je još češće među novim generacijama, čime je ova nagrada dobila i dodatnu kulturnu dimenziju.
Kristalna statua tako nije samo trofej – ona predstavlja spoj hrvatske tradicije, umjetnosti i glazbene izvrsnosti. A tko će je podići kao svoj trofej, vidjet ćemo u nedjelju.
1/10 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/18 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
