Hrvatska će u nedjelju izabrati svog 31. predstavnika za Eurosong, a povijest Dore – od zlatnih 90-ih i velikih uspjeha do modernih oscilacija i nedavnog srebra Baby Lasagne – pokazuje koliko je to natjecanje obilježilo domaću glazbenu scenu.
Hrvatska će u nedjelju izabrati svog 31. predstavnika na Eurosongu, koji će se ove godine održati u Beču. Kroz povijest, predstavnik Lijepe naše birao se internim putem ili putem nacionalnog izbora Dora, nastalog po uzoru na zabavne festivale iz doba Jugoslavije.
Na Dori 2026. se natječu 24 izvođača, koji čekaju priliku tko će biti novi u dugom nizu hrvatskih natjecatelja na najvećem svjetskom glazbenom natjecanju.
Galerija
Nakon što nije mogla nastupati 1992., Hrvatska je priliku za prvi nastup dobila 1993. godine, koja je o
dlučila prvog izvođača odabrati preko festivala. Povijesno prvo izdanje hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije, tada nazvanog Hrvatski televizijski festival, održano je zadnjeg dana veljače 1993. godine u Opatiji, kako bi ovaj festival naslijedio stari sjaj Opatijskog festivala, ukinutog sredinom osamdesetih. Od 15 pjesama s prvog izdanja, najviše bodova osvojila je grupa Put s pjesmom "Don't Ever Cry", koja je brzo postala favorit Eurosonga, no u Millstreetu je osvojila tek 15. mjesto.
Drugo izdanje Hrvatskog televizijskog festivala okupilo je mnoge izvođače poput Nine Badrić, Olivera, Mladena Grdovića, VInka Cocu, Borisa Novkovića i Annamariju, no najviše bodova osvojio je Tony Cetinski s danas kultnom baladom "Nek' ti bude ljubav sva". Ovime je dobio priliku da ode u Dublin gdje je na Eurosongu došao do 16. mjesta.
Promjenom imena natjecanja u Dora, prema poznatoj hrvatskoj skladateljici Dori Pejačević, krenuo je niz uspjeha Hrvatske na Eurosongu, koje se i danas smatra zlatnim razdobljem. Od 1995. do 2001., naši predstavnici i pobjednici Dore su ostvarili dva četvrta mjesta (Maja Blagdan - "Sveta ljubav" 1996. i Doris Dragović - "Marija Magdalena" 1999.), jedno peto mjesto (Danijela Martinović - "Neka mi ne svane" 1998.), jedno šesto mjesto (Magazin i Lidija Horvat Dunjko - "Nostalgija" 1995.), jedno deveto mjesto (Goran Karan - "Kad zaspu anđeli" 2000.), jedno deseto mjesto (Vanna - "String of My Heart" 2001.) i 17. mjesto (E.N.I. - "Probudi me" 1997.).
Dolaskom novog tisućljeća i formata, rezultati pobjednika Dore počeli su opadati. Usprkos velikim očekivanja naše javnosti i popularnosti, Vesna Pisarović ("Sasvim sigurna", 2002.) i Claudia Beni ("Više nisam tvoja", 2003.) nisu polučile veliki uspjeh (11. i 17. mjesto) na samom Eurosongu, što je bio samo uvod u ono što slijedi.
Zbog sve većeg interesa za nastupom, odlučeno je kako će se od 2004. na Eurosongu uvesti novi format. Europska radiodifuzna unija odlučila je uvesti polufinale, u kojem bi se izabralo deset izvođača za finale gdje ih je čekalo 14 izravno kvalificiranih finalista (članovi skupine najvećih financijera Big 4 + deset najbolje plasiranih iz ranije godine). Već prvi hrvatski predstavnik u polufinalu Ivan Mikulić, koji je pobijedio na Dori nekoliko mjeseci ranije s "Daješ mi krila", ušao je u finale i na koncu osvojio 12. mjesto, pri čemu mu je nedostajalo 17 bodova da svom nasljedniku osigura izravno kvalificiranje u finale dogodine.
S uvjerljivim rezultatom na televotingu Doru 2005. prepunu glazbenih zvijezda je osvojio Boris Novković s "Vukovi umiru sami", koji je time dobio priliku predstavljati Lijepu našu u Kijevu. Na 50. izdanju Eurosonga osvojio je jedanaesto mjesto, no zahvaljujući naglom povlačenju Srbije i Crne Gore s Eurosonga zbog skandala na nacionalnom izboru, Hrvatska nije morala proći kroz žrvanj polufinala iduće godine.
Poslije Na Dori 2006. pobijedila je Severina s pjesmom "Moja štikla", koja je bila do tada najveće ime koje je predstavljalo Hrvatsku na Eurosongu. Iako je javnost imala velika očekivanja, popularna Sevka u Ateni je osvojila tek 12. mjesto, no unatoč tome, mnogi fanovi Eurosonga rado bi je ponovno vidjeli na pozornici.
Poslije Seve uslijedili su pobjednici Dore koje se danas rjeđe spominju, a i koji su ostvarili loše rezultate. Godine 2007. uslijedilo je prvo ispadanje Hrvatske u polufinalu, nakon što su Dragonfly i Dado Topić s "Vjerujem u ljubav" bili tek 16. u polufinalu. Vrlo brzo nakon Eurosonga grupa Dragonfly prestala se spominjati, ponajviše jer je pjevačica Iva Gluhak zasnovala novi život u Finskoj.
Nakon dva uzastopna druga mjesta, Kraljevi ulice uspjeli su osvojiti Doru i to 2008. godine s pjesmom "Romanca". Uz simpatičnog 75 Centsa, koji je među najstarijim sudionicima Eurosonga ikad, najpoznatiji hrvatski ulični svirači su u Beogradu uspjeli ući u finale te tamo osvojiti 21. mjesto.
Ulaz u finale ostvarili su i pobjednici Dore 2009. Igor Cukrov i Andrea Šušnjara. Prošlogodišnji natjecatelj showa "Tvoje lice zvuči poznato" i nekadašnja pjevačica Magazina produžili su niz hrvatskih finala ponajviše zahvaljujući žiriju koji im je dao wildcard, dok ih je publika stavila na 13. mjesto u polufinalu. Na koncu su osvojili 18. poziciju u finalu.
Unatoč tome što su ih kladionice vidjele među prvih deset tog Eurosonga, grupa Femminem, koja je pobjedila na Dori 2010., nije ušla u finale, osvojivši 13. mjesto u polufinalu s "Lako je sve". U drugom polufinalu Eurosonga 2010. od 17 pjesama bilo je čak osam balada, a koliko je bila jaka konkurencija, pokazuje i to da je te godine Švedska ispala u polufinalu. Te godine bila je ujedno i posljednja festivalska Dora, sve do devet godina kasnije.
Za iduću godinu donesena je promjena formata te je Dora održana u formatu talent showa, po uzoru na natjecanje na kojem je godinu ranije u Njemačkoj pobijedila Lena. Kao rezultat Hrvatsku je u njemačkom Düsseldorfu predstavljala Daria Kinzer, koja se s pjesmom "Celebrate", engleskom verzijom "Lahora", plasirala na 15. mjesto u polufinalu.
Od 2012. do 2018. Hrvatska je birala internim putem, a na dva izdanja nije bila prisutna. Poslije lošeg rezultata Franke Batelić u Lisabonu, odlučeno je kako će se za 2019. vratiti Dora i to kao festival. Prvu povratničku Doru osvojio je Roko Blažević, koji je proslavio 19. rođendan nedugo nakon pobjede s baladom "The Dream". Ni potpora Jacquesa Houdeka nije pomogla mladom Splićaninu da uvede Hrvatsku u finale, osvojivši 14. mjesto u polufinalu.
Svoj veliki san Damir Kedžo je ostvario 2020. godine, kada je s pjesmom "Divlji vjetre" pobijedio na Dori i to zahvaljujući 260 glasova publike više. Svoj drugi veliki san, onaj o odlasku na Eurosong, ipak nije ostvario, jer je dva i pol tjedna nakon njegove pobjede Eurosong otkazan zbog pandemije Covida.
U ovom desetljeću pobjednici Dore su ostvarili rezultate dva plasmana u finale i tri ispadanja u polufinalu. Albina ("Tick Tock, 2021.) i Mia Dimšić ("Guilty Pleasure", 2022.) osvojile su 11. mjesto u svojim polufinalima, a mlada Splićanka je ostala upisana u pobijesti Eurosonga po tome što nije ušla u finale, iako je ušla u Top 10 i žirija i publike zasebno. Velika veselja i eurovizijsku atmosferu izazvali su nam pobjednici Dore 2023. i 2024. Let 3 ("Mama ŠČ!", 2023.) i Baby Lasagna ("Rim tim tagi dim", 2024.), koji ne samo što su ušli u finale, već su se plasirali na lijevu stranu tablice. Posebno drago bilo je vidjeti drugu poziciju Marka Purišića iz Malmöa, koji je te godine ujedno osvojio i televoting.
Za kraj, poprilično izjednačenu Doru 2025. osvojio je Marko Bošnjak s pjesmom "Poison Cake", ponajviše zahvaljujući glasovima žirija. Ipak, jako polufinale pokazalo se kobnim za mladog Ramljanina koji je u Baselu na Eurosongu osvojio 12. mjesto.
Koji su najlošiji plasmani Hrvatske, otkrijte OVDJE.
1/26 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/10 >>
Pogledaji ovu galeriju
