Hrvatska će u nedjelju izabrati svog 31. predstavnika za Eurosong, a povijest Dore – od zlatnih 90-ih i velikih uspjeha do modernih oscilacija i nedavnog srebra Baby Lasagne – pokazuje koliko je to natjecanje obilježilo domaću glazbenu scenu.
Hrvatska će u nedjelju izabrati svog 31. predstavnika na Eurosongu, koji će se ove godine održati u Beču. Kroz povijest, predstavnik Lijepe naše birao se internim putem ili putem nacionalnog izbora Dora, nastalog po uzoru na zabavne festivale iz doba Jugoslavije.
3 vijesti o kojima se priča
Na Dori 2026. se natječu 24 izvođača, koji čekaju priliku tko će biti novi u dugom nizu hrvatskih natjecatelja na najvećem svjetskom glazbenom natjecanju.
Galerija
Nakon što nije mogla nastupati 1992., Hrvatska je priliku za prvi nastup dobila 1993. godine, koja je o
dlučila prvog izvođača odabrati preko festivala. Povijesno prvo izdanje hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije, tada nazvanog Hrvatski televizijski festival, održano je zadnjeg dana veljače 1993. godine u Opatiji, kako bi ovaj festival naslijedio stari sjaj Opatijskog festivala, ukinutog sredinom osamdesetih. Od 15 pjesama s prvog izdanja, najviše bodova osvojila je grupa Put s pjesmom "Don't Ever Cry", koja je brzo postala favorit Eurosonga, no u Millstreetu je osvojila tek 15. mjesto.
Drugo izdanje Hrvatskog televizijskog festivala okupilo je mnoge izvođače poput Nine Badrić, Olivera, Mladena Grdovića, VInka Cocu, Borisa Novkovića i Annamariju, no najviše bodova osvojio je Tony Cetinski s danas kultnom baladom "Nek' ti bude ljubav sva". Ovime je dobio priliku da ode u Dublin gdje je na Eurosongu došao do 16. mjesta.
Promjenom imena natjecanja u Dora, prema poznatoj hrvatskoj skladateljici Dori Pejačević, krenuo je niz uspjeha Hrvatske na Eurosongu, koje se i danas smatra zlatnim razdobljem. Od 1995. do 2001., naši predstavnici i pobjednici Dore su ostvarili dva četvrta mjesta (Maja Blagdan - "Sveta ljubav" 1996. i Doris Dragović - "Marija Magdalena" 1999.), jedno peto mjesto (Danijela Martinović - "Neka mi ne svane" 1998.), jedno šesto mjesto (Magazin i Lidija Horvat Dunjko - "Nostalgija" 1995.), jedno deveto mjesto (Goran Karan - "Kad zaspu anđeli" 2000.), jedno deseto mjesto (Vanna - "String of My Heart" 2001.) i 17. mjesto (E.N.I. - "Probudi me" 1997.).
Dolaskom novog tisućljeća i formata, rezultati pobjednika Dore počeli su opadati. Usprkos velikim očekivanja naše javnosti i popularnosti, Vesna Pisarović ("Sasvim sigurna", 2002.) i Claudia Beni ("Više nisam tvoja", 2003.) nisu polučile veliki uspjeh (11. i 17. mjesto) na samom Eurosongu, što je bio samo uvod u ono što slijedi.
Zbog sve većeg interesa za nastupom, odlučeno je kako će se od 2004. na Eurosongu uvesti novi format. Europska radiodifuzna unija odlučila je uvesti polufinale, u kojem bi se izabralo deset izvođača za finale gdje ih je čekalo 14 izravno kvalificiranih finalista (članovi skupine najvećih financijera Big 4 + deset najbolje plasiranih iz ranije godine). Već prvi hrvatski predstavnik u polufinalu Ivan Mikulić, koji je pobijedio na Dori nekoliko mjeseci ranije s "Daješ mi krila", ušao je u finale i na koncu osvojio 12. mjesto, pri čemu mu je nedostajalo 17 bodova da svom nasljedniku osigura izravno kvalificiranje u finale dogodine.
S uvjerljivim rezultatom na televotingu Doru 2005. prepunu glazbenih zvijezda je osvojio Boris Novković s "Vukovi umiru sami", koji je time dobio priliku predstavljati Lijepu našu u Kijevu. Na 50. izdanju Eurosonga osvojio je jedanaesto mjesto, no zahvaljujući naglom povlačenju Srbije i Crne Gore s Eurosonga zbog skandala na nacionalnom izboru, Hrvatska nije morala proći kroz žrvanj polufinala iduće godine.
Poslije Na Dori 2006. pobijedila je Severina s pjesmom "Moja štikla", koja je bila do tada najveće ime koje je predstavljalo Hrvatsku na Eurosongu. Iako je javnost imala velika očekivanja, popularna Sevka u Ateni je osvojila tek 12. mjesto, no unatoč tome, mnogi fanovi Eurosonga rado bi je ponovno vidjeli na pozornici.
Poslije Seve uslijedili su pobjednici Dore koje se danas rjeđe spominju, a i koji su ostvarili loše rezultate. Godine 2007. uslijedilo je prvo ispadanje Hrvatske u polufinalu, nakon što su Dragonfly i Dado Topić s "Vjerujem u ljubav" bili tek 16. u polufinalu. Vrlo brzo nakon Eurosonga grupa Dragonfly prestala se spominjati, ponajviše jer je pjevačica Iva Gluhak zasnovala novi život u Finskoj.
Nakon dva uzastopna druga mjesta, Kraljevi ulice uspjeli su osvojiti Doru i to 2008. godine s pjesmom "Romanca". Uz simpatičnog 75 Centsa, koji je među najstarijim sudionicima Eurosonga ikad, najpoznatiji hrvatski ulični svirači su u Beogradu uspjeli ući u finale te tamo osvojiti 21. mjesto.
Ulaz u finale ostvarili su i pobjednici Dore 2009. Igor Cukrov i Andrea Šušnjara. Prošlogodišnji natjecatelj showa "Tvoje lice zvuči poznato" i nekadašnja pjevačica Magazina produžili su niz hrvatskih finala ponajviše zahvaljujući žiriju koji im je dao wildcard, dok ih je publika stavila na 13. mjesto u polufinalu. Na koncu su osvojili 18. poziciju u finalu.
Unatoč tome što su ih kladionice vidjele među prvih deset tog Eurosonga, grupa Femminem, koja je pobjedila na Dori 2010., nije ušla u finale, osvojivši 13. mjesto u polufinalu s "Lako je sve". U drugom polufinalu Eurosonga 2010. od 17 pjesama bilo je čak osam balada, a koliko je bila jaka konkurencija, pokazuje i to da je te godine Švedska ispala u polufinalu. Te godine bila je ujedno i posljednja festivalska Dora, sve do devet godina kasnije.
Za iduću godinu donesena je promjena formata te je Dora održana u formatu talent showa, po uzoru na natjecanje na kojem je godinu ranije u Njemačkoj pobijedila Lena. Kao rezultat Hrvatsku je u njemačkom Düsseldorfu predstavljala Daria Kinzer, koja se s pjesmom "Celebrate", engleskom verzijom "Lahora", plasirala na 15. mjesto u polufinalu.
Od 2012. do 2018. Hrvatska je birala internim putem, a na dva izdanja nije bila prisutna. Poslije lošeg rezultata Franke Batelić u Lisabonu, odlučeno je kako će se za 2019. vratiti Dora i to kao festival. Prvu povratničku Doru osvojio je Roko Blažević, koji je proslavio 19. rođendan nedugo nakon pobjede s baladom "The Dream". Ni potpora Jacquesa Houdeka nije pomogla mladom Splićaninu da uvede Hrvatsku u finale, osvojivši 14. mjesto u polufinalu.
Svoj veliki san Damir Kedžo je ostvario 2020. godine, kada je s pjesmom "Divlji vjetre" pobijedio na Dori i to zahvaljujući 260 glasova publike više. Svoj drugi veliki san, onaj o odlasku na Eurosong, ipak nije ostvario, jer je dva i pol tjedna nakon njegove pobjede Eurosong otkazan zbog pandemije Covida.
U ovom desetljeću pobjednici Dore su ostvarili rezultate dva plasmana u finale i tri ispadanja u polufinalu. Albina ("Tick Tock, 2021.) i Mia Dimšić ("Guilty Pleasure", 2022.) osvojile su 11. mjesto u svojim polufinalima, a mlada Splićanka je ostala upisana u pobijesti Eurosonga po tome što nije ušla u finale, iako je ušla u Top 10 i žirija i publike zasebno. Velika veselja i eurovizijsku atmosferu izazvali su nam pobjednici Dore 2023. i 2024. Let 3 ("Mama ŠČ!", 2023.) i Baby Lasagna ("Rim tim tagi dim", 2024.), koji ne samo što su ušli u finale, već su se plasirali na lijevu stranu tablice. Posebno drago bilo je vidjeti drugu poziciju Marka Purišića iz Malmöa, koji je te godine ujedno osvojio i televoting.
Za kraj, poprilično izjednačenu Doru 2025. osvojio je Marko Bošnjak s pjesmom "Poison Cake", ponajviše zahvaljujući glasovima žirija. Ipak, jako polufinale pokazalo se kobnim za mladog Ramljanina koji je u Baselu na Eurosongu osvojio 12. mjesto.
Koji su najlošiji plasmani Hrvatske, otkrijte OVDJE.
1/26 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/10 >>
Pogledaji ovu galeriju








