Dugogodišnja borba s endometriozom, tri operacije i devet neuspješnih pokušaja potpomognute oplodnje. Sve je to prošla Valerija Đurđević i iskreno, bez uljepšavanja, opisala u svojoj novoj knjizi "Pobijediti endometrizu". I pobijedila je! Na svijet je prije tri mjeseca donijela sina Maxa. Svoju emotivnu priču podijelila je s našom je Julijom Bačić Barać.
Svoju 15 godina dugu borbu s endometriozom spisateljica i diplomirana ekonomistica Valerija Đurđević opisala je u knjizi "Pobijediti endometriozu".
"Moja borba s endometriozom trajala je 15 godina. Endometrioza oponaša simptomatiku drugih bolesti – boli te bubreg pa misliš da imaš bubrežni kamenac, i tako redom, a na kraju se pokaže da je sve to endometrioza. Riječ je o napadima jake, akutne boli", ispričala je Valerija Đurđević.
"Imala sam vrlo ozbiljne simptome u probavnom sustavu – krv u stolici, bolno pražnjenje crijeva, što nitko nije povezivao s endometriozom. Svi nalazi su bili uredni, barem što se tiče gastroenteroloških pretraga, pa sam bila potpuno šokirana kada sam saznala da imam endometriozu četvrtog stadija", rekla je Valerija Đurđević. Uz sve to prolazila sam i borbu s neplodnošću te brojne IVF postupke“, dodala je Valerija Đurđević.
Knjiga je njezina osobna ispovijest o bolesti, ali i o borbi da postane majka. Zbog endometrioze četvrtog stadija operirana je dva puta u Hrvatskoj, a treći put u Francuskoj – operacija koja joj je, kako kaže, spasila život.
"Imala sam jako puno rezova na tijelu, nešto poput polucarskog reza, a nisam imala bebu, što mi je bilo strašno bolno. Jedno vrijeme sam tugovala jer sam izgubila dio tijela – odstranili su mi 12 centimetara debelog crijeva i lijevi jajovod. Operacija je bila izrazito opsežna jer je endometrioza bila posvuda, po cijeloj trbušnoj šupljini i naviše", ispričala je Valerija Đurđević.
Godinu dana oporavljala se od ove zahtjevne operacije, kako bi zacijelile i fizičke, ali i emocionalne rane.
"Išla sam na psihoterapiju kako bih integrirala to iskustvo i prihvatila mogućnost da možda nikada neću biti majka, da moje putovanje prema bebi možda neće imati sretan kraj zbog ozbiljnosti bolesti", rekla je Valerija.
Tijekom borbe s endometriozom prošla je čak devet postupaka potpomognute oplodnje, ali bez uspjeha. Nakon svakog se osjećala isto.
"Osjećala sam se poraženo, izgubljeno i očajno. Prvih nekoliko godina jako sam se teško nosila s tim, a s vremenom, kako sam sazrijevala u toj borbi, nastavila sam dalje. Rekla sam si – idem opet u ring, uspjet ću."
Pogledaji ovo
U njezin uspjeh vjerovao je i suprug, osnivač Colonije Boris Đurđević. No, ni obitelji ni prijateljima nije bilo lako gledati njihovu borbu.
"Bilo je jako teško obitelji jer nisu znali što reći, a teško je bilo i prijateljima koji to nisu prošli i nisu znali kako reagirati. Neki su se odnosi s vremenom razvodnili jer su oni u međuvremenu dobili dvoje djece, a ja nijedno, pa smo imali potpuno drugačije prioritete."
O svemu tome iskreno piše u svojoj knjizi, ne skrivajući koliko je neplodnost u njoj budila složene i teške emocije.
"Prvih nekoliko godina bilo mi je strašno teško. Izbjegavala sam dječje rođendane jer se nisam mogla nositi s tim – ne zato što netko ima dijete, nego zato što ga ja nemam. Danas znam da je to bilo nezrelo razmišljanje."
"Naravno da sam se uvijek radovala tuđoj sreći, ali znala sam plakati kada bih čula vijest o trudnoći. Kasnije sam to pustila i danas ne mogu biti sretnija za sve svoje prijateljice."
Ni okolina nije uvijek imala razumijevanja za ženu koja silno želi postati majka.
"Pitali bi me: 'A kad ćeš ti? Što čekaš?' Tada bih odgovarala: 'Čekam da mi se Bog smiluje.' Tek tada bi ljudi shvatili koliko to želim", rekla je.
Nakon posljednje operacije u Francuskoj odlučila se po deseti put podvrgnuti postupku potpomognute oplodnje – i upravo tada je ostala trudna.
"Ne mogu to objasniti... stalno sam osjećala poziv u srcu za majčinstvom i vjerovala sam da Bog tu želju nije stavio u moje srce uzalud", rekla je kroz suze.
Pogledaji ovo
"Ne mogu o tome govoriti, a da mi se šminka ne raspadne. Bilo je to nadrealno iskustvo – plač, slavlje… a potvrdu trudnoće dobili smo na Borisov rođendan."
U 42. godini, u studenom prošle godine, rodila je sina Maksa. No ni trudnoća nije prošla bez borbe.
"Trudnoća mi je bila iznimno teška i rizična. Imala sam desetke odlazaka na hitnu, ležala sam u bolnici zbog jakih krvarenja i nisam znala hoću li izgubiti bebu. Bila mi je teža nego svih 15 godina borbe s endometriozom – doslovno sam brojala dane do cilja."
Danas, dok u naručju drži svog sina, još uvijek joj je, kaže, sve nestvarno.
"Dva i pol mjeseca nakon poroda još uvijek imam osjećaj da sanjam, kao da će me netko probuditi. Ne mogu normalno govoriti o toj temi."
Valerija i njezin suprug Boris uspjeli su. U knjizi je bez uljepšavanja opisala svoju borbu, a ona danas služi kao priručnik i podrška ženama koje prolaze isto, da znaju da nisu same.
Pogledaji ovo
"Nemam riječi kojima bih opisala osjećaj kada primiš svoje dijete u ruke i svakog jutra gledaš njegove oči dok ti se smiješi. To je neusporediv osjećaj i zbog toga je vrijedilo živjeti i sve ovo proživjeti", rekla je Valerija Đurđević.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/21 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/31 >>
Pogledaji ovu galeriju
