Nominacija za Večernjakovu ružu u kategoriji TV osobe godine još je jedno priznanje dugogodišnjem i predanom radu Eme Branice, reporterke i voditeljice emisije Provjereno. U razgovoru za naš portal otvoreno govori o profesionalnom putu, izazovima televizijskog novinarstva, emocijama koje nosi rad na terenu te odgovornosti koju osjeća prema gledateljima i društvu u cjelini.
Nominacija za Večernjakovu ružu u kategoriji TV osobe godine Emu Branicu zatekla je u punom radnom ritmu – onom u kojem se studio i teren neprestano izmjenjuju, a telefon rijetko ispušta iz ruku.
''Iznenadila me jako! Iako sam u studiju, i dalje sam i terenac, jurim, trčim, stalno sam telefonu, glava mi je na sto mjesta, tako da mi je ova vijest došla baš kao bomba.''
U ovoj fazi karijere takvo priznanje za nju nosi dvostruku težinu – i potvrdu dosadašnjeg rada, ali i dodatan poticaj.
''Svakako i jedno i drugo. Svaka nagrada je svojevrsna potvrda rada, ali i poticaj. Lijepo je dobiti priznanje i ova sama nominacija je za mene već velika stvar.''
Kada se osvrne na godinu iza sebe, ističe konkretne profesionalne uspjehe koji su joj posebno ostali u sjećanju.
''U godini iza sebe sam osvojila dvije nagrade za godinu prije toga! I to za priču o beskućnicima gdje je žiri bio sastavljen isključivo od ljudi s iskustvom siromaštva i drugu za serijal reportaža o tvornici za preradu plastike u Vrginmostu gdje je ta strana tvrtka nakon silne borbe koju je pružilo stanovništvo ipak na kraju i otišla.''
Dugogodišnji rad u emisiji Provjereno, koja ima snažan društveni utjecaj, doživljava kao privilegij i zajednički uspjeh cijele redakcije.
''Smatram se privilegiranom što mogu doprinijeti radom da ovo društvo bude bolje i pravednije. Iznimno sam ponosna na sve što smo postigli jer to je naš zajednički rad, rad cijele redakcije. Nas nekoliko u redakciji je gotovo od samog početka, puno je godina iza nas, puno priča i uspjeha pa mi je srce puno kao kuća što sam dio tog formata.''
U odabiru tema vodi se jasnim kriterijima – osobna priča mora imati širu društvenu važnost i čvrste dokaze.
''Priča, iako na prvi pogled može biti nečiji osobni problem, mora biti od javnog interesa. Odnosno nečiji primjer može pokazati kako funkcioniraju sustav i društvo. Moraju postojati dokazi da priča koju netko tvrdi – stoji. Ljudi nam se često obraćaju i ponekad ne shvaćaju da je nas samo devetero, a njih koliko je stanovnika.''
Iako joj je teško izdvojiti samo jednu priču koja ju je obilježila, priznaje da je profesionalno i osobno odrasla uz sve što je radila.
''Sve na neki način, uvijek mi je teško nešto izdvojiti. Odrasla sam, sazrjela uz Provjereno i to što radim, sve te priče su me na neki način oblikovale kao osobu. Možda me najviše obilježila priča u kojoj sam doživjela fizički napad jer većina gledatelja i dalje pamti tu nemilu scenu, pa me i dandanas pitaju: 'Jeste vi ona koju su gurnuli u kanal?'"
S teškim sudbinama i emocionalno zahtjevnim temama ne može ostati ravnodušna – i ne želi.
''Nije lagano, naravno da doživite tuđe emocije, ljudi smo. Rasplačem se, nekad i na terenu, doma, u redakciji. Najčešće pak je nepravda ona koja me razljuti, pa to posluži kao pogonsko gorivo. Bez strasti i emocije gotovo je nemoguće raditi.''
Njezin profesionalni put bio je postupan i raznolik, što joj je dalo širinu, sigurnost i iskustvo pred kamerama.
''Zaista sam svašta isprobavala, bavila se različitim tematikama, pa čak sam i neka znanstvena istraživanja ekranizirala, među prvima letjela po ekranu bungee jumpingom, akrobatskim avionom, paraglidingom, kupala se u hladnom moru i spavala u igluu. Ah, da, i hodala po žeravici. To su više bili onako kreativni prilozi, oni koji nauče svim vještinama televizijskog novinarstva… Sigurnija sam u sebe, primjerice kada moram konfrontirati nekog negativca, nego kada moram pričati o sebi'', smije se.
Već na fakultetu, a potom i dolaskom u redakciju Provjerenog prije 18 godina postalo joj je jasno da je televizijsko novinarstvo njezin poziv.
''Sve me zanimalo, sve me intrigiralo, sve sam htjela naučiti. Redakcija Provjerenog mi je uvijek na neki način bila dom i odmah sam shvatila da je to ono čime se želim baviti."
Iako se pristup poslu tijekom godina nije bitno promijenio, iskustvo je donijelo smirenost.
''Moj pristup je zapravo uvijek isti, samo iskustvo, naravno, nakon toliko godina olakšava.''
Odgovornost prema publici i ljudima o kojima izvještava osjeća od samog početka.
''Novinarstvo je odgovoran i strahovito ozbiljan posao, uvijek sam ga tako i doživljavala.''
Vjerodostojnost i povjerenje gledatelja ostaju temelj, bez obzira na ubrzani ritam informacija.
''Naši prilozi na društvenim mrežama znaju imati i nekoliko milijuna pregleda iako su dugački i nisu brzi… Društvene mreže su prepune neprovjerenih informacija, koje na kraju stvaraju histeriju.''
Posao često nadjača privatne brige, a perspektivu joj mijenjaju sudbine ljudi s terena.
''Kada se vratim kući, shvatim da moji problemi i nisu tako veliki."
Balans pronalazi u jednostavnim stvarima – obitelji, kuhanju, psima, šetnjama i moru.
''Ponekad hodam kao manijak, a zapravo praznim glavu.''
Unutarnju ravnotežu održava razumom, vjerom u dobro i – smijehom u redakciji.
''Najbolji je to lijek i balans.''
Danas se osjeća točno tamo gdje treba biti iako jednu želju ipak čuva za budućnost.
''Voljela bih se možda okušati u stvaranju dokumentarca, ali s mojim rasporedom to neće doći tako brzo na red.''
Mlađoj verziji sebe poručila bi jednostavno:
''Budi uporna i strpljiva.''
Pogledaji ovo
A ako Večernjakova ruža završi u njezinim rukama, za nju bi imala posebno značenje.
''Bila bi to lijepa kruna za dosadašnji rad i trud i velika motivacija zato što bi došla upravo od onih zbog kojih i radim ovaj posao, a to su gledatelji.''
1/29 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
