Scott Weiland, legendarni frontmen Stone Temple Pilotsa i Velvet Revolvera, obilježio je grunge eru svojim jedinstvenim glasom i karizmom, no unatoč velikom uspjehu, život su mu obilježile traume, dugogodišnja ovisnost i osobni demoni koji su ga na kraju doveli do prerane smrti.
Kada se govori o grunge eksploziji devedesetih, najčešće se spominju Kurt Cobain, Chris Cornell, Eddie Vedder i Layne Staley.
No među njima je svoje posebno mjesto imao i Scott Weiland, karizmatični frontmen Stone Temple Pilotsa i kasnije Velvet Revolvera, čovjek čiji je glas obilježio jednu eru rock glazbe, ali i simbolizirao njezinu najmračniju stranu.
Galerija
Njegova životna priča bila je spoj nevjerojatnog talenta, ogromnog uspjeha, osobnih trauma i ovisnosti koja ga je na kraju stajala života.
Početkom devedesetih grunge je iz Seattlea prerastao u globalni fenomen. Bio je to odgovor na glamurozni rock osamdesetih, glazba prožeta frustracijom, nesigurnošću i osjećajem otuđenosti. Iako Stone Temple Pilots nisu potjecali iz Seattlea, često su ih svrstavali među najvažnije bendove tog pokreta zahvaljujući albumima poput "Core" i "Purple".
U središtu svega bio je Scott Weiland – pjevač nevjerojatnog raspona koji je jednako uvjerljivo mogao zvučati melankolično, agresivno ili ranjivo. Njegov glas i scenski nastup ubrzo su postali zaštitni znak benda.
Rođen je 1967. godine kao Scott Richard Kline u San Joseu u Kaliforniji. Roditelji su mu se razveli dok je bio dijete, a kasnije ga je posvojio očuh David Weiland po kojem je uzeo prezime. Odrastao je između Ohija i Kalifornije te se još kao dječak zainteresirao za glazbu. Pjevao je u crkvenom zboru i rano otkrio da može prilagođavati glas različitim stilovima pjevanja.
Godinama kasnije u autobiografiji "Not Dead & Not for Sale" otkrio je da je kao dvanaestogodišnjak bio žrtva seksualnog zlostavljanja. Upravo tu traumu mnogi biografi i prijatelji kasnije su povezivali s njegovim dugogodišnjim problemima s ovisnošću i samodestruktivnim ponašanjem.
Sredinom osamdesetih upoznao je braću Roberta i Deana DeLea te bubnjara Erica Kretza. Iz tog prijateljstva nastao je Stone Temple Pilots, bend koji će početkom devedesetih postati jedna od najvećih rock atrakcija svijeta. Debitantski album "Core" iz 1992. godine lansirao ih je među zvijezde, a hitovi poput "Plush", "Creep" i "Sex Type Thing" obilježili su eru alternativnog rocka.
Uslijedili su albumi "Purple", "Tiny Music... Songs from the Vatican Gift Shop" i "No. 4", a bend je prodao desetke milijuna albuma diljem svijeta.
Dok je karijera rasla, Weiland je tonuo sve dublje u ovisnost o heroinu, kokainu i alkoholu. Uhićenja, rehabilitacije i boravci u zatvoru postali su gotovo jednako česta tema kao i njegova glazba. Sam je kasnije priznao da nije mogao sastaviti ni mjesec dana apstinencije bez povratka drogama.
Mnogi njegovi najpoznatiji tekstovi nastali su upravo iz borbe s ovisnošću. Primjerice, pjesma "Interstate Love Song" govori o lažima i problemima koje je njegova ovisnost stvarala u privatnom životu.
Nakon raspada Stone Temple Pilotsa početkom 2000-ih Weiland je dobio novu priliku kada su ga pozvali Slash, Duff McKagan i Matt Sorum, bivši članovi Guns N' Rosesa. Tako je nastao Velvet Revolver, jedan od najpoznatijih rock supergrupa tog desetljeća.
Album "Contraband" postao je veliki hit, a pjesme poput "Slither" i "Fall to Pieces" donijele su bendu Grammy i novu generaciju obožavatelja. Ipak, stari problemi ubrzo su se vratili pa je suradnja završila sukobima i Weilandovim odlaskom iz benda.
Kada je Stone Temple Pilots 2013. otpustio Weilanda, bend je kao novog pjevača predstavio Chestera Benningtona iz Linkin Parka. Taj potez izazvao je burne reakcije, a Weiland je javno kritizirao svoje bivše kolege i tvrdio da nitko ne može zamijeniti originalnog frontmena.
Iako Chester nije dugo ostao u bendu, razlaz između Weilanda i ostatka Stone Temple Pilotsa ostao je gorak do kraja njegova života. Članovi benda kasnije su priznali da su godinama pokušavali pomoći prijatelju, ali da više nisu mogli funkcionirati zajedno zbog njegove ovisnosti.
Unatoč problemima, Weiland je uživao veliko poštovanje među kolegama. Surađivao je s glazbenicima poput Freda Dursta, članova Deftonesa, Limp Bizkita i brojnih drugih rock zvijezda.
Scott je bio tri puta oženjen. Posebno medijski eksponiran bio je brak s manekenkom Mary Forsberg, s kojom je dobio dvoje djece. Njihov odnos obilježili su problemi povezani s njegovom ovisnošću, a nakon razvoda oboje su otvoreno govorili o teškim razdobljima kroz koja su prolazili.
Posljednjih godina života Weiland je nastavio nastupati sa svojim bendom The Wildabouts, no prijatelji i obožavatelji primjećivali su da fizički i psihički sve teže podnosi tempo života na turnejama. Brojni koncerti bili su obilježeni zabrinjavajućim nastupima i vidljivim zdravstvenim problemima.
Dana 3. prosinca 2015. pronađen je mrtav u svom autobusu za turneje u Minnesoti. Imao je samo 48 godina. Obdukcija je pokazala da je uzrok smrti bilo slučajno predoziranje kombinacijom kokaina, alkohola i lijekova, uz dugogodišnje posljedice zlouporabe opojnih sredstava i bolovanja od hepatitisa C, kojeg je dobio intravenoznom upotrebom droge.
Glazbenim putem nastavio je njegov sin Noah, koji je sa Slashovim sinom Londonom i Tyeom Trujillom, sinom Metallicinog Roberta Trujilla osnovao bend Suspect208, no kao i glazbeni talent, naslijedio je i sklonost opijatima. Nakon uspješnih recenzija debi pjesme "Long Awaited", Noah je izbačen iz benda zbog ovisnosti o drogama, a nedugo poslije, Suspect208 je zaključio glazbeno djelovanje.
Iako je njegov život završio prerano, Scott Weiland ostavio je neizbrisiv trag u rock glazbi. Prodao je više od 50 milijuna albuma kroz različite projekte, osvojio Grammy i utjecao na brojne pjevače alternativnog i hard rocka. Njegov jedinstveni glas, teatralna pojava i sposobnost da istovremeno bude ranjiv i opasan učinili su ga jednim od najprepoznatljivijih frontmena svoje generacije.
Poput mnogih velikana grunge ere, Scott Weiland ostao je simbol vremena u kojem su talent, slava i osobni demoni često išli ruku pod ruku. Njegova glazba i danas živi, a priča o njemu ostaje jedno od najpotresnijih poglavlja moderne rock povijesti.
Za izradu članka dijelom je korištena i umjetna inteligencija, uz nadzor i završnu obradu redakcije portala.
