Nova epizoda serijala (Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem, koja se emitira na Arena Sport kanalima, donosi prvi dio velikog razgovora s nekadašnjom najboljom tenisačicom svijeta Anom Ivanović. Osvajačica Roland Garrosa u otvorenom je razgovoru govorila o životu nakon tenisa, velikoj podršci roditelja, uspjesima, ali i porazima koji su je oblikovali i pomogli da stigne do svjetskog vrha. Otkrila je zašto nikada nije požalila zbog završetka karijere, koliko joj je teško palo odustajanje od Olimpijskih igara u Pekingu te je prvi put otvoreno progovorila o snažnim napadajima panike s kojima se borila tijekom posljednjih godina na terenu.
Slaven Bilić osvrnuo se na Anin život nakon završetka profesionalne teniske karijere i upitao je pronalazi li u sadašnjem poslu kompetitivnost koju je imala u sportu. Nekadašnja najbolja tenisačica svijeta je odgovorila:
''Ne. Mislim da se ta vrsta adrenalina ne može ponoviti…Taj osjećaj kada igraš na centralnom terenu i kada igraš velike turnire, jednostavno ta vrsta adrenalina ne može...''
Iako je priznala da joj nedostaju veliki turniri, rekla je kako nikada nije požalila odluku o završetku karijere:
''Naravno da nije bio lak korak i nije bilo lako ostaviti tenis, jer ipak od pete godine je to moj život, moja prva ljubav, nešto što sam stvarno voljela i u čemu sam bila vrlo dobra. Ali, imala sam osjećaj da je to pravi trenutak za mene. Željela sam nešto drugo, slijediti neke druge puteve koje sam vidjela da mogu…Nedostaju mi veliki turniri, nedostaje mi to natjecanje, nedostaje mi taj osjećaj, taj adrenalin, ali ne žalim za svojom odlukom. Vrlo sam sretna tu gdje sam sada.''
Prisjetila se i svojih sportskih početaka te otkrila da su joj roditelji od samog početka bili najveća podrška:
''Tata je igrao košarku i bio je vrlo talentiran, ali njegov otac ga nije podržavao i on se nije smio baviti sportom jer je u to vrijeme bilo važno studirati i imati posao. Kada sam se krenula baviti sportom, tata je od početka govorio - ja te vodim na treninge, podržavam te ako je to tvoja vizija. Nikada nisam imala nikakav pritisak. Samo podršku.''
Govoreći o djetinjstvu, prisjetila se i trenutka koji je, kako kaže, promijenio njezin teniski put. Iako tada još djevojčica, vrlo je samosvjesno i zrelo objasnila roditeljima zašto želi prijeći s grupnih na individualne treninge:
''Već sam nekoliko puta mamu i tatu pitala mogu li ići na individualne treninge. Rekli su da je to dosta skupo i da oni to ne mogu. Taj jedan dan nikada neću zaboraviti…mama je kuhala, došla sam do nje i rekla da joj moram nešto reći: želim trenirati individualno, ali ako mislite da nema novca za to, onda bolje da prestanem jer ako nastavim trenirati u grupi, vi i dalje plaćate, a ja ne napredujem - tako da to nema nikakvog smisla. Mama me pomilovala po glavi i rekla: dobro mila, vidjet ćemo. Sljedeći tjedan sam krenula na individualne treninge.''
Prisjećajući se finala Roland Garrosa 2007. godine i poraza od Justine Henin, Ana Ivanović je priznala koliko su joj porazi općenito teško padali:
''Porazi su za mene bili kraj svijeta.''
Nakon poraza u Parizu uslijedio je još jedan bolan poraz u finalu Australian Opena, no upravo su joj ta iskustva pomogla godinu dana kasnije u Parizu kada je osvojila Roland Garros i postala najbolja tenisačica svijeta.
''Nikada neću zaboraviti taj poraz od Justine gdje sam se, što se kaže, oduzela zato što sam igrala super cijeli turnir…i dođem u finale…i odjednom shvatim gdje se nalazim, što se događa i više nisam mogla izbaciti lopticu za servis, nisam se mogla pomaknuti, noge su mi se oduzele. Onda dolazi Australian Open kada sam izgubila od Sharapove u finalu. To mi je bio jedan od težih poraza zato što sam se osjećala spremnom…Nekako je taj Roland Garros 2008. godine, dosta mi je stvari već kliknulo. Imala sam i iskustvo. Taj turnir uopće nije bio lagan… to finale, znala sam da je Safina umorna jer je isto imala jako težak put do finala. Iskoristila sam iskustvo koje sam imala i bila sam baš fokusirana.''
Osvajanje Roland Garrosa donijelo joj je i veliki doček u Beogradu, no kaže kako joj je uvijek ostala jedna neostvarena želja:
''Jedina stvar zbog koje mi je žao je ta što nikada nisam imala turnir kod kuće i što nikada nisam igrala pred svojim navijačima. Mislim da je to za svakog sportaša poseban osjećaj.''
Govoreći o razdoblju kada je bila prva tenisačica svijeta, prisjetila se i jednog od najtežih trenutaka svoje karijere. Zbog ozljede je morala otkazati nastup na Olimpijskim igrama u Pekingu.
''Nakon Wimbledona sam imala trening blok i tu sam se povrijedila. Dobila sam cistu na desnom zglobu… a vrlo brzo nakon toga su bile Olimpijske igre u Pekingu. Išla sam u Peking u nadi da ću uspjeti odigrati i to mi je možda bio najteži trenutak u karijeri kada sam kao broj jedan morala otkazati Olimpijske igre gdje predstavljam svoju zemlju'', rekla je jedna od najpoznatijih tenisačica.
Pogledaji ovo
Na Slavenovo pitanje gdje je pronašla snagu da se 2015. godine vrati u top pet, Ana je progovorila o mentalnoj snazi i psihologiji koja ju je oduvijek zanimala. Prisjetila se i razgovora s bratom koji joj je u tom trenutku promijenio način razmišljanja.
''Željela sam studirati psihologiju i dan danas je psihologija nešto što me jako privlači…u nekim sam trenucima ulazila u teške emocije…željela sam se sakriti i pobjeći, da ne budem u spotlightu. Sjećam se kada mi je moj brat Miloš u jednom od razgovora rekao: Ana stvarno, koga je briga?! Radi za sebe. Jer ti stalno želiš zadovoljiti nekoga drugoga. Ili sponzore, ili što drugi očekuju da je dobro za tebe ili što ljudi pričaju… radi ono što ti misliš da je najbolje! I stvarno mi je to bio neki reset.''
Govoreći o odluci da završi profesionalnu karijeru, priznala je kako ona nije došla preko noći.
''Dugo se to kuhalo. Sjećam se dok sam bila u svojim dvadesetima da sam rekla kako nisam osoba koja će igrati do četrdesete. To me nikada nije privlačilo jer sam znala da želim druge stvari u životu. Godinu sam počela odlično 2015….odem na Australian Open i jedno jutro, dva-tri dana prije turnira, kad sam izlazila iz kupaonice udarim nogom u vrata i slomim mali prst… Odlučila sam igrati pod lijekovima i nisam mogla… onda je to otišlo na koljeno, imala sam bolove u koljenu i sve to malo-pomalo je došlo do toga da sam bila psihički iscrpljena i da se borim protiv inflamacije… U sebi nisam imala osjećaj da se ponovno vratim u sam vrh.''
Potvrdila je da zbog svoje odluke nikada nije požalila, a potom je otvoreno progovorila o napadajima panike:
''Taj mi trenutak nije nedostajao. Možda upravo zato što sam mnogo vremena provodila boreći se sama sa sobom zbog toga što sam bila u centru pažnje. Taj dio se maknuo. Posljednjih sam godina doživljavala jako snažne napadaje panike kada bih izlazila na teren. Nikada nisam pričala o tome, ali imala sam jako velike napadaje panike. I onda bi se ljudi pitali što se odjednom događa usred meča, zašto padnem, a u stvari meni se okine ta panika i više nisam mogla. Napadne me strah da sutra moram ponovno izaći i igrati pred ljudima.''
Pogledaji ovo
Plazma Sportske igre mladih, najveća europska amaterska sportska manifestacija za djecu i mlade, kao vlasnici i nositelji prava emisije (Ne)uspjeh prvaka, nakon Stanića i Džombe, kroz suradnju sa Slavenom Bilićem nastavljaju graditi još jednu platformu koja će inspirirati mlade generacije.
1/29 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/23 >>
Pogledaji ovu galeriju
