Da je kratak put od slave do crne liste, pokazao je prije više od 20 godina bend Dixie Chicks otvorenim protestom protiv najviše vlasti u SAD-u.
U povijesti popularne glazbe rijetko se pojavi izvođač koji istovremeno preoblikuje žanr, izazove političku buru i preživi gotovo potpuni izgon iz industrije.
3 vijesti o kojima se priča
Djevojke iz benda Dixie Chicks, danas poznatog kao The Chicks, učinile su sve to. Njihova priča nije samo priča o glazbi nego i o slobodi govora, ženskom autoritetu u muškom svijetu countryja i dugom putu od bojkota do rehabilitacije.
Galerija
Bend je osnovan 1989. u Dallasu, u Teksasu, a originalnu postavu činile su sestre Martie i Emily Erwin (kasnije Maguire i Strayer) te Natalie Maines, koja se grupi pridružila 1995. i ubrzo postala njezino prepoznatljivo lice i glas. U ranim danima svirale su tradicionalni country i bluegrass, oslanjajući se na akustične instrumente, virtuozne harmonije i snažnu, gotovo punkersku energiju na pozornici.
U vrijeme kada je mainstream country bio strogo kontroliran i izrazito konzervativan, Dixie Chicks djelovale su svježe, glasno i – opasno drukčije.
Dixie Chicks krajem 90-ih redefinirale su ulogu žena u country glazbi. Nisu bile "ukras" uz muške zvijezde, nego autorice, instrumentalistice i liderice. Njihov zvuk spajao je tradicionalni country s popom i rockom, otvarajući vrata novoj publici i postavljajući temelje za kasnije izvođačice poput Taylor Swift, Kacey Musgraves i Maren Morris.
Njihov uspjeh bio je golem – ali i krhak. Album "Wide Open Spaces" (1998.) lansirao ih je u zvijezde, s istoimenim hitom i pjesmom "There’s Your Trouble". Slijedi "Fly" (1999.), s hitovima "Cowboy Take Me Away" i "Ready to Run", koji im donosi Grammyje i status najvećega ženskog country benda na svijetu.
Kulminacija dolazi s albumom "Home" (2002.), koji uključuje pjesmu "Travelin’ Soldier", baladu koja će, ironično, postati središnja točka njihova pada.
U ožujku 2003., tijekom koncerta u Londonu, Natalie Maines izgovara rečenicu koja će ući u pop-kulturnu povijest: "Čisto da znate, sramimo se što je američki predsjednik iz Teksasa."
@ginghambelle news story courtesy of CNN from 2003- during the height of the chicks scandal vs George Bush🤷♀️ #freespeech #dixiechicks #thechicks #georgebush #firstamendment ♬ original sound - dolly parton wannabe
Pogledaji ovo
Izjava dolazi nekoliko dana prije američke invazije na Irak. U Americi, posebno u country krugovima, reakcija je bila eksplozivna. Dixie Chicks proglašene su izdajicama, nepatriotskima i "antiameričkima". Country radijske postaje diljem SAD-a prestaju emitirati njihove pjesme. Organiziraju se javna spaljivanja CD-ova, koncerti se otkazuju, a bend postaje praktički izbrisan iz mainstream countryja. "Travelin’ Soldier", tada broj jedan na ljestvicama, nestaje s radija preko noći.
Bio je to jedan od najbrutalnijih primjera kolektivnog bojkota u modernoj glazbenoj industriji i jasna poruka svima koji bi se usudili javno kritizirati vlast.
Godine 2006. vraćaju se s albumom "Taking the Long Way", na kojem se nalazi pjesma "Not Ready to Make Nice", izravni odgovor na linč koji su proživjele. Pjesma osvaja Grammyje, a album debitira na prvom mjestu Billboarda.
Poruka je jasna: ne povlače riječi i ne mole za oprost.
Ipak, iako su komercijalno uspješne, njihov odnos s country industrijom ostaje trajno narušen. U lipnju 2020., u jeku globalnih rasprava o rasizmu i simbolima Konfederacije, bend mijenja ime iz Dixie Chicks u The Chicks. Riječ "Dixie" povijesno se povezuje s američkim Jugom i ropstvom, a bend jasno daje do znanja da se želi distancirati od tog nasljeđa.
Istovremeno objavljuju pjesmu "March March", otvoreno političku i društveno angažiranu. Album "Gaslighter" (2020.) donosi im novu generaciju fanova i kritičko priznanje. U vremenu kada je politički angažman umjetnika postao norma, The Chicks se doživljavaju kao prethodnice – žene koje su bile "otkazane" prije nego što je kultura otkazivanja dobila ime.
Danas su simbol otpora, integriteta i dugoročnoga umjetničkog preživljavanja.
The Chicks nije samo country bend. Njegova studija slučaja o tome što se događa kada žene u Americi kažu ono što se ne očekuje da kažu – i odbiju šutjeti. Njihova priča dokazuje da popularnost može nestati preko noći, ali i da se istina, kad-tad, vraća na bis.
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo








