Vremena se mijenjaju, a s njima i način snimanja filmova koji preslikavaju kulturu i društveno stanje tog vremena. Zato se neki od njih danas ne bi mogli snimiti.
Kinofilm – hrvatski filmski web magazin donosi vam ovu priču
Da bi danas film bio uspješan, osim što mora biti kvalitetan ili popularan kod publike, mora se pridržavati određenih pravila na snimanju (kao i publike) koji su u današnje vrijeme daleko stroži nego su to nekad bili.
Neke od filmova koji su na ovom popisu možda bi se i moglo snimiti danas, ali vjerojatno u kućnoj radinosti bez uključenog velikog studija u cjelokupnu priču jer tko bi želio riskirati s takvim stvarima te vjerojatan gubitak publike uz bombastične naslove u novinama i na portalima?
Očit izbor svakako bi bio Mel Brooksov klasik Vruća sedla (Blazing Saddles, 1974.) koji je ispunjen rasističkim i seksističkim šalama što je bio i cilj filma kako bi proključali već ionako uzavreli duhovi, no ovaj put ćemo ga preskočiti. Ovim popisom se ne umanjuje vrijednost snimljenog djela niti njihov kulturološki utjecaj, već samo ukazuje na gotovo sigurnu nemogućnost snimanja istih u današnje vrijeme.
Na popisu niže provjerite koji su neki od tih filmova, piše Kinofilm.
Ja, ja i Irena
Šizofrenija i disocijativni poremećaj osobnosti, tj. podvojena ličnost su ozbiljne psihičke bolesti koje ne bi u ovakvom svjetlu danas mogle biti snimljene, makar ih odglumio i sam Jim Carrey. Nacionalni savez za mentalne bolesti uputio je pismo studiju zatraživši da objasne publici razliku te dvije bolesti, kao i da Carrey to redovno čini tijekom promocije filma.
Do sredine 2000-ih likovi mentalno bolesnih osoba često su korišteni za neke od najvećih šala u filmu, dok trenutni Hollywood izbjegava takav pristup u širokom luku, a očito je i zašto.
PROČITAJTE VIŠE NA KINOFILMU:
Tko je Da’Vine Joy Randolph, glumica koja je nadmašila hollywoodske zvijezde?
Kung fu panda 4: Pripremite tanjur rezanaca i opake poteze
Što se događalo iza pozornice na dodjeli Oscara? Pogledajte što niste vidjeli u TV prijenosu
Šesnaest svijeća
Komedija Johna Hughesa iz 80-ih koja se smatra klasikom, ima klasičan primjer rasizma i seksizma snimljen u svrhu šale, a koji je prisutan u komedijama tog doba. Ime azijskog učenika na razmjeni je šala sama po sebi – Long Duk Dong, a svaki put kad se on pojavi, čuje se zvuk gonga, te je njegov lik stereotipno prikazan kao prilično glup i naivan. Navodno su 80-ih kad je film bio najpopularniji u SAD-u sve azijske učenike počeli zvati ‘Donger’ ili ‘Long Dong’.
S druge strane glavna junakinja, Samantha, da bi se riješila perverznjaka Teda koji ju opsjeda, daje mu svoje gaćice samo neka ju pusti na miru. Iste te gaćice od njega uzima Jake, koji kao zamjenu Tedu daje svoju pijanu, polusvjesnu djevojku da ju vozi doma i pritom se ‘zabavi’. Što ovaj naravno i učini te ju siluje, i kad se ona probudi iz nesvjesnog stanja, Ted ju upita da li joj se svidjelo na što ona potvrdi. ‘Prodaju’ svoje djevojke Tedu Jake iskoristi kao razlog za prekid uz izgovor da ga je prevarila.
Koje ostale filmove danas ne bi mogli snimiti u Hollywoodu pronađite na Kinofilmu, web magazinu koji donosi najzanimljivije vijesti iz svijeta filma.
