Danas, kada vam zatrebaju hrana ili odjeća, trgovina je najčešće udaljena tek nekoliko koraka, ali ne tako davno na hrvatskim selima se sve proizvodilo ručno. Kako se živjelo prije stotinu godina i na koje se načine novim generacijama pokušavaju prenijeti tajne života na selu na koje se sve više ljudi želi vratiti? U potrazi za zaboravljenom tradicijom naš Hari Kočić uputio se u maleno selo pored Sinja.
Matija je u Biteliću, petnaestak minuta vožnje od Sinja, provela gotovo cijeli svoj odrasli život i danas je, na pragu devetog desetljeća, najstarija stanovnica.
''Ovdje mi je bilo lijepo, dobro. Da mi nije bilo dobro, otišla bih odavde! Ostavila bih i muža i sve, ali ovako sam s njim živjela 42 godine'', priča nam Matija Jukić.
Lijepe su to godine bile, kaže, provedene u radu i zajedništvu.
''Nisam oskudijevala ni u čemu. Ni u slanini, ni u mlijeku, ni u kupusu, ni u blitvi, ni u grahu... Svega sam imala. Nisam kupovala ni meso jer sam imala svoje'', dodala je Matija.
Hrana koja se nekad jela svaki dan danas je postala delicija, a odjeća koju je svaka žena znala isplesti danas je pravi kuriozitet.
''Nije bilo užeta kao danas. Pleli smo svoje uže, koristili vlastitu vunu, prelo se, plelo se... To je s vremenom zamrlo, a sada smo ponovno oživjeli tu tradiciju'', priča Matija.
Na iznenađenje svih, povratak korijenima pokazao se kao pun pogodak. Njihove rukotvorine sve su popularnije, a trude se promovirati ih domaćima i turistima.
''Od sajma do sajma. U Trilju za Svetog Mihovila, u Vrlici na Rožaricu, sada za Dane Alke u Sinju... Ljudi dolaze i kod nas kući, kupuju kulturno-umjetnička društva, tako da uspijevamo plasirati svoje proizvode'', priča nam Petar Gladović, Tradicijska udruga Bitelić.
Pogledaji ovo
''Mislim da je naše najkvalitetnije jer znam što radimo i zašto to radimo. A što se tiče robe iz trgovine, obučeš je, opereš i raspadne se'', govori nam Milica Jukić.
Kristina je braći, koristeći tradicionalne metode, izradila nošnje kakve se jednostavno ne mogu kupiti novcem.
''Ja sam to oduvijek voljela. Završila sam krojačku školu, a onda sam učila uz majku. Tjerala me dok nisam naučila. (smijeh) Morala sam znati sve – vesti, šivati, kukičati. Sve sam morala naučiti. Tjerala me dok nisam naučila, a danas mi je drago zbog toga'', priča nam Kristina Bulj.
''Svi smo se zajedno okupljali. Jednu večer čupala se vuna kod mene, drugu večer kod drugih susjeda...'', govori nam Milica Jukić.
Danas su se vremena, najblaže rečeno, promijenila.
''Današnja mladež ne želi ništa raditi, samo gledaju u mobitele. Samo su im mobiteli važni i ništa drugo. Ne znaju presti, ne znaju plesti, ne znaju šivati, ne znaju ništa'', smatra Matija Jukić.
Zato su, kažu, i pokrenuli udrugu, ali ovakav odaziv nisu očekivali.
''Kad sam pokrenuo ovu udrugu, bilo nas je deset, a sada nas je više od šezdeset, i to u samo dvije godine. Ljudi su zainteresirani za to. Jedno vrijeme udaljili smo se od tradicije, a sada joj se vraćamo u velikom broju'', govori Petar Gladović.
Pogledaji ovo
I sela će tada, nadaju se, ponovno oživjeti jer je mnogima dosta gradske vreve i stresa pa povratak korijenima zvuči sve privlačnije.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte na novaplus.hr.
1/18 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/19 >>
Pogledaji ovu galeriju
