Vela Luka i ove godine slavi svojeg Olivera. Ne u tišini, već onako kako on to i zaslužuje - pjesmom. U sljedećoj priči donosimo vam djelić atmosfere s koncerta u kojem je uživalo više od 30 tisuća ljudi, ali i svjedočanstva njegovih kolega i prijatelja koji potvrđuju kako je ovaj velikan ostavio trag kojem vrijeme ne može baš ništa.
''Ostanu uspomene, ta sjećanja s njim, sjedenja, pričanja, koncerti zajednički, kao da su nedavno bili'', priča nam Zorica Kondža.
Neki ljudi i kada odu, ostanu. Oliver Dragojević pripada onima koji nikada nisu prestali živjeti. Dovoljno je da se čuju prvi taktovi njegovih pjesama pa da se uspomene ožive u samo nekoliko sekundi.
A zapravo je prošlo već osam godina otkako je zauvijek utihnuo jedan od najprepoznatljivijih glasova hrvatske glazbe. Glas koji je više od pola stoljeća bio soundtrack ljeta, mora, ljubavi i dalmatinskog načina života. Zato ga pjesmom ponovno slavi njegova Vela Luka.
''Prvo što osjetim je radost, radost spoznaje da muzika ostaje dugo, dugo ako je dobra nakon nekog tko nas napusti'', izjavio je Petar Grašo.
Pogledaji ovo
''On je pjevao do tada svojoj publici, a sad publika pjeva njemu'', smatra Zorica.
''Prvi put kad sam došao bilo je šokantno i emotivno, i dalje je, ali sad dolazim jer mi je sebično, želim sebe napuniti i da mi je to doživljaj ljeta'', priznao nam je Matija Cvek.
Na pozornici su se i ove godine okupili glazbenici različitih generacija. Oni koji su s Oliverom dijelili pozornicu, ali i oni koji su uz njegove pjesme tek sanjali prve glazbene korake. Svatko od njih nosi svoju uspomenu na čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag.
''To je posebno uzbuđenje, ja sam to cijeli život priželjkivao. Nekako sam svake godine gledao s roditeljima u Slavoniji prijenos iz Vela luke i svaki godine sam pričao samo da mi je otpjevat tu jednu pjesmu'', priča nam Jakov Jozinović i dodaje:
''Bio je jedan od prvih velikih glazbenika koji je samnom progovorio. Koji mi je dao do znanja da ja postojim kao mladi izvođač. To mi je bila ogromna stvar i događaj za mene. Žao mi je što nismo imali priliku više razgovarati o glazbi'', govori nam Jakov.
Bio je skroman, duhovit i svoj. Nije volio pompu. Bio je jedan od rijetkih umjetnika kojemu popularnost nikada nije promijenila karakter.
I nije Oliver iza sebe ostavio samo pjesme već i osjećaj zajedništva. Zajedništvo koje se već tradicionalno osjećalo na trajektu za Velu Luku, zajedništvo dok njegove pjesme pjevaju mladi, dok oni njemu najmiliji posjećuju njegov grob te zajedništvo na središnjem koncertu, ali i na onima koji tek slijede.
Osam godina nakon njegova odlaska, vrijeme nije izbrisalo prazninu koju je ostavio, ali je potvrdilo ono što su mnogi znali i prije - veliki umjetnici ne žive samo dok su na pozornici. Oni žive dokle god njihove pjesme pronalaze put do ljudi. A Oliverove ga, čini se, nikada neće izgubiti.
Pogledaji ovo
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte na novaplus.hr.
1/18 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/17 >>
Pogledaji ovu galeriju
