Oni su tate mate hrvatskog rock and rolla već skoro 50 godina. Kada ste na koncertu Prljavog kazališta, zabava je zagarantirana. No, što se sve promijenilo u ovih pola stoljeća te kako se danas opuštaju naši poznati rokeri - iz prve ruke donosi Tara Šitum.
Nevjerojatna scenska energija zaštitni je znak Prljavog kazališta, benda koji je sinoć otvorio tradicionalno Porcijunkolovo u Čakovcu. Iduće godine Prljavci slave 50 godina postojanja. Mnogo se toga u pola stoljeća promijenilo, ali jedno je ostalo isto.
''Mi smo krenuli kao djeca, kao klinci u to vrijeme i to je toliko promjena, tu smo svi jedni drugima bili kumovi, djeca se znaju, pa ova naša manja generacija bi mogla već napraviti bend'', govori Jasenko Houra.
''Tada je to bilo nešto potpuno drugo. Sada je nešto drugo, sukladno vremenu u kojem živimo pa su takve i pjesme. Ali to veselje i strast nastupanja s čim smo davnih dana krenuli to je još uvijek u nama i to je ono što nas pokreće'', dodao je Mladen Bodalec.
Njihov put nije bio nimalo lagan. Počeli su kao dečki iz zagrebačke Dubrave koji su vjerovali da glazbom mogu mijenjati svijet. Kod kuće za takve snove nije uvijek bilo razumijevanja.
''U toj dobi 16-17 godina, bili smo dečki koji bi svirali, a ne bi išli u školu. Htjeli bi biti cijeli dan vani, tako da smo mi tih prvih godina bili jednom nogom u marici, a drugom nogom na ulici'', priča nam Jasenko te dodaje.
''Ako sviraš zatvorena je kasica prasica, a stvarno je takav bio i početak. Mi stvarno prve dvije godine smo živjeli svakako – spavali smo na kolodvorima, nismo imali baš nešto za jest, ali sve je to sastavni dio života''.
Ipak, ljubav prema rock'n'rollu bila je jača od svih prepreka. Danas teško mogu zamisliti život bez benda, iako su prije glazbe gradili sasvim drugačije karijere. Jasenko se profesionalno bavio košarkom, dok je Mladen diplomirani pravnik.
''Pravo je teško, kao fakultet, zagrebački faks pogotovo. Ja sam i samim dolaskom došao kao apsolvent prava, a previše je tu bilo besanih noći, truda i muke da to nekako ostane nezavršeno. Toga sam se najviše grozio'', priznaje Bodalec.
''Sport me svačemu naučio. Naučili su me da nema tu pravde i nepravde, sudit će ti ovako i onako. Nadobivao sam se batina. Jako su bliski ovi odnosi u bendu kakve mi imamo u sportu. Ako nema te kemije, ako nema komunikacije, ako je to sve prekinuto... onda ništa'', govori Houra.
Uz koncerte i putovanja slobodnog vremena nema mnogo. Zato ga nastoje provoditi daleko od pozornice i reflektora, svatko na svoj način.
''Volim se penjati na Sljeme – ali ne skroz, nego imam jednu svoju rutu na polovici Sljemena i to mogu jedno dva tri puta, a na Sljeme to je već pothvat. To ako odem, onda moram zaboraviti jedno mjesec dva da sam bio prije nego se opet odlučim ići. Ponekad zaigram i neku partiju šaha na mobitelu, kad nešto čekam. To me veseli. Volim i sport, pratim sport'', otkriva nam Bodalec.
''Ovo malo slobodnog vremena kojeg imam, volimo otići u Gorski kotar negdje kod rijeke pa si to uzmemo malo vremena. Uzimam i svaku priliku da odem u kazalište. A najviše me veseli kad vidim svoje kumove, prijatelje, ljude s kojima nema nikakvog zamjeranja'', kaže Houra.
Jedina zabranjena riječ u bendu je mirovina. Šale se da se svako jutro bude kao tinejdžeri – puni energije i spremni za novu svirku.
''Činjenica je da dok život ima smisla, u mom slučaju, dok sviram, dok neprestano stvaram. A onog trenutka kad ja stanem, bojim se da je onda kraj'', tvrdi Houra.
Posljednje poglavlje njihove priče još je daleko. Velikih 50 godina Prljavo kazalište planira obilježiti zajedničkim koncertom s Parnim valjkom. Datum još nije poznat, ali ljubitelji domaćeg rocka već imaju razlog za iščekivanje.
''Volja postoji i mislim da jako puno ljudi bude oduševljeno. Mi isto jedva čekamo da se to dogodi'', kaže Bodalec.
A najveći poklon za pedeseti rođendan bit će im ono što ih svih ovih godina najviše pokreće – publika ispred pozornice.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte na novaplus.hr.
