Publika ih pamti kao članice jedne od najpoznatijie domaće glazbene grupe devedesetih, no Ivana Husar Mlinac i Marija Husar Rimac danas su mnogo više od bivših Divasica. Sestre, majke, pjevačice i umjetnice koje su duhovnu glazbu približile širokoj publici. Našem Hrvoju Kroli otkrile su zašto se u Dalmaciji uvijek osjećaju kao kod kuće te zašto je upravo njihova različitost najveća snaga njihova odnosa.
Od pop scene do duhovnih koncerata koji danas pune dvorane, Ivana i Marija Husar prošle su dug i poseban glazbeni put. No gdje god zapjevaju, posebno kada stignu na jug, energija je, kažu, magična.
3 vijesti o kojima se priča
''U ovim krajevima se mi zapravo jako osjećamo domaće. Nikad kao gosti, uvijek nekako kao dio ekipe'', govori Ivana Husar Mlinac.
''Kad dođemo u Dalmaciju di svi vole pjevati i di svi pjevaju višeglasno i gdje stvarno svaki čovjek dobro pjeva bude posebno i mi uživamo u takvim interakcijama. Gdje s publikom možemo biti kao jedno'', dodala je Marija Husar Rimac.
Iza njih je više od tri desetljeća glazbe, a mnogi ih danas doživljavaju kao jedne od najvažnijih promotorica duhovne glazbe.
''U cijeloj toj priči je zapravo timski rad odradio svoje. Bilo nas je jako puno i ono što me izuzetno veseli da, evo, danas imamo prepune duhovne koncerte. Jako puno izvođača koji mogu nositi taj program i jako mi je drago zbog toga. Jer, duhovna glazba u konačnici nekako ljudima daje tu neku puninu i odlazak na koncert duhovne glazbe malo specifičan, malo je drugačiji. On zapravo je uvijek nekako spoj i molitve, i glazbe i nekog zajedništva nas, izvođača i publike'', priča nam Ivana.
Njihov put prema duhovnoj glazbi nije bio bijeg od pop glazbe, nego prirodan nastavak svega što jesu. Marija kaže, u svemu što rade, najvažnije su im poruka i iskrenost.
''Još uvijek smo jednom nogom i na jednoj i na drugoj strani, dakle, i dalje izvodimo i svjetovnu i duhovnu glazbu zajedno. Naravno, duhovna glazba je nešto što nam je poseban biser i u čemu istinski i dubinski uživamo i ljudi to stvarno osjete. Mi smo nekako drugačije osjećale tu glazbu i ona je za nas i molitva, ne samo glazba, kaže se tko pjeva dvostruko moli'', priča Marija Husar Rimac.
Trideset godina karijere donijelo im je uspjehe, odluke i odricanja. No kada danas pogledaju unatrag, sestre Husar kažu da se sve posložilo baš onako kako je trebalo.
''Ono što je lijepo, lijepo je da danas možemo reći da sa svojom odlukom, tu gdje jesmo, da radimo na način na koji želimo, radimo količinski onoliko koliko želimo, odnosno koliko nam sad u ovom trenutku neka životna konstelacija dozvoljava. I ja mislim da na kraju priče to definira je li nešto trebalo promijeniti ili ne'', govore Ivana i Marija.
''Žena u poslu, to je uvijek ono tabu, mislim vječno neko pitanje. Taj put nije lak zato što između ostalog želiš se izrealizirati i kao majka i kao žena i imat nekakav obiteljski život. Tako da Ivana i ja smo tu donijele neke odluke gdje smo balansirali između posla, slave, obitelji, gdje smo neke stvari stavile na stand-by jer su nam neki drugi prioriteti došli, tako da ja se slažem s Ivanom da ne bi ništa mijenjale, sve je baš onako kako treba biti'', smatra Marija.
A iza javnog poštovanja stoji odnos koji se gradio cijeli život. Uvijek nasmijane i povezane, Ivana i Marija ipak su prije svega sestre, a to znači mnogo ljubavi, ali i pokoji trenutak neslaganja.
''Nemoj biti blizu kad se to dogodi, ali najbolje se ne miješati i pustiti na nas da nas dvije to odmah riješimo i to je to'', kaže nam Marija.
Pogledaji ovo
''Svađale smo se kad smo bile mlađe i onda smo shvatile da je to gubljenje vremena jer smo shvatile da te neke naše različitosti zbog kojih smo se najviše svađale su zapravo ljepota našeg odnosa i da ih samo treba zagrlit, prihvatit i da to može samo biti još nekakva nadogradnja u odnosu jer upravo ono što ja nemam ima Marija, ono što nema Marija imam ja i onda su stvari zapravo još bolje jer smo zajedno. To je zapravo snaga našeg odnosa'', priča nam Ivana.
Kada ih se pita što najviše cijene jedna kod druge, odgovor ne ide prema glazbi i karijeri.
''Marijina vrlina je beskrajna iskrenost. Čak bih rekla dječja iskrenost. Izuzetno je brižna i izuzetno je dobra i za čak neću reći blisku osobu nego za bilo koga je u stanju ono potegnut s jednog kraja države na drugu ukoliko treba nekom pomoć. Vrlo je sklona tome da voli pomagati'', govori Ivana.
''Ivana ima dobro srce, to je najbitnije i dobro uvijek svima želi dobro i isto što govori za mene, govorim i ja za nju. Jako je pametna, jako dobro promišlja o svemu i jako je temeljita'', kaže Marija za svoju sestru.
Majčinstvo je u njihove živote donijelo novu vrstu odgovornosti, ali i novu nježnost. A kada se glazba jednom uvuče u obitelj, prirodno je da je počnu osjećati i djeca.
Pogledaji ovo
''Svi su talentirani. I Andrej i Tomas su muzikalni i imaju sluha. I Niko i Ivan isto tako. Ivan ide sad, će krenut u peti razred glazbene škole. Niko svira gitaru. Niko, on komponira, pjeva svoje pjesme, uživa''.
''Moj stariji sin je upisao faks, odnosno arhitekturu. Mlađi sin je još u srednjoj školi. I taj dio ćemo za jedno-dvije godine odraditi tako da ću ja imat uskoro dva studenta'', kaže Ivana.
''A ja imam vrtićko dijete i jedno dijete koje je u osnovnoj školi. Sad će u šesti razred. Obojica su predivni, rastu, veseli su, zaigrani, glasni, raspjevani'', otkriva Marija.
Od pop pozornica do duhovnih koncerata, od sestrinskih razlika do obiteljskih radosti, Ivana i Marija ostale su vjerne onom što ih je od početka vodilo, vjeri koja daje mir i pjesmi koja se najljepše čuje kada dolazi iz srca.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte na novaplus.hr.
1/13 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/12 >>
Pogledaji ovu galeriju








