Prije nego što je postao jedno od prepoznatljivih lica popularne serije Kumovi, Zdravko Vukelić krenuo je sasvim drugačijim putem. Upis na Vojnu akademiju bio je tek jedno životno poglavlje prije nego što je otkrio da ga pozornica i gluma zovu jače od uniforme. Našoj Anamariji Alebić otvorio je vrata svoje svakodnevice u jednom sasvim drugačijem izdanju.
Većina ga poznaje kao Bracu iz Kumova, a danas ćete ga upoznati kao Zdravka iz susjedstva.
''Mislim da Braco mi leži dobro, a vidjet ćemo dalje. Ja bih volio raditi što više različitih stvari, pa da vidimo što je najbolje.''
Kako se uopće nosi s tim? Prilaze li mu ljudi na ulici?
''Zabavno je, sve je to zabavno. Meni je ovo prva serija, prvi put da sam dobio takvu jednu ulogu. Tako da ljudi me prepoznaju vanka, dolaze, pitaju da se slikaju, ovih nekih pošalica iz serije, bude i neugodnih, bude i ugodnih. Komentiraju s koliko sam žena bio u seriji, pa komentiraju: “Ima li inače žena tako oko mene?”''
''Ovo lito sam čak radio u kafiću nakon sezone Kumova, tako da je tu bilo isto. Ljudi su dolazili na kave i ovo ono, čekaju da ih posluži Braco, pa: “Kako ti, Braco, radiš u kafiću?” Pa kažem: “Pa nije sramota radit, valjda je?” I kažu: “Braco je najdraži lik”.''
Zdravko nas je odveo na mjesto gdje provodi najviše vremena, na livadu gdje se druži sa svojim najboljim prijateljem Đangom. Doveli su ga iz azila.
''Zapravo nije vidio dana azila, jer kad sam vidio objavu, on je taj dan došao, ja sam taj dan išao po njega. Tako da je od tad sa mnom i od tad mi radi probleme.''
''Neumoran je, zahtijeva puno istrčavanja, voli loptice, voli štapove, voli kosti. Dosta je blesav, unosi baš radosti puno i u kuću i u život.''
Osim Đanga, velika podrška mu je i obitelj.
''Što se Kumova tiče, mater i baba. Oni to najviše, a najviše prate, njih non stop i hvale se dosta. Znam da dođu u mesara pa kažu: “Ja sam od Brace, baba, daj meni malo bolje meso.” Onda to nekad i prođe.''
Karizmatični Zdravko danas je televizijski i kazališni glumac. No njegov prvi poziv bio je sasvim drugačiji.
Prije glumačke akademije bio u vojnoj, ni više ni manje.
''Došao sam tamo lijepo, obrijali me, ošišali me, i vratio se kući. To nije bilo impulzivno. Impulzivna je bila gluma, jer sam se cijelu srednju školu išao na tu dramsku, ali nisam htio upisati glumu. A cijeli četvrti razred sam se spremao za tu vojnu akademiju – treninzi, teretane i mature, više raznih. I onda kada sam napokon upisao, išao sam gore i falilo mi je dva dana da budem cijeli tjedan u vojsci.''
Što bi preporučio onima koji sad moraju ići u vojsku, na vojni rok?
''Sigurno neće biti loše. Upoznat će nove ljude, družit će se, naučit će nove stvari, tako da – zašto ne?''
Zapjevao je i na Prokurativama.
''Bila je trema, nikad gora u životu, ali sam se ohrabrio. Vino na kućicama i kad me moj prijatelj Robi zvao da dođem s njim gori, onda je bilo malo lakše kad sam već bio vesel.''
Usporedba sa samim Borisom Dvornikom?
''Moram još puno pokazat da bi uopće mogao biti u istoj rečenici s njim.''
Znači, mogao bi ponovno otpjevati tako nešto?
''Pa da se bavim pivanjem, to mi nije baš neka želja velika, ali ovako uvijek kad je neka fešta i ovo – zašto ne.''
A kako se snašao u vojnoj vježbi pogledajte u prilogu.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/23 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/44 >>
Pogledaji ovu galeriju
