Iako su se pomirili s tim da će njihov sin Ivan ostati jedinac, Mariji Husar Rimac i suprugu Vjeki prošle se godine dogodilo čudo. Prirodno je zanijela u 46. godini i prije gotovo dva mjeseca na svijet donijela sinčića Niku. U šetnji uz njihovo čudo, Marija je Lani Samaržiji za IN magazin ispričala sve o nekim od najsretnijih trenutaka u njihovu životu - majčinstvu, braku, ali i vjeri koju žive.
Predivna proljetna jutra u Samoboru Marija Husar Rimac provodi u šetnji s malenim Nikom. Nije mogla ni sanjati da će zatrudnjeti u 46. godini.
''I baš se dogodilo čudo. Ali moram priznati da negdje u dubini duše, u dubini srca čovjek se uvijek nada da će se dogoditi neko čudo'', kaže Marija.
Čudo koje je, priča nam, izmolio njezin donedavno sin jedinac Ivan, koji je često mami znao izraziti svoju želju za malenim bratom.
''Ja sam mu tada rekla da bih i ja htjela isto jednog bracu i neka se moli, Bog najviše uslišava dječje molitve, i eto to se i dogodilo. Stvarno smo se puno molili i predavali smo Bogu. Vjeko i ja kažemo neka bude Božja volja, sve ćemo prihvatiti, ali ipak postoje nekakve čežnje našeg srca. I te čežnje našeg srca su se ispunile i s Ivanom i s Nikom'', priča Marija.
Niko uskoro puno dva mjeseca, a ona i suprug Vjeko još uvijek na trenutke ne vjeruju da je priželjkivano dijete stiglo.
''Još uvijek kad pogledam Niku i sve što se događalo, na trenutke mislim da još uvijek sanjam'', priznaje.
Čini joj se da sanja i koliko je sedmogodišnji Ivan, uskoro prvašić, posvećen malom bratu.
''Vjeko i ja smo s njim puno razgovarali, pripremali smo ga na dolazak brata, bez obzira na to što se on toliko veselio što će dobiti brata i navija za bracu. Međutim, opet nas je izuo iz cipela, opet.
Mislili smo da će bit nekakvih ispada ljubomore. Ja ga apsolutno uključujem u sve uz Niku, od hranjenja, kupanja, čuvanja, i toliko si je on sad važan jer točno zna što njegovu bratu treba, drugima objašnjava kako treba. Zasad sve super prolazi, što ne znači da neće biti s vremenom ispada ljubomore, ali zasad je sve super'', priča Marija.
I ništa ovoj mami nije teško za njezine dječake.
''Neke dane sam naspavana, onda malo nisam, ali to su normalne stvari, to je očekivano. Niko je super beba koja ima svoj ritam, i doslovce se budi svaka tri sata na hranjenje, možemo sat namjestiti po njemu. Čini mi se kao da je Ivan jučer bio mala beba, brzo to nekako prolazi, a ja volim bebe. Kod Ivana me znala hvatati nostalgija pa bih svako malo gledala fotkice kad je bio mali, tako da je meni ovaj period super'', priznaje Marija.
A uz njezina tri mušketira njihov maleni svemir sad je potpun.
''Da smo sretni sad, jesmo, jako smo sretni, a Ivan je već sad najavio da će dobiti još jednog bracu pa onda...'', smije se glazbenica.
Da je sve moguće, dodaje, itekako se uvjerila. I tako je otkad kroz molitve svoj život predaje Bogu.
''Stalno se ta vjera produbljuje i ima momenata, što je ljudski i normalno, da to primiš zdravo za gotovo, pa ti se onda dogodi ovakve nekakve stvari u životu koje te opet vrate u neko dublje promišljanje o Bogu i svemu onome što radi u našim životima'', kaže.
Upravo vjera odvela ju je njezinu Vjeki, kojeg je upoznala na duhovnim obnovama patera Zvjezdana Linića. U lipnju će proslaviti 12 godina braka.
''To mi je smješno reći, ali mi smo i dalje zaljubljeni jedno u drugo, i nakon 12 godina braka. Nadam se da će to tako i ostati, da se to neće promijeniti, ali na braku treba raditi, apsolutno. Na braku treba raditi, puno razgovarati i najbitnije međusobno se podržavati, i prihvaćati razlike, i poštivati, a najbitnija je ljubav'', zaključila je.
Poruka ljubavi i zajedništva ono je što želi svima i za blagdan Uskrsa.
''Poruka vječnosti, ovo na zemlji to nije kraj... postoji nešto iza toga. Znam da je teško ne brinuti se i ne strahovati, ali pokušala bih, ja u cijeloj ovoj situaciji gledam pozitivne strane svega ovoga i tome se treba okrenuti'', poručila je za kraj razgovora.
Jer obitelj i vjera najbolje su utočište od svega.