Dubravko Majnarić, jedna od najvažnijih osoba hrvatske glazbe i diskografije, preminuo je noćas, devet dana poslije 89. rođendana.
Dubravko Majnarić, nekadašnji direktor diskografske kuće Jugoton (danas Croatia Records), urednik, diskografski vizionar i neumorni promicatelj jazz-glazbe, preminuo je noćas, devet dana nakon što je navršio 89 godina. Njegov doprinos jazz-sceni, diskografiji, koncertnoj djelatnosti i očuvanju hrvatske glazbene kulture ostavio je neizbrisiv trag u umjetničkom životu Hrvatske.
U rodnim Delnicama završio je osnovnu školu i gimnaziju, a glazbeno obrazovanje stekao je privatnom podukom (klavir i harmonika). Selidbom u Zagreb 1954. nastavio je s obrazovanjem i 1967. diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1988. usavršavao se u vođenju i uređivanju glazbenih emisija kod prof. Dicka Wrighta na sveučilištu Kansas University u SAD-u.
Majnarićev put bio je prožet strašću prema glazbi i predanošću njezinoj promociji i očuvanju. Od prvih koraka u svijetu jazza kao član orkestra Ive Robića, preko uređivanja brojnih glazbenih emisija, umjetničkog ravnateljstva u Tvornici gramofonskih ploča Jugoton (1973. – 1985.) i Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog (1985. – 2003.), preko članstva u Upravnom odboru Muzičke omladine (danas Hrvatske glazbene mladeži, 1986. – 1990.) i predsjedanja Upravnim vijećem Koncertne direkcije Zagreb (2009. – 2013.) pa sve do njegovih mnogobrojnih autorskih glazbenih programa, Dubravko Majnarić svojim je radom definirao i oblikovao kulturnu scenu Hrvatske.
Njegova vizija i trud doveli su do spašavanja i revalorizacije fonoarhivske građe Croatia Recordsa, čime je sačuvana bogata diskografska povijest naše zemlje.
Dubravko Majnarić dao je značajan doprinos i proučavanju i dokumentiranju diskografije i glazbene industrije u Hrvatskoj nizom stručnih radova. U knjizi "Povijest diskografije" u Hrvatskoj (1983.) istražio je razvoj i utjecaj diskografske produkcije na hrvatsku glazbenu scenu. Njegov rad "Razvoj, vrednovanje i čuvanje tonskih zapisa" (1994.) objavljen u Hrvatskom državnom arhivu, bavi se očuvanjem i arhiviranjem tonskih zapisa kao dijela nacionalne kulturne baštine. U "Diskografskoj industriji" (1998.) analizirao je ulogu diskografije u kulturnoj politici Hrvatske, dok je u radu "Glazba i diskografija" (2001.) dao viziju njezine budućnosti u kontekstu kulturnog razvoja zemlje. Enciklopedijski doprinos ostvario je kroz tekst "Hrvatski diskografi" (2004.), a u "Leksikonu radija i televizije" (2006.) obradio je 38 leksičkih jedinica o istaknutim hrvatskim glazbenim osobama i ulozi radija u glazbenoj promociji. Osim toga, napisao je brojne popratne tekstove za diskografska izdanja Croatia Recordsa, Cantusa i Orfeja, pridonoseći stručnoj valorizaciji glazbenih djela. Njegovi radovi ostaju temeljna referenca za proučavanje hrvatske diskografije i njezine kulturne uloge.
Osim što je bio vrhunski glazbeni stručnjak, bio je i neumorni pedagog, promicatelj glazbene edukacije te istinski zaljubljenik u umjetnost. Njegove suradnje s Big Bandom HRT-a i Društvenim big bandom Hrvatskog glazbenog zavoda ostaju trajni svjedoci njegova umjetničkog djelovanja.
Didaktički je vodio koncerte HGM-a, Big banda HRT-a i Big banda HGZ-a, a u sklopu programsko–kreativnih poslova u KD-u Vatroslav Lisinski uveo je 1985. stalni ciklus "Mladi u Lisinskom", čime je dao priliku i potporu brojnim mladim glazbenicima te im omogućio prve korake prema profesionalnoj karijeri. Taj je njegov ciklus u kontinuitetu doživio 25. sezonu predstavljajući niz danas afirmiranih glazbenika.
Dubravko Majnarić osobno je volio istaknuti jedan od mnogobrojnih projekata koje je ostvario za vrijeme ravnateljstva u KD-u Vatroslav Lisinski, a to je koncertna izvedba "Osme simfonije" Gustava Mahlera, ostvarena u tijeku ratnih zbivanja, u koju je bilo uključeno više od 550 umjetnika, kao i povratak na scenu Vice Vukova s 18 rasprodanih koncerata u Dvorani.
Za svoj doprinos kulturi i glazbi nagrađen je najvišim priznanjima, uključujući Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (2001.), posebnu plaketu Hrvatske glazbene unije u povodu 40 godina djelovanja (2008.). te Porin za životno djelo (2014.).
No, najvažnije nasljeđe koje ostavlja iza sebe nisu samo priznanja, već nebrojeni umjetnici, kolege i ljubitelji glazbe kojima je tijekom desetljeća rada podario neprocjenjive trenutke umjetničke mudrosti.
Od Majnarića se oprostio i Siniša Škarica emotivnom objavom na Facebooku.
Njegova glazba, vizija i naslijeđe nastavit će živjeti kroz generacije koje dolaze, a njegov doprinos hrvatskoj kulturi nikada neće biti zaboravljen.
1/34 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
na instagramu
