Damir Martinović Mrle u razgovoru za Showbuzz.hr otvoreno je progovorio o novom singlu Leta 3 "Žlica", uspjehu albuma RKTRD NDRD, umjetničkoj slobodi, kazalištu, Shakespeareu, radu s kćerima te otkrio zašto smatra da umjetnost ne smije podilaziti publici.
Više od četiri desetljeća Damir Martinović Mrle uspješno pomiče granice domaće glazbene scene. Kao suosnivač Leta 3 izgradio je status jednog od najprepoznatljivijih i najprovokativnijih umjetnika u regiji, no posljednjih godina jednako je aktivan i izvan benda – sklada glazbu za kazališne predstave i balete, stvara elektroničku glazbu pod imenom DJ Demian te s Ivankom Mazurkijević razvija brojne multimedijalne i dječje projekte.
Povodom izlaska novog singla "Žlica" i uspjeha albuma "RKTRD NDRD", koji je tjednima bio najprodavaniji u Hrvatskoj, razgovarali smo s Mrletom o novoj glazbi, umjetničkoj slobodi, Shakespeareu, kazalištu, obitelji i svemu onome što ga, kako kaže, tjera da neprestano traži nove izazove.
Zanimalo nas je što se krije iza njegove simbolike i kako je nastala pjesma koja se razlikuje od posljednjih singlova benda.
"'Žlica' uopće nije pjesma protiv zla. To je prije svega priča o ljubavi – o ženi koja se zaljubljuje u muškarca koji je drugačiji od svih ostalih. On se ne uklapa u obrasce, ne pripada svijetu muškaraca koji su se utopili u klišejima hrvatskog kiča i prihvatili bezrazložnu uniformiranost. Upravo zato postaje privlačan, jer predstavlja mogućnost da se iz tog začaranog kruga izađe", ispričao je Mrle.
Galerija
Dodao je i kako on vidi žlicu kao predmet: "Naravno, kroz tu priču dotičemo se i jednog dijela bezumnog zla koje nastaje kada ljudi prestanu razmišljati svojom glavom i počnu živjeti prema nametnutim obrascima. Ali to nije političko ni moralističko propovijedanje. U našoj simbolici i zlo se može liječiti – ne mačem, ne silom, nego žlicom. Žlica je gotovo apsurdan, svakodnevni predmet, ali upravo zato ima snagu simbola. Njome se hrani, liječi i održava život. Ako postoji lijek za glupost, mržnju i crni kič, onda je možda upravo ta obična žlica, kao metafora za nježnost, razum i ljubav."
Album RKTRD NDRD tjednima je bio najprodavaniji album u Hrvatskoj pa nas je zanimalo je li očekivao tako snažan odjek publike i vjeruje li da album kao forma i danas ima jednaku vrijednost.
"Uvijek se nadamo da će ljudi prepoznati ono što radimo, ali nikad ne možeš planirati uspjeh. Bilo nam je drago vidjeti da je album tjednima bio najprodavaniji jer je to pokazalo da publika želi slušati cjelovite albume, a ne samo pojedinačne pjesme", kazao je Mrle. "Ja i danas slušam albume. Odrastao sam uz ploče i uvijek sam vjerovao da je album zaokružena priča, a ne samo zbirka pjesama. Zato me posebno veseli što su se vinilne ploče ponovno vratile i što ih ljudi ponovno kupuju i slušaju. Ploča te usporava, tjera te da sjedneš, poslušaš cijelu stranu, pročitaš omot i uđeš u svijet koji je izvođač stvorio. To je sasvim drugačije iskustvo od preskakanja s pjesme na pjesmu."
Drago mu je da je "RKTRD NDRD" prepoznat kao ono što su i planirali: "Mislim da su ljudi na albumu "RKTRD NDRD" upravo to prepoznali – cjelinu. Nismo ga radili prema trendovima nego prema vlastitom osjećaju. Svaka pjesma ima svoje mjesto, ali tek zajedno čine priču. Možda je upravo to razlog zašto je album pronašao put do publike."
Čini se da Let 3 svakim novim projektom otvara novo kreativno poglavlje pa smo razgovarali o tome doživljava li ih publika danas drukčije nego prije deset ili dvadeset godina.
"Mislim da mi zapravo stalno otvaramo nova poglavlja. To je jedini način na koji znamo raditi. Nikad ne smijemo ustuknuti ni milimetar od vlastite ideje, jer onog trenutka kad počneš kalkulirati, prestaješ biti umjetnik. Ne podilazimo publici. Iskreno, j**e mi se za njihov ukus ako to znači da bismo trebali raditi kompromise. Naš posao nije slijediti ukus publike, nego ga stvarati, provocirati, širiti granice i otvarati prostor za nešto novo. Ako umjetnost samo potvrđuje ono što ljudi već znaju i očekuju, onda gubi smisao."
Vjeruje i da ih ljubitelji glazbe danas više razumiju: "Mislim da se mi nismo promijenili koliko se promijenio pogled publike. Danas možda više ljudi razumije da iza naših pjesama, performansa i provokacija uvijek postoji ideja. A postoji i jedna opasnost koje smo itekako svjesni – kad se čovjek prepusti klišejima i kiču, vrlo lako iz tog kiča može izrasti zlo. Upravo zato ne pristajemo na kompromise i ne odustajemo od istraživanja novih puteva."
Osim rada u Letu 3, posljednjih je godina sve prisutniji i u kazalištu pa nas je zanimalo kako usklađuje rock glazbenika i kazališnog skladatelja te vidi li ih kao dvije različite strane svoje osobnosti.
"Ne osjećam da postoje dva Mrleta. Postoji samo jedan koji koristi različite jezike. U Letu 3 pričam kroz rock, u kazalištu kroz orkestar, pokret i tišinu. Kazalište me naučilo koliko je važna disciplina, a bend me naučio koliko je važna sloboda. Kad spojiš te dvije stvari, dobiješ prostor u kojem se najbolje osjećam", poručio je. "Zapravo, Let 3 mi je premalen za sve što želim izraziti. Zato gotovo sve ove projekte radim zajedno s Ivankom Mazurkijević. Nas dvoje već dugo dijelimo isti umjetnički prostor i prirodno je da zajedno razvijamo ideje koje izlaze izvan okvira jednog benda."
Otkrio je i što ga najviše inspirira.
"U radu s Paolom Magellijem na kazališnim predstavama ništa nije unaprijed zadano. Glazba nastaje uživo, tijekom proba. Glumci su meni inspiracija, a istodobno glazba postaje inspiracija njima. To je jedna lančana reakcija u kojoj svi utječemo jedni na druge i zbog toga su ti procesi toliko uzbudljivi."
Koliko ga "puca" kreativnost, pokazuje i to da već sprema nove predstave.
"Trenutačno pišem drugi nastavak priče o Magarčiću i kitu, a nastaje i jedna potpuno nova dječja priča koju također želim pretvoriti u kazališnu predstavu. Paralelno radim i na ratnoj operi s Riječkom filharmonijom, zborom i velikim brojem gostujućih umjetnika. To će biti veliki antiratni projekt u kojem će scenografija i kostimografija imati jednako važnu ulogu kao i glazba. Saša Hess osmislio je fascinantan koncept živih kostima i scenografije od materijala koji će mjesecima rasti prije same premijere, tako da će i sama scena biti živi organizam koji se neprestano mijenja."
Rad na baletu "Othello" otvorio mu je nove vidike: "Balet je, s druge strane, moja stara želja i moja nova ljubav. Nakon rada na 'Othellu' siguran sam da želim nastaviti istraživati taj svijet, jer glazba ondje diše zajedno s tijelom plesača na način koji je potpuno jedinstven."
Pogledaji ovo
Kazalište je već godinama važan dio njegova umjetničkog rada, zbog čega nas je zanimalo kakvi ga projekti danas najviše privlače.
"Kazalište me uvijek iznova privlači jer je svaka predstava novi svijet. Glazba tamo nije sama sebi svrha nego služi priči, glumcima i publici. Volio bih nastaviti raditi takve projekte, a posebno me privlače velike teme koje govore o čovjeku, ratu, ljubavi i slobodi. Upravo zato me Shakespeare toliko inspirira", poručio je Mrle.
U pojedinim projektima surađivao je i sa svojim kćerima Rožom i Evom pa smo razgovarali o tome kako izgleda stvarati umjetnost unutar vlastite obitelji.
"Obje su vrlo kreativne, ali svaka na svoj način. Nikada ih nisam usmjeravao da se bave umjetnošću, ali očito je da su obje pronašle vlastiti put prema stvaranju", ispričao je Mrle, dodavši: "S Rožom trenutno pišem drugi dio priče "Magarčić i kit", a osim toga svira bas gitaru i ima vrlo razvijen osjećaj za kazalište i dramaturgiju. Zanimljivo mi je promatrati kako razvija vlastiti umjetnički jezik, koji nije kopija mojega, nego nešto sasvim njezino."
Pogledaji ovo
Ispričao je i da je njegova mlađa kći Eva, koju je dobio s Ivankom Mazukijević, također naslijedila kreativnost: "S Evom sam, pak, napravio techno skladbu za album DJ Demiana "Culminazione". Sama je napisala tekst, osmislila vokalnu dionicu i sve otpjevala u pjesmi "Eva". Tu smo pjesmu uvrstili u predstavu "Drama bez naslova", koja još uvijek igra u ZKM-u. Na istom albumu sudjeluje i Roža, koja u pjesmi "Roxxa" ponavlja svoju mantru. Lijepo mi je što obje sudjeluju u mom radu, ali ne zato što su moje kćeri, nego zato što imaju što reći."
Budući da Let 3 od samih početaka spaja glazbu, performans i kazalište, zanimalo nas je koliko je upravo kazališni rad oblikovao njihove koncerte.
"Mislim da naši koncerti nikada nisu bili samo koncerti. Od samog početka željeli smo da budu cjelovito iskustvo u kojem su glazba, pokret, kostim, scenografija, humor i apsurd jednako važni kao i same pjesme", započeo je Mrle. "Zapravo, sve je počelo sa Strukturnim pticama, koje smatram neslužbenim prvim od letova. Iz tog prvog umjetničkog impulsa kasnije su nastali Let 2, a zatim i Let 3. Na neki način, Strukturne ptice nikada nisu prestale postojati – danas taj njihov duh živi kroz ono što Ivanka i ja radimo kao Mr. Lee & IvaneSky. To je druga grana istog stabla, prostor u kojem istražujemo kazalište, dječje predstave, književnost, film i glazbu bez ikakvih ograničenja."
Otkrio je i kako vidi povezanost teatra i Let 3: "Kazalište je snažno utjecalo na moj način razmišljanja, ali i obrnuto – iskustvo iz benda unijelo je u kazalište energiju rocka i slobodu improvizacije. Zato su koncerti Leta 3 često nalik predstavama, a predstave na kojima radim imaju energiju rock koncerta. Meni je to sve dio istog umjetničkog svijeta. Ne vidim granice između glazbe, kazališta, performansa i književnosti. Sve su to različiti jezici kojima pokušavam ispričati istu priču."
Nakon uspjeha albuma i novog singla bend očekuje nova turneja pa smo doznali što publika može očekivati na koncertima.
Pogledaji ovo
"Publika može očekivati ono što od Leta 3 uvijek očekuje – energiju, iznenađenja i puno emocija. Naravno da ćemo izvoditi nove pjesme, ali i one stare koje ljudi vole. Trudimo se da svaki koncert bude poseban i da ljudi kući odu s osjećajem da nisu gledali samo koncert nego doživjeli nešto što će pamtiti."
Danas istodobno djeluje kao glazbenik, skladatelj, autor i performer pa nas je zanimalo osjeća li se kreativno slobodnijim nego ikad.
"Volim puno raditi. Volim stvarati, smišljati nove projekte, upoznavati ljude i povezivati različite svjetove. Jednako tako volim zabavljati se i tulumariti do jutra. Mislim da nema nikakve suprotnosti između ozbiljnog rada i dobre zabave. Dapače, jedno hrani drugo. Ponekad najbolja ideja nastane usred noći, nakon dugog razgovora, plesa ili susreta s ljudima koji razmišljaju drugačije", riječi su Mrleta. "Mislim da čovjek mora ostati znatiželjan. Onog trenutka kada pomisliš da si sve napravio i sve shvatio, počinješ se ponavljati. Mene upravo ta sloboda tjera da stalno tražim nove izazove, nove forme i nove načine da ispričam priču. To me održava živim."
Shakespeareova djela prate ga već godinama, od "Oluje" do "Othella", pa smo ga pitali što ga toliko privlači svijetu jednog od najvećih književnika svih vremena.
"Shakespeare govori o stvarima koje se nisu promijenile stoljećima – ljubavi, moći, ljubomori, izdaji i ljudskoj slabosti. Njegovi likovi su ekstremni, ali upravo zato djeluju tako stvarno. Mislim da je i Let 3 uvijek pokušavao govoriti o čovjeku kroz snažne slike, ljudske običaje, psovku, prčidbu, običaje u sexu, simboliku i emocije. U tom smislu osjećam veliku bliskost s njegovim svijetom."
Budući da je radio na dvama Shakespeareovim djelima, usporedili smo iskustva rada na "Oluji" i "Othellu": "To su dva potpuno različita putovanja. "Oluja" ima nešto razigrano, čarobno i zaigrano, dok je "Othello" mnogo mračniji, psihološki intenzivniji i emotivno zahtjevniji."
Ispričao je i razlike između baleta i perdstave: "'Othello' kao balet traži puno više glazbe nego kazališna predstava jer glazba nije samo pratnja – ona nosi cijelu radnju. U kazalištu tišina može biti jednako snažna kao i zvuk, ali u baletu, ako nema glazbe, uglavnom nema ni plesa… osim ako nije gluho kolo. Zato skladatelj mora stalno razmišljati o pokretu, disanju plesača, ritmu tijela i emociji koju glazba prenosi. Upravo me to fascinira kod baleta. Glazba doslovno pokreće tijelo. Svaka promjena tempa, dinamike ili harmonije odmah se vidi u pokretu plesača. Zbog toga je "Othello" bio jedan od mojih najvećih skladateljskih izazova, ali i jedan od najljepših. Nakon tog iskustva shvatio sam da je balet moja stara želja i moja nova ljubav."
Osim kao Mrle iz Leta 3, publika ga poznaje i pod imenom DJ Demian pa nas je zanimalo što mu elektronička glazba omogućuje izraziti.
"DJ-ing mi daje potpunu slobodu eksperimenta. Elektronička glazba nema ista pravila kao rock ili kazališna glazba. Možeš graditi atmosferu kroz ritam i zvuk bez potrebe za riječima. To je drugačiji oblik komunikacije s publikom, gotovo fizički, jer ljudi glazbu osjećaju cijelim tijelom", rekao je Mrle, dodavši i tko mu je pomogao probuditi u sebi DJ-a. "Zanimljivo je da je moja ljubav prema techno glazbi dobrim dijelom rasla i kroz rad s Paolom Magellijem. U njegovim predstavama često sam koristio puno elektronike i elektroničkih tekstura, pa sam upravo tamo razvijao ono što će kasnije postati moj izraz kao DJ Demian."
Ispričao je i tko mu je najviše pomogao: "U tom procesu veliku ulogu imao je i Seraphim Codex, koji je moj mentor u svijetu elektroničke glazbe. Kroz našu suradnju puno sam naučio o produkciji, zvuku i načinu razmišljanja o techno glazbi. Album "Culminazione" zajedno smo autorski potpisali, što mi je posebno važno jer je nastao kroz dijalog i zajedničko istraživanje. Kroz DJ Demiana mogu istraživati zvuk bez ikakvih ograničenja. Nema forme koju moram slijediti, nema očekivanja što pjesma mora biti. Mogu graditi glazbu kao prostor, energiju i puls. To je drugačiji jezik od Leta 3 ili kazališta, ali dolazi iz istog izvora – želje da stalno istražujem i pomičem vlastite granice."
Za kraj smo ga zamolili da objasni kako doživljava svoje različite umjetničke identitete.
"Moj identitet je zapravo dvolična osoba: Kaluđerica bez nosa i Čupač p**ke."
EKSKLUZIVNO Lidija Bačić iskreno o ljubavi, muškarcima, estradi i životu kakav rijetko pokazuje
1/32 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/14 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
