Život Olivije de Havilland obilježilo je rivalstvo s vlastitom sestrom Joan Fontaine o kojem je pričao cijeli svijet.
Holivudska glumica Olivia de Havilland koja je preminula u dobi od 104 godine, od svojih je tinejdžerskih dana pa sve do smrti bila uvjerena da je upravo ona najveća zvijezda koju je Hollywood ikada proizveo.
I tom mišlju nije bila daleko od istine, a tome svjedoči i njezina najbolja i najsavršenija izvedba u jednom od najglamuroznijem filmu svih vremena "Zameo ih vjetar", u kojem je glumila Melanie Hamilton Wilkes što joj je donijelo nominaciju za najbolju sporednu glumicu za Oscara 1940. godine. No ona joj je izmakla iz ruke i prvu je dobila 1946. godine za najbolju glumicu u filmu "To Each His Own" i 1949. godine za onu u filmu "The Heiress".
No, zbog neuspjeha i neosvajanja nagrade kada je prvi put bila nominirana, prolazila je kroz težak period. Tada je imala samo 23 godine i to ju je gotovo uništilo.
"Kada sam se vratila kući s dodjela bila sam uvjerena da Bog ne postoji", bila je izjavila jednom prilikom.
Teže poniženje doživjela je 1942. godine kada je ponovno bila nominirana za ulogu u filmu "Hold Back The Dawn", i to u trenutku kada joj je nagradu preotela vlastita sestra Joan Fontaine za svoju ulogu u filmu "Sumnja" Alfreda Hitchcocka.
"O moj Bože, ugled mi je uništila vlastita sestra. I to je istina, kasnije je stalno prema meni bila arogantno superiornija", priznala je Olivia.
Rivalstvo između slavnih sestara seže još u njihovo najranije djetinjstvo. Naime, Olivia je rođena u Tokiju 1916. godine, a roditelji su joj bili britanski odvjetnik Walter de Havilland i glumica Lilian Fontaine. Kao dijete imala je problema s astmom pa su ju odlučili odvesti u Kaliforniju na liječenje, gdje je ona ostala s majkom i godinu dana mlađom Joan, a otac se vratio svojoj ljubavnici u Japan.
Njihova se majka ponovno udala za muškarca po imenu George Fontaine ali Olivia ga nikada nije prihvatila ni voljela. Ostala je po strani, ali je zato Joan radila sve kako bi je očuh zavoljeo kao vlastitu kći pa je čak uzela i njegovo prezime.
Bio je to početak cjeloživotnog suparništva koje je bilo javno, jer su sukobe često vodile putem medija.
"Ne sjećam se niti jednog ljubaznog poteza od Olivije iz djetinjstva. Mrzila je pomisao da ima braću i nije htjela uopće prilaziti mom krevetiću", izjavila je Joan jednom novinaru.
Jedna od najčešće ispričanih priča o njihovu odnosu je ona iz škole, kada su Olivia dobila zadatak da napiše imaginarnu oporuku kao vježbu za domaću zadaću.
"Svu svoju ljepotu ostavljam svojoj mlađoj sestri Joan jer je ona uopće nema", napisala je tada malena Olivia.
Neprijateljstvo je došlo do vrhunca kada je jednog ljetnog dana 1933. godine Olivia gurnula Joan pokraj bazena na tlo i potom skočila na nju, slomivši joj ključnu kost. Olivia je tada već bila glumica amaterka i glumila je u jednom lokalnom kazalištu.
Kasnije su za nju čuli ljudi iz Warner Brosa i angažirali su ju da glumi u filmu "The Irish In Us" s tada popularnim Jimmyjem Cagneyjem, zbog čega je isprva bila prestravljena.
"Bilo je to poput skoka u u dubinu, znajući da ne znam plivati ni roniti. Ali jednostavno sam morala pronaći svoj put", priznala je.
Kao već iskusnog glumca Cagneyja je odlučila pitati kako da nauči što bolje glumiti, a on joj je savjetovao da što god misli to neka i uvijek kaže. I to je bio savjet na kojem je odlučila temeljiti svoju glumačku karijeru.
Film koji ju je vinuo u zvjezdano nebo bio je "Kapetan Blood" s Errolom Flynnom u glavnom ulozi. Publika ga je odlično prihvatila, a sjajna kemija među njima kao glumcima tome je itekako pridonijela. Zajedno su nakon toga snimili još osam filmova.
Njezin život je privlačio veliku pažnju u svijetu zabave i filmske industrije. Vodila je čak i nekoliko sudskih sporova zbog navodnog neovlaštenog korištenja njezina imena u drami Ryana Murphyja "Bette & Joan" u kojoj je glumila i Catherine Zeta-Jones, međutim njezina tužba je odbačena. Pozadina te priče krije se u njezinom kontroverznom i svađama ispunjenom odnosu s vlastitom sestrom Joan Fontaine.
Osim u profesionalnom životu, sestre su bile konkurentice i u privatnom - ekscentrični milijarder Howard Huges, koji je jedno vrijeme bio Olivijin partner, a u nekoliko je navrata ponudio brak i Joan.
Olivia se središtu pozornosti našla i 1978. godine kada je promovirala svoje memoare "No Bed of Roses".
"Možete se razvesti od sestre baš kao i od supruga. Ne viđam ju i ne namjeravam ju viđati. Prva sam se udala, prva osvojila Akademijinu nagradu, prva imala dijete. Ako umrem bit će bijesna, jer ću opet prva stići onamo", bila je izjavila jednom prilikom, no u tome nije bila prva jer je Joan preminula 2013. godine.
Njezina glumačka karijera potrajala je šest desetljeća, sve do kraja 80-ih godina, a između ostalog glumila je i kraljicu Elizabetu u filmu "The Royal Romance of Charles and Diana" iz 1982 godine.
Iza nje su dva braka, sa scenaristom Marucusom Goodrichom provela je razdoblje od 1946. do 1953. godine, a s njegovim kolegom Pierreom Galanteom bila je u braku od 1955. do 1979. godine.
Olivijino prvo dijete koje je dobila s Marcusom, sin Benjamin preminuo je u dobi od 42 godine od srčanog udara, a bolovao je i od Hodgkinsonove bolesti. U braku s Pierreom rodila je kći Gisele Galante.
Njezin brak s francuskim scenaristom rezultirao je njezinim preseljenjem u Pariz gdje je živjela do smrti.
1/6 >>
Pogledaji ovu galeriju
