U suvremenoj Njemačkoj život milenijalke Hanne, koja ulazi u tridesete godine, sve je samo ne ono što bismo pomislili da život u Njemačkoj jest.
Iako dobra obrazovanja i solidna obiteljskog porijekla, Hannah na pragu 30-e nije ostvarila ništa. Raspala joj se ljubavna veza s dugogodišnjim dečkom Jakovom, za posao u novinarstvu koje je diplomirala nude joj samo simboličnih volonterskih 495 eura (minimalna plaća u Njemačkoj je oko 1500 eura), pa konobari za pristojniji novac, a jedina prijateljica koju ima preselila se u Moskvu.
Pogledaj i ovo
Hannah s 30 godina nema ni karijeru, ni vezu, ni obitelj, ni prijatelje, niti koliku-toliku financijsku sigurnost.
Portretiranjem mlade Njemice autorica nam predočava dio novije generacije koja živi među nama. Nevidljivo i u otužnoj slobodi. U jednom dijelu Hannah promišlja o svojoj situaciji rečenicama koje sadrže svu bit mnogih mladih života našeg doba:
"Dok je bila mlađa, svi su odrasli uvijek govorili kako je sretna, jer pripada naraštaju kojemu su svi putovi otvoreni. Može se postati sve i biti sve, govorili su, sve je moguće, to je potpuna sloboda. Ali to nije točno, mislila je Hannah, to uopće nije tako. Njoj nikakvi putovi nisu bili otvoreni. Nikome nije bila potrebna. Nitko je nije htio. Nije koristila ničemu."
Hannah je primjer generacije koja pluta u obilju izbora i mogućnosti samo naizgled lako dostupnima. Otvorene su joj sve mogućnosti, ali kada jednu pokuša dograbiti, mogućnost se povlači, bježi od nje kao da joj se ruga. Cijelo to vrijeme Hannah pleše na rubu depresije, pa joj se kao opcija kroz razne životne situacije nameće i smrt.
Realno prikazujući težinu s kojom se danas suočavaju mnogi mladi koji samo naizgled uživaju blagodati zapadnog načina života, autorica cijelo vrijeme ostavlja mogućnost okretanja situacija iz bezizlaznih u izlazne.
Ali život nije uvijek bajka s happy endom, a izlazne situacije češće ostaju samo na razini ''držanja glave iznad vode'' nego što prevagnu u potpunu sreću ili na onu drugu stranu – potpunu tragediju.
na instagramu
