Ni najmanje nije požalio što se iz grada preselio na selo. Štoviše, objeručke je prigrilo novi život koji mu je, među ostalim, donio novu kreativnu slobodu. On je Zoran Mrvoš. Poznati modni dizajner na svojem imanju ugostio je našu Lanu Zaninović i za IN magazin joj pokazao svoja mala, umjetnička djela.
Naš poznati dizajner Zoran Mrvoš prije više od 5 godina napustio je gradsku vrevu i uronio u čari seoskog života.
''Ja sam jednostavno počeo u Zagrebu osjećati zasićenje. Počelo me nervirati sve, počela me nervirati buka, počela me nervirati gužva, počeo me nervirati parking, promet, apsolutno sve, imao sam sve, pa te pse šetaj negdje tri puta dnevno'', priča Zoran.
Vrlo brzo naš je sugovornik shvatio da je upravo na selu našao mir koji je tražio.
''Dakle, nema tog traženja parkinga, nema buke, ti možeš izaći iz kuće u svoje dvorište, nitko te ne gleda, nitko te ne vidi, dakle možeš hodati u gaćama. To je najveći luksuz, ja kažem uvijek da je to luksuz - hodanje u gaćama cijelo ljeto po svom dvorištu. Pa svi ljudi su u stvari poddržali taj moj odlazak na selo jer, su svi kužili da jednostavno više ne pripadam u grad i svima je super sad doći tu vikendom'', priča nam.
Galerija
Jedna od prednosti dizajnerskog rada je što veliki dio posla možeš odraditi i od kuće.
''Pa ima dana kad ne radim uopće, dakle, onda ima dana kad manijakalno radim dan za danom od šest ujutro do navečer, to nema pravila. Ja modu više u stvari ne radim fizički, dakle, nekako sam odustao od tog dijela iz raznih razloga - pa jedan od razloga je zasićenje, drugi od razloga je tržište koje, mislim, trenutno za modu nije dobro'', smatra te dodaje:
''I tu sam ja počeo koristiti AI jer me zabavlja. Ja mogu sve to što generiram i ako neko želi, mogu proizvesti. Nema sredine, ljudi su ili jako protiv toga ili su za to. Dakle, ja od klijenta ne mogu očekivati da on pročita moju skicu na papiru, a ovako već vidi čak i animirano kako to izgleda. Ne mogu se boriti protiv toga, protiv napretka. Ljudi su se nekad borili protiv auta i protiv struje i protiv, ne znam, televizora, pa... i na kraju je postalo dio svakodnevice'', objašnjava.
Kreativni umovi rijetko se zadržavaju na samo jednom vidu izražavanja, pa se naš sugovornik okušao u za njega novoj grani umjetnosti.
Pogledaji ovo
''Slike su počele sasvim slučajno, dakle, nisam ja imao nikad afiniteta prema slikarstvu. To je nešto bilo što rade druge ljudi i u jednom trenutku, nakon nekakvog preuređenja što sam radio po kući, imao sam dve slike u dnevnom boravku. I ovako sam pogledao te slike, Bože, kak su dosadne. Što imam, imam glet mase, imam nekih boja tu, kao idem ja to probati malo po tome intervenciju napraviti i onda mi se dopalo. Onda sam počeo objavljivati Instagram, Facebook, onda su mi se počeli javljati nekakvi arhitekti, dizajneri interijera i tu se ta priča zakotrljala. Ja sam u prvom redu dizajner, a ne slikar, tako da sve te slike su nekakvi dizajni koji se mogu vrlo lako prenijeti na tkaninu i postati print'', objasnio nam je i dodao:
''Dakle, što ćemo mi dalje s tom tkaninom, da li ćemo, ne znam, napraviti nekakve zavjese u tom interijeru, da li će se presvući sofa u tome, da li će se na kraju krajeva sašit haljina, ono, mogućnosti su razne. Slike su od raznih materijala što mi padne pod ruku, od gipsa, od papira novinskog, završavala je tu i juta na njima, i kora od drveta, i pijesak, dakle, nema pravila'', kaže.
Nakon dizajnerskog slikarstva, Zoran Mrvoš upustio se i u izradu skulptura.
''To su objekti koji mogu biti vaze. Znači, ovo je nekakav moj zadnji projekt i zadnja ovisnost su ti nekakvi umjetnički objekti koji mogu služiti kao vaze koje radim od kaširanog papira. Dakle, potpuno su ekološke, reciklirani papir, ljepilo od brašna i vode i onda ih oblikuješ prema kalupima i stvaram te nekakve organske oblike. Meni se jako sviđa što što sam uspio dobiti, to da izgledaju kao da su stari, kao da su iskopine. Dakle, nešto što je kod nas na tržištu još uvijek rijetko, to je taj nekakav ono babi-sabi japanski stil''.
Život na selu mnogima je nezamisliv bez četveronožnog društva, a u ovom je slučaju upravo takvo društvo poprilično veliko.
''Znači, među svim ovim slikama, modom, vazama, jedan bitan dio mog života su psi. To su, uglavnom, mali engleski hrtovi, imam još i velikog engleskog hrta i afganistanskog hrta, ali primarno su vipeti. Dakle, ja sam počeo uzgajati vipete dugo godina u Hrvatskoj, ne znam, možda 30 godina, nitko nije uzgajao i ja sam bio prvi koji je krenuo sa nekim ponovnim uzgojem te pasmine. Kad sam došao iz zgrada, imao sam ih tri i onda ti je to zamka kuće, kao imaš zborište haku tri, tud i četvrti, kud i četiri, tud i pet, evo, pa tako'', ispričao nam je.
Ovaj poznati dizajner nam otkriva kako su se psi prilagodili seoskom životu i je li on sam ikad zažalio zbog odlaska iz grada.
''Ma psi su se adaptirali za čas, postali ono selske džukele koje laju na ogradi. Nikad nisam požalio što sam se preselio i u stvari svakim danom sve više i više sam sretan što da nisam u gradu'', zaključio je Mrvoš.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/10 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/17 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
