Iz tišine sakristije izašao je u buku asfalta i stao pred mikrofon. Ovo je priča o velečasnom koji svojim hip hopom pokušava doprijeti tamo gdje propovijed ponekad ne može.
Don Dante, odnosno velečasni Željko Lovrić svojom hip-hop pjesmom nije osvojio samo društvene mreže, nego i ljude koji možda godinama nisu zastali kako bi poslušali poruku o vjeri, nadi i smislu današnjeg kaotičnog svijeta.
"Znam da mnoge zanima čemu ova prva moja skladba Ispovijed s asfalta, koja je doživjela nekako svoje svjetlo dana kroz spot kojeg sam režirao, nastala je iz mojeg revolta i bunta.
Da mi se ne sviđa što se događa u svijetu. Da smo krivi mi iz crkve također što se to dogodilo, jer očito ono što smo govorili nije našlo plodno tlo. Kompletno čovječanstvo nije dobro.
Kada je tako lako kliznulo. Žao mi je da se to dogodilo i osjećam krivnju, zgražanje i zato je nastala pjesma Ispovijed s Asfalta. Ona je moj manifest", kaže Željko.
"Sveti otac Lav 14. nedavno pozvao svećenike da koriste nove medije, nove pristupe, tako da je Željko negdje kao osoba sa svojim jednim umjetničkim talentom, koji je kod njega vrlo izražen, to jako dobro koristi. I kroz taj vid pastorala da se dolazi do mnogih ljudi do koji smo, evo, možda u onom klasičnom pogledu, koji nas možda više zatvara unutar nekih prostora, ne bi mogli doći. A ono što sam vidio da je tim putem i mnoge ljude vratio vjeri ili im približio vjeru", kaže Danijel.
"Vremena se mijenjaju, mlade treba privući na način koji oni sad prihvaćaju. Ovo što on pjeva, način na koji pjeva, ja sam oduševljena, meni je fantastično, ja obožavam takve stvari. I ja si nafljim, nek se malo drmaju. Jer treba prodrmati, previše je zla na ovom svijetu. A on jedno svijetlo koje je vječito svijetlo", kaže Marija.
Za umjetničko ime - Don Dante inspirirao ga je njegov najbolji prijatelj, pas Dante.
"Ovdje sam došao sa psom Bonom, on je bio labrador. Nažalost bio već stav 13 godina, u 14. godini je uginuo, preminuo. Bio sam izuzetno... (ne može baš nastaviti pričati) Vjernici su skužili da tugujem za njim, iznenadili su me sa Danteom. I fora mi je bilo njegovo ime, da nastavim s njegovim imenom i kao umjetničkim imenom. Kad Dante jednog dana ode, bar će svi znati za njega", rekao je Željko.
Osim psa, velečasni Lovrić ima još jednog ljubimca, s kojim dijeli životni prostor, a osim glazbom, bavi se i pisanjem poezije te slikanjem. Osim po svojoj kreativnosti, poznat je i po svojem humanitarnom radu, tako da uskoro planira radionicu grafita za djecu s teškoćama u razvoju.
"I s njima ćemo napraviti sada u petom mjesecu po cijelom Voltinom zidove umjetne na kojim ćemo oni oslikavati. Gdje će se moći osjetiti da su i oni djelom uličnih umjetnika, a to mladi vole, to klinci vole, tako da ćemo im dati nekakav obol da mogu se tu izraziti. Ali to je zapravo i terapijsko oslikavanje. Uvijek je umjetnost terapijska."
Da u to vjeruje, velečasni Lovrić potvrdio je i velikim glazbenim projektom, namijenjenim onkološkim bolesnicima, čiji je zaštitnik upravo Sveti Leopold Mandić, zaštitnik župe u kojoj velečasni Lovrić djeluje.
"Dakle, samim time sam osjetio snažno potrebu da i u tom smjeru nekako radim s onkoloških bolesnicima. Tada, u tom periodu, smo napravili jedan projekt koji se zove Orpheus, s kojim smo kupili bolesnika koji žele naučiti svirati violinu. Naravno da je cilj proglasiti neonkološkim lijekom terapijsku glazbu za one koje će ju konzumirati. Moja sestra je preminula koja je ovdje bila od upravo onkološke bolesti. Naučio sam svirati violinu i kao podršku onkološkim bolesnicima i svaki pot kada idem na sprovod za sviram sestri Bože, bože moj."
"I meni se sviđa ta dinamika njegova, ta radost kad se nečega uhvati, nešto radi, kad to izvede do kraja i u biti dobivate i vi poticaj sa strane da u onome čemu ste vi dobri, ja znam u čemu jesam dobar, da i vi u tome dajete najbolje. U biti, Bog nas poziva da te darove koje imamo koristimo, tako da je Željko vrlo poticajan", rekao je Danijel.
Kako župa nije samo zajednica ljudi, već mjesto gdje se iskreno dijele sve radosti i briga, za župnika je najvažniji odnos sa župljanima.
"Da njega nema, ne bi ni bilo mene. U smislu da me vratio u život prije pet godina. Ne znam da li smijem reći nešto svoje osobno, nakon smrti sina on nije mene puštao, nije dozvoljavao", kaže Marija.
"On je toliko osjetio moju bit, srž moje duše, da je mene trebalo potaknuti. Ja sam mu neizmjerno zahvalna."
"Najčešće ljudi kaže nemam grijeh, ali nije mi dobro. Dakle, onda to više nije posao za mene", kaže Željko.
Ovaj je župnik pokrenuo i stručnu psihološku pomoć unutar svoje župe, ali i za sve ostale kojima je potrebna.
"Ljudi se danas najčešće na kao i hvale kaj su postigli ili kakvu obleku imaju. Ali ne govore kako su iznutra. Nekada ne bi otišli preko vrata, prekoračili prag psihologa. I ne bi platili to."
"Ovdje je besplatno. Ovdje moji prijatelji volontiraju, psiholozi. I ovdje želimo da čovjek bude kompletno dobro. Dakle, duhom, dušom i tijelom."
I dok iščekujemo novu pjesmu velečasnog Željka Lovrića, razmislimo o njegovim riječima - svi moramo pokušati bolje nego što smo radili dosad. Možda ne veće, ni važnije, ali svakako manje sebično, poštenije i toplije.
Galerija
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/12 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
