I dok se Vinka Coce svi prisjećaju kroz pjesmu, njegova supruga Janja još uvijek ju ne može čuti.
Galerija
Prošlo je pet godina otkad su se javnost i glazbena scena oprostili od trogirskog slavuja Vinka Coce.
Njegova supruga Janja i danas je neutješna, baš kao i prvog dana kada je zauvijek zaspala ljubav njezina života. Janja se prisjetila njihovih najljepših trenutaka - od pjevanja serenada pod prozorom do nezaboravnih druženja s Oliverom.
"Ne znam je li san ili java. Kad ga vidim na televiziji odmah mislim evo sad je otpjevao sad će doć kući. Prijateljice kažu blago tebi ti ga uvijek vidiš i čuješ, ali ne znam koliko je to lakše, jer vrijeme to ne može izliječiti", započinje neutješna Janja.
I dok ga se svi prisjećaju kroz pjesmu, Janja je još uvijek ne može čuti. Svaki njegov stih otvara rane, ali zato se rado s osmijehom prisjeća nekih minulih vremena s početka njihove ljubavne priče.
"Još kad sam bila cura, srednjoškolka, on bi imao probe s klapom, a ja nisam smjela ić kasno vani. Onda bi došao pod prozor pjevat serenadu. Ja bih dala znak, upalila bih i ugasila svijeću da zna da sam u sobi. Susjede bi virile na prozor i znale da su došli ovi serenadu pjevat. Toga više nema danas", otkriva Janja, a njezinom Vinku nikada ne bi promaknuo neki važan datum.
"Itekako je pazio na to, i na godišnjice braka i na rođendane. Jednom se slučajno desilo da je zaboravio moj rođendan koji je na Martinje. I ja namjerno nisam pekla kolač ni ništa, nitko ništa ne govori i dođem idući dan s posla i čekaju me parfem i neke cigrete, jer ga je prijateljica pitala jel bilo kolača jučer i onda se sjetio." Danas, kaže, svoj rođendan ni ne slavi. Nedostaje joj onaj veseli Vinkov duh koji bi nasmijao svakoga na svoj račun.
A u tandemu s Oliverom, smijehu nije bilo kraja.
"Jako su se dobro slagali, jer još u mladim danima kad je Oliver pjeva u Batalima imam jednu staru sliku di je Vinko zapjevao uz njega. Nakon toga je klapa Trogir bila u pratnji Oliveru, imali su jako dobru suradnju. Uvijek su se našli u šali da pričaju viceve. Jedanput su trebali nastupati u Opatiji ili Puli mi stali na ručak. Oliver se hoće našaliti, ulazimo Vinko i ja, a on kaže a ova ti je neka druga. Prije je bila plava, sad je crvena. A ja pitam bi li sad skandal napravili", prisjeća se Janja.
Vinko je obožavao društvo i bio je vrhunski domaćin, a u svom omiljenom masliniku okupljao bi čitavu svitu ljudi. Sada je to mjesto samo prepuno uspomena. I onda kao da je znao za doček 2013. Gore je okupio sve prijatelje, bio je doček Nove godine jer nije imao nigdje gažu, kao da je znao da je to zadnji doček Nove godine. I uvijek je iz nekog razloga osjećao da će umrijeti mlad.
I dok se rijetko i teška srca spušta u sobu prepunu njegovih memorabilija, nada se samo da će ga ljudi pamtiti onako kako bi on to želio.
"Držao se kao običan čovjek. Uvijek je govorio ja sam težak iz težačke obitelji i nikad nije patio od neke veličine. Kad je umro neki su mi predlagali ajmo ga odvest umotanog u bilo na Poljud, ali ja im govorim on to ne bi htio.
Njoj pak kao utjeha ostaje velika ljubav kojom je zadužio druge i njegov lik koji drži u spavaćoj sobi. A baš kao i pjesma uspomena na njega nikad ne umire. Cijelu ispovijest Janje Coce pogledajte u prilogu.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
1/12 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/9 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/7 >>
Pogledaji ovu galeriju
