Oni su odrasli uz instrumente, mikrofone i svakodnevno muziciranje. S obzirom na to, nije ni čudo što su zaplovili glazbenim vodama. U sljedećim minutama donosimo priču o tri poznate obitelji – s notama u genskom kodu – te otkrivamo u kojem ritmu udara njihovo srce.
''Mislim, kako smo završili u glazbi? Nismo imali izbora. Tata je glazbenik. Prehranio nas je gažiranjem.''
I to obitelj koja ne može zamisliti život bez glazbe. A svoje raspjevano djetinjstvo Neda i Sanja dodatno su uljepšale prvim javnim nastupom – onim iz 1992. godine, koji im je i danas, kroz smijeh kažu, ostao u potpuno drugačijem sjećanju.
''Kupili smo kazetu ''Mir, mir do neba''. I kao – vas dvije ćete ovo pjevati, super. Baka nas je ošišala kao Danijelu Martinović, talijanka. Dobile smo plišane haljine.''
''Sanja preskače najvažniji dio, preskače šamar. Dobila sam najteži dio u pjesmi ra tat ata... i moja seka, koja shvaća sve ozbiljno, zamjerila mi je, ali nisam joj na pozornici... Profesionalno smo došle do kraja i onda sam je...''
Snimka je dugo bila “živa” dok nije presnimljena nogometnom utakmicom. I ne, nije to učinio mlađi brat Tomislav – jer njemu je od lopte ipak bio draži klavir. Danas, uz svoje sestre, nastupa kao dio glazbenog sastava Parmaći.
''Kako to biva u klasičnoj glazbi – nisi u mainstreamu. S vremenom smo skužili: zašto mi to ne bismo zajedno radili? Čekali smo da narasteš. Ja sam i prerastao.''
Ovo za njih nije projekt, već prije svega obitelj. A sve što zajedno rade, dolazi im potpuno prirodno.
Prirodno jaka veza je i ona između ovih sestara – ne samo obiteljska, već i glazbena. Prvu zajedničku pjesmu objavile su prije 12 godina, a pjevanjem su se zarazile još kao djevojčice. Fotografije svojih prvih nastupa vjerno čuvaju. Elizabeta je pjevala prije nego što je počela govoriti, a najmlađa Mihaela propjevala je na njemačkom jeziku.
Život bez sestara, i to toliko talentiranih za glazbu, kažu, bio bi dosadan i prazan. Uživale su odrastajući u velikoj obitelji i uvijek punoj kući, a sada sve ono što su ih roditelji naučili nastoje prenijeti na svoju djecu.
Pogledaji ovo
''Mislim da smo mi ti koji su odgovorni za to što im prenosimo. Najvažnije je to zajedništvo.''
Svoju životnu sreću pronašle su u duhovnoj glazbi, često ih vidimo na velikim koncertima kao prateće vokale, a prije pola godine imale su i svoj prvi samostalni koncert.
''Mislim da smo zapravo jako različite. To s godinama uviđamo... Zapravo je to ljepota u različitosti. Dosta smo korektivne – ako se moramo podijeliti, imamo temperamentniji dio i manje temperamentni, pa smo se i sada podijelile.''
Ove raspjevane sestre vole i gospel, pop, funk, R&B – baš sve što budi emocije.
Glazba je u genima i Rucnerima. Ljubav prema njoj prenosila se s generacije na generaciju. Snježana i Dragan tako danas broje više od 40 godina na glazbenoj sceni, a djeca su im odabrala iste instrumente – sin Mario očevu violinu, a kći Ana majčino violončelo.
''Ja osobno sam uvijek govorila da trebaju imati svoj put, svoje ciljeve, svoje ideale, jer ako nešto voliš, onda ti ništa nije teško – samo stremiš tome da to ostvariš. Zapravo su to bile dvije vrste savjeta: jedan kako naučiti svoj instrument, ispeći zanat, a drugi kako upotrijebiti taj zanat.''
''Nekako je bilo prirodno – u kući u kojoj je stalno glazba – ići tim stopama. Nama je to bilo prirodno i kasnije smo se svi zaljubili u instrumente'', kaže Ana Rucner.
Anini baka i djed također su bili glazbenici. Ne profesionalni, ali imali su glazbeno obrazovanje. Ipak, majka i otac bili su joj najveći motivatori – baš kao i bratu Mariju.
''Od mame je uvijek bilo: škola, škola i samo škola.''
''Sve najbolje mogu reći, i više je bilo sugestija nego savjeta'', govori Mario Rucner.
''Moja mama je uvijek jako, jako stajala iza mene i kao čelistica. Tata je violist, pa je bilo prirodnije da je ona uz mene, a tata uz brata. I bila je stroga – kod nje se znalo koji je red'', dodaje Ana.
Pogledaji ovo
Galerija
Taj red, ali i upornost, rad i talent doveli su ih na brojne svjetske pozornice. A svađe oko glazbe, kažu u ovoj obitelji, vrlo su žestoke – ali nasreću rijetke.
''Kao mali smo se svakako slagali, danas se jako poštujemo, razumijemo. Roditelji smo oboje, imamo djecu. Jako volim svog brata – vrlo je vrijedan – i da napravi nešto ne najbolje, ja ću podržati njega jer je to moj brat.''
''Znam da me nikad neće razočarati i da se mogu na njega osloniti – i zna i on da može na mene. Baš mi je veliko blago.''
Blago kakvo je i sama glazba.
Pogledaji ovo
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/29 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/31 >>
Pogledaji ovu galeriju
