Iako su joj tek 22, Splićanka Lena Stojković već je dvostruka svjetska i trostruka europska prvakinja u taekwondou te osvajačica brončane medalje na netom završenim Olimpijskim igrama. S mladom sportskom heroinom družio se naš Gordan Vasilj.
Sitna, ali dinamitna Lena Stojković je bogatoj riznici medalja dodala i olimpijsku broncu u taekwondou.
''Na taj dan sam bila 100% sigurna, pogotovo kad mi je došla ta borba za medalju, rekla sam tko god da dođe sad ovdje, idem, dat ću sve od sebe. Želim osvojiti tu medalju, bit ću najbolja što mogu pa što bude, i eto, završila sam s medaljom.''
Ova 22-godišnja Splićanka primjer je posvećenosti sportu kakvu ćete rijetko sresti, a njezini taekwando počeci sežu u vrtićko doba, kad je imala samo četiri godine.
''Kad sam bila mala, stariji brat je trenirao taekwando prije mene i dvorana je bila blizu kuće, tako da sam tako nekako i započela s tim i ostala. Bilo mi je super, svidilo mi se i nekako sam navikla tako od malena. Uvijek je taekwondo bio poseban u mom životu.''
A odmah po povratku iz Pariza je u znak zahvalnosti pješice hodočastila u Sinj, za što joj je trebalo šest i pol sati.
''Rekla sam sebi čim budem mogla da ću ići u Sinj. Ovih prijašnjih godina smo imali neke ljetne kampove, treninge pa nisam mogla ići, a sad sam imala priliku i morala sam je iskoristiti. Lipo mi je to hodočašće, volim ići u Sinj iz Splita kad god mogu, lip mi je taj običaj i baš mi je drago da sam ove godine uspjela. Imala sam na čemu zahvaliti.''
Uporna djevojka iz susjedstva, koja je odrasla u tipičnoj radničkoj obitelji, oduševljava skromnošću i poniznošću.
''Nemam zašto ne biti na zemlji. Svi se mi borimo u životu kako znamo, tako i ja isto. Mi te sve uspjehe proživljavamo obiteljski i ne daju ni oni meni baš da odem u neke visine. Stvarno mislim da nemam zašto. Svi smo mi ljudi isti.''
A osim na sportskom, Leni ide i na privatnom polju. Već je godinama, priznaje, u sretnoj vezi.
''Upoznali smo se kroz sport, u klubu, već smo pet godina u sretnoj vezi. Super mi je i drago mi je da je prošao to sve pa i razumije. Sport stvarno moraš razumjeti, kad netko tako živi na taj način, ta odricanja i sve. Ima puno razumijevanja, sve je ok, trenutačno se ne bavi sportom, samo rekreativno.''
Studentica druge godine fizioterapije je zbog perfekcionizma, kaže, pomišljala i na odustajanje od taekwondoa. Srećom, sve je ostalo samo u mislima.
''Nekako što idem starija, vidim da ne mogu cijeli život biti u sportu, tako da sviđa mi se fizioterapija s kojom sam krenula, iako je opet vezana uz sport. A užasno volim životinje, kad sam bila manja sam uvijek govorila da ću biti veterinarka. Iako mi sad to djeluje prestresno.''
U slobodno vrijeme uživa u šetnji sa psom, obožava more, kino i dobru knjigu, a najviše voli trenirati uz pjesme Olivera Dragojevića i Matije Cveka.
''Dosta sam mirniji tip, dosta volim držati u sebi te neke stvari i dijelim ih samo s najbližim ljudima, ali kad treba, znam i ja biti zeznuta.''
Životna priča mlade sportske junakinje, koja na natjecanjima čupa do krajnjih granica vlastitih mogućnosti, sigurno će privući brojnu djecu da upišu taekwondo.
''Hvala svim mlađim članovima koji su mi napisali transparente i koji su mi nešto donijeli. To meni stvarno puno znači jer znam kako sam ja nekoga gledala kad sam bila tih godina i nadam se da sam im dobar primjer.''
Poslije brojnih dočeka, a prije povratka na trening, Lenu čeka zaslužen odmor na Visu. Kako stvari trenutačno stoje, samo joj je nebo granica!