Slično razmišljaju, zajedno stvaraju, dijele strast prema glumi i životu. Ljubomir i Jan Kerekeš otac su i sin koji osvajaju svojom neposrednošću i smislom za humor. Ekipa In magazna s njima je razgovarala u povodu već tradicionalnih Dana smijeha teatra Kerekeš. Ovaj dvojac je Jeleni Prpoš otkrio što ih pokreće, nasmijava, ali i koliko im znači potpora obitelji.
Ako se Ljubomira i Jana Kerekeša pita, ljubav se baš uvijek piše s velikim F. Onako, kako bismo rekli, po naški, po domaći. LjubaF je naziv jedne od brojnih predstava Kerekeš teatra, ali i sinonim za onu iskonsku emociju koja i njih pokreće.
Njihove dame, često pitaju kako je to živjeti s komičarima. Istina je da život nije samo šala i apsolutno je nemoguće uvijek imati osmijeh na licu. No jednako tako, koliko god zvučalo poput klišeja, smijeh uistinu liječi.
A teme za šale, predstave, kratke videoskečeve nije teško pronaći.
''Mi smo na toj valnoj dužini da nismo bukvalni, preopćeniti, a opet vole malo pikati. Na svoj način zamatamo to u celofan humor'', kažu.
Celofan Kerekeš čvršći je i neprobojniji u dvoje.
Ovi otac i sin međusobno se razumiju, nadopunjuju, često slično razmišljaju i uživaju u onom što rade.
Odrastajući uz oca kao uzora, Janu nije bilo teško odabrati glumu. Ali i koketirati s glazbom.
''Ja sam teško metalni roker bio. Trebalo je odlučiti glazba ili gluma'', kaže Jan.
Svojedobno je Autoput bio i na vrhu glazbenih ljestvica kao demo bend. I Jan se okušao kao frontman benda, a danas se u redovima ove obitelji najviše čuju dječje pjesmice Janove kćerkice Une.
''Vesela je i nasmijana i to meni puni baterije da i ja mogu funkcionirat svaki dan'', kaže.
Iako je skladna obitelj jedan od najvećih uspjeha Kerekešovih, ovaj se dvojac svakako diči i svojim nezavisnim teatrom, ali i filmom Marginalci. Prvim niskobudžetnim filmom koji je proglašen najgledanijim u godini.
Svoj stalni kontakt s publikom otac i sin nastavit će i dalje. Jer njihovi Dani smijeha, nakon Zagreba, nastavljaju svoju hrvatsku turneju.