'Kad si čovjek malo bolje promisli, srednji vijek baš i nije povijesno razdoblje koje bi si netko mogao poželjeti.
Prozujite s nama kroz sve showbizz vijesti dana – Lajkajte Showbuzz!
Da se mogu vratiti u prošlost, radije bih išao gledati dinosaure i riskirati mogućnost da postanem zubni konac pomahnitalog T-rexa, nego da se suočim s inkvizicijom, kugom i kroničnim nedostatkom penicilina. Ni renesansa nije bila ništa bolja. Dobro, možda malo veseliji pjesmuljci, i redovitije kupanje, ali sve to spada u neke maglovite vizure 'mračnog doba'.
I baš zato je zanimljivo. I baš zato iz ugodnog naslonjača želim pogledati koliko je to 'mračno' bilo? Znatiželja je ubila mačku, ali neće valjda i mene, mislio sam si dok sam producentima prvog originalnog nezavisno produciranog mjuzikla u Hrvata izgovarao: 'Da, bit ću dramaturg. A mogu povremeno i kavu skuhati.'
Tako je to za mene počelo. Tako sam po prvi put zavirio u Crnu kuću. Taj Prežigalo i Hajsek znali su što rade, kao da su se u toj kući rodili, a Barberić se udomaćio kao da ju je sam u crno ofarbao. I nije sad bitno kako sam se ja tu snašao, nije bitno što sam postavljao pitanja poput: 'A jel će ovi brojevi i crte na podu biti i na premijeri?', ili 'Koje su dimenzije čavlića na kopitima step cipelica?', ili pak 'Hoćete li vi sve te note naučiti napamet?'. Dramaturzi su valjda čuđenje u svijetu, pa se nitko nije čudio što malo dramim.
Ali isplatilo se, jer vam sad mogu odati barem djelić onoga što vas čeka. Recimo, brdo ljudi nikad nije ni čulo za Crnu kuću. Pretpostavljaju da je riječ o nekretnini koju je pod svoje uzeo neki loš dizajner interijera, ujedno i daltonist. To nije daleko od istine, ali priča ovog glazbeno-scenskog uprizorenja ipak je nešto kompliciranija (na puno).
Priča je ljubavna, dogmatski pomalo nekorektna veselica u kojoj sve zakuha jedna nadobudna, tek propupala Gričanka koja se zaljubljuje u biskupa. U stvari, više je to triler, u kojem posljednja kaptolska vještica ima vizije, koje će ju dotjerati ravno na lomaču. Kad bolje promislim, to je drama, ispresijecana unutarnjim sukobima jednog drugog biskupa, koji ljubav prema bičevima i tamnicama mora pomiriti s nesebičnom potrebom da zavlada prekrasnim i pitoresknim bogobojaznim gradićem. Dakle, čisto akcijsko ostvarenje prepuno borbi protiv Turaka i srednjovjekovnih raspjevanih pokreta otpora. To je otprilike najjasniji opis ovog više-manje povijesno utemeljenog djela. I da, sve to uz hrpu bezobrazno dobre glazbe. I jednog slonića.
A ljudi koji će to izvesti? Ljudi koji su u samo dva mjeseca morali pohvatati sve harme, pojesti brdo žganaca, i svladati sve čari plesnih cipelica? Njih je još lakše opisati. U Crnu kuću smo zatvorili: ultrapoznatog pjevača za kojim na ulici vrište, mladu pjevačicu i pjevača s neke od nedavnih Dora, hrpu prekaljenih glumaca profića, missicu komada jedan, najmlađu instruktoricu joge na svijetu, zvijezde popularnog Supertalenta i Hrvatskog idola, višestruko nagrađivanog prvaka u akrobatskom rock'n'rollu, jednog raspjevanog FER-ovca, jednog masera koji peče izvrsne muffine, i jednog jahača u Počasnoj satniji Kravat pukovnije. Oni plešu. Oni pjevaju. Oni glume. Često i istovremeno.
Zar to nije dovoljno? Nije. Treba to i vidjeti. Zato budite na oprezu, pomno pratite što se događa u našoj Crnoj kući...
Crna kuća – jer je povijest trebala biti upravo takva.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
na instagramu
