Uoči novog susreta sa zagrebačkom publikom Sergej Ćetković za naš portal otvoreno govori o godinama koje su iza njega – o gubicima, promjenama, sazrijevanju i resetiranju prioriteta. U razgovoru se prisjetio teških trenutaka, otkrio kako danas gleda na karijeru i publiku, koja ga vjerno prati, te što za njega zapravo znači ostati čovjek prije svega.
Uoči novog susreta sa zagrebačkom publikom razgovarali smo sa Sergejom Ćetkovićem, koji se osvrnuo na razdoblje koje je promijenilo i svijet i njega osobno. Njegov posljednji koncert u Areni Zagreb održan je 14. veljače 2020. godine – neposredno prije nego što se svijet zatvorio.
Taj je nastup trebao označiti početak proslave dvadeset godina karijere.
''Mi smo tada imali velike planove s obzirom da je s tim koncertom u Areni počela proslava tih prvih 20 godina glazbene karijere, prekinute iz svi znamo kojeg razloga. Što se od tada promijenilo? Puno toga. Ja sam se nadao da će civilizacija generalno nakon svega ovoga što nas je pogodilo postati bolja, svjesnija, zahvalnija, pametnija, ali nažalost ne, mi smo postali još agresivniji, još pohlepniji, puni sebe i sve se zaboravilo kao da te situacije s koronom nije ni bilo'', govori nam zvijezda regije te dodaje.
Galerija
''Žao mi je, ja sam gledao da iz svega toga nešto naučim, da je vrijeme valuta budućnosti i da je vrijeme ono što ne možemo vratiti, da vrijeme treba trošiti na ljude koji su nam najbitniji u životu i koji su zaslužili naše vrijeme. S obzirom na to da živimo u vremenu u kakvom živimo, rekao bih da je vrijeme luksuz i treba ga pametno iskoristiti i trošiti'', zaključio je Sergej.
U tom razdoblju bilo je i trenutaka koji su ga duboko obilježili. Pandemijske godine za njega nisu bile samo profesionalna pauza nego i osobni gubitak.
''Ja uvijek gledam da iz svega izvučem najljepše trenutke, bez obzira na sve ono što nam život donese. U koroni sam izgubio oba roditelja, u praktički pet dana, i mnogo nekih prijatelja i ljudi s kojima sam proveo dobar dio života, ali iz svega toga sam naučio da se uvijek vraćam na one najljepše trenutke koje sam provodio s njima bez obzira na to što fizički danas više nisu ovdje, ali smatram da su oni tu uvijek s nama'', priča nam.
Umjesto da to razdoblje doživi kao prazninu, Sergej ga opisuje kao vrijeme preispitivanja i unutarnjeg reseta.
''Upravo ovo posljednje, preispitivanje svega do tada i pošto nismo mogli pretpostaviti što će se dogoditi, što nosi dan, noć, gledao sam da si postavim prioritete i da si kažem: 'E, sad od ovog trenutka ćemo drugačije.' Sagledavanje svega, to je bio dobar trenutak za nekakav globalni reset, ja sam gledao da se resetiram u svakom smislu, i glazbeno i ljudski, po mnogim pitanjima'', priča nam i dodaje:
''U nekima sam uspio, u nekima se još uvijek trudim, ali gledam da radim na sebi i da ne izgubim ono što je meni najbitnije, a to je obraz, čast i ljudskost u ovim vremenima, koja su potpuno nenormalna.''
Vrijeme, kaže, neumoljivo mijenja svakoga, pa tako i njega kao izvođača. Danas sebi i publici pristupa zrelije i svjesnije.
''Svakako da, vrijeme učini svoje, to je neminovno i uvijek ide u korak sa svakim od nas. Ako pričam kroz svoju glazbu i kroz svoje javne nastupe, definitivno se tu mnogo toga promijenilo. Zreliji sam, svjesniji sam nekih stvari i ono što se uvijek trudim je naći mjeru u svemu, mjera je osnova svega, i ne samo javnog života, već života samog.''
Njegov odnos s hrvatskom publikom traje gotovo dva desetljeća. Od prvih susreta sredinom 2000-ih, preko Opatije i radijskog festivala, do brojnih Lisinskih i koncerata diljem Hrvatske – sve je, kaže, išlo prirodnim putem.
''Od prvog dana kako sam se krenuo baviti ovim poslom, nikad nisam bio ambiciozan i agresivan u bilo čemu… jednostavno sam uvijek pustio da moja muzika bude vodilja i da vodi glavnu riječ, tako da sam išao redom. Muzika je otvarala tržište, ja sam samo pratio njen put…''
Posebno ističe podršku Tonyja Cetinskog, kojem duguje veliku zahvalnost za otvorena vrata u Hrvatskoj, ali i publiku, koja mu je godinama ostala vjerna.
''Imati toliko predivnih koncerata u Hrvatskoj, Zagrebu, toliko Lisinskih, toliko koncerata i u Splitu i u drugim gradovima i imati takvu vjernu publiku, to ti daje vjetar u leđa i uvijek pođem zadovoljan. Moja glazba je prepoznata kao moja osobna priča, svakog od nas, i to je ono što nas veže. Ja sam tu samo kao netko tko je dobio priliku i dar od Boga da ispričam te priče i da svatko iz toga izvuče neku pouku.''
U vremenu brzih trendova i prolaznih uspjeha, Sergej se vodi jednostavnom, ali snažnom misli – onom koju je često ponavljao Halid Bešlić.
''Ja mislim da su to sve normalni ciklusi… A ono što je meni najbitnije, to je ono što je Halid Bešlić često isticao – da mu je bitnije kakav će čovjek ostati u mislima i sjećanjima ljudi, nego kakav će biti pjevač. Tako da ja uvijek to stavljam na prvo mjesto… obraz, čast, pa sve drugo."
Prisjeća se i osobnih susreta s Halidom.
''Ne mogu se pohvaliti da smo Halid i ja bili prijatelji, ali bio sam u njegovom društvu više puta… Uvijek je mlađima znao reći ono što misli: 'Mali odličan si, čuvaj se.' To je bilo bitno… čuvaj se, ostani ono što jesi'', prisjetio se Sergej.
Pred novi izlazak u Arenu Zagreb 7. ožujka, najviše ga, priznaje, muči jedno – kako u dva sata ugurati cijeli glazbeni put.
''Pred svaki veliki koncert najveći problem je sastaviti dobar repertoar… jer je to nemoguće… Repertoar je na prvom mjestu, dobar repertoar, veliki bend, savršen zvuk… meni je najbitnije da onaj tko je došao tamo bude zadovoljan i da čuje ono što je želio čuti.''
Trema je, kaže, i dalje prisutna – i to smatra dobrim znakom.
''Tremu imam uvijek… a to je jako dobro jer vas uvijek tjera da vodite računa o tome što ćete reći i što ćete raditi. Kad toga nema, onda već ne postoji mjera, granica'', smatra.
Koncert će imati i posebnu simboliku – dan poslije, 8. ožujka, slavi 50. rođendan.
''To će biti jedna specijalna večer… Zamislite da ste rođeni 8. ožujka… Dugo sam mrzio svoj datum rođenja dok se nije ispostavilo da je Bog imao drugi plan. Svi će biti moji gosti, ovo će biti moja najveća žurka dosad'', poručio je.
A što želi da publika ponese kući s koncerta, jednom kad napusti Arenu?
''Jedan veliki osmijeh, jednu ispunjenost, da napune baterije, da shvate da je ljubav jedino što nas veže i čini živima, i da nam to nitko ne može oduzeti, i da se ljubav umnožava samo ako se dijeli'', zaključio je Sergej i tako poslao divnu poruku za kraj našeg razgovora.
1/31 >>
Pogledaji ovu galeriju
