Pet godina nakon što je osvojio MasterChef i postao jedno od najprepoznatljivijih lica domaće gastro scene, Ivan Temšić otvoreno nam je progovorio o životu nakon showa, popularnosti, ambicijama, strahovima i svemu što se događa iza kulisa profesionalne kuhinje.
Pet godina nakon pobjede u MasterChefu, Ivan Temšić i dalje živi kuhinju punim plućima — samo danas nešto intenzivnije, ambicioznije i kaotičnije nego ikad prije. Od televizijskog showa koji mu je promijenio život, preko street food festivala i suradnje s prvim zagrebačkim Michelin restoranom Noelom, pa sve do novog projekta Noel Street, Ivan je ostao isti onaj energični, nefiltrirani i iskreni karakter kojeg je publika upoznala pred kamerama.
U razgovoru nam je otvoreno progovorio o životu nakon pobjede, prijateljstvima iz showa, društvenim mrežama, strahovima, ambicijama i svemu onome što se događa iza kulisa profesionalne kuhinje.
Danas na svoju pobjedu u MasterChefu gleda kao na jedno predivno životno iskustvo, ali i školu.
''Prošlo je podosta godina, a opet se tu i tamo osjećam kao da je završilo jučer. Klišej, ali da, MasterChef stvarno mijenja živote!''
Upravo ga je taj show, objašnjava, usmjerio prema konkretnijem životnom putu i dao mu jasniji smjer kojim danas ide sve sigurnije. Privatno kaže da je ostao isti čovjek, i dalje pomalo divlji i neozbiljan, ali poslovno je potpuno drugačija osoba.
''Ivan prije i Ivan sada su zapravo iste persone, pogotovo po ponašanju, i dalje pomalo neozbiljan, razuzdan, divlji, rekao bih, ali u poslovnom smislu totalno drugačiji. Ambiciozniji, organiziraniji, pametniji u najmanju ruku, minimalno zreliji. Zapravo od neke nedefinirane životne putanje, MasterChef me usmjerio ka konkretnijem putu, a što više po istome koračam, sviđa mi se sve više.''
Iako je publika kroz televizijske epizode vidjela tek dio atmosfere, Ivan priznaje da su se najluđe stvari događale upravo iza zatvorenih vrata.
''Bilo ih je previše, kad bi ih raspisao par, vjerojatno nikome ne bi bilo smiješno, a nama je bilo sve na svijetu! Svakakve su ideje padale na pamet, pokoja se i ostvarila! Svaki dan, svaka epizoda, nosila je nešto svoje. Sve ostalo, malo škakljivije, zanimljvije, ostat će iza zatvorenih vrata!'', smije se.
Jedna od najvažnijih uspomena koje je ponio iz showa su ljudi. Bez razmišljanja kaže da je kroz MasterChef stekao neka od najvećih prijateljstava u životu.
''Mislim da se nitko neće naljutiti, ali reći ću i ime svih, u tim trenucima stvorila se jedna posebna veza, jedna nova obitelj. Kroz show sam stekao možda i najveća prijateljstva. U samim početcima smo bili doslovno nerazdvojni, pogotovo nakon kraja samog snimanja, a sada, godinama nakon, mogu biti sretan što većina ekipe i dalje diše istim karakterom. Bilo bi glupo izvlačiti pojedince, jer ih je podosta, ali da, smatram da će određene persone samnom biti do kraja života.''
Galerija
Popularnost nakon pobjede donijela je i onu manje glamuroznu stranu javnog života. Najveći šok, priznaje, bio mu je osjećaj da privatni život više nije potpuno privatan.
''Koliko zapravo privatni život više nije privatan. Sve je to super, provedeš određeni period ispred kamera, naše snimanje se desilo pod okriljem pandemije, sve je nekako bilo zatvoreno, u jednom velikom balonu, zapravo nesvjesno što nas čeka vanka. U mojem slučaju, sama pobjeda, dodatno je pridodala, nazovimo to ''popularnosti''. U samim trenucima emitiranja živio sam u Splitu, predivno je bilo osjetiti se kao domaći, vidjeti okolinu koja slavi uspjeh s tobom.''
Kao chef, s velikim zanimanjem prati i današnje viralne gastro trendove s društvenih mreža. Iako mnogi na njih gledaju površno, Ivan smatra da su ipak donijeli nešto dobro — ljude su vratili kuhanju.
''Jedan od boljih kolega, što poslovno, što privatno, famozni je ''izumitelj'' Dubai fritula, tako da, mislim da sam tu sve rekao! Zapravo mi je drago, jer ljudi sve više i više kuhaju doma, eksperimentiraju, testiraju, probavaju neke nove, egzotične stvari, kombinacije, koje se možda ne bi ni usudili, da nisu takav viralni hit! S razlogom je na kraju krajeva i trend, tu je privremeno, ali maksimalno reprezentira i sektor rada, gastronomije, koja se uvijek mijenja, prilagođava.''
Društvene mreže zato smatra važnim alatom za moderne chefove jer su, po njegovu mišljenju, približile gastronomiju široj publici.
''S novim generacijama, potrebne su prilagodbe. U ovom modernom, užurbanom, poluvirtualnom životu uzima svoj danak, nekome na lošije, nekome na bolje, ovisno kako sagledate. Po meni, socijalne mreže su maksimalno približile kreativnost, jednostavnost, čak i tehničku izvedbu jela, široj masi, novim i starim generacijama, i po meni, ako se koristi pravilno, usmjereno, edukatorski, nemam apsulutno ništa protiv, dapače! Tu i tamo pokušam nešto ''kemijati'' oko istoga, doduše i sam pratim dosta chefova, što lokalnih što stranih, ponosan na njihov doseg publike, povratne informacije i interakciju sa istom, ponekad, malo i sa ljubomorne strane! Drago mi je što sa druge strane, osim ljepote, prezentacije, montiranih videozapisa, zabavnih ''hookova'', društvene mreže pokazuju i onu drugu, požrtvovnu, radnu, odricajuču stranu samog kuhanja, te podiže svijest što zapravo neki ljudi rade, u kakvim okolnostima i uvijetima, da bi zapravo, zadovoljili nekog drugoga.''
Pogledaji ovo
Kada govori o mladim kuharima, smatra da danas imaju puno više prilika nego prije, ali upozorava i na zamke prebrzog uspjeha.
''Svakako, i ja sam jedan od njih, doduše, možda minimalno mlad trenutno. Na tržište izlazi mnogo samoukih pojedinaca, kreativaca, koji na velika vrata ulaze na scenu! Mnoštvo kulinarskih showova, socijalne mreže, uvelike pridodaju istome! U samoj branši fali mnogo ljudi, ljudi brzo i mjenjaju poslove zbog tko zna kojih razloga, a ima ih puno, Bogu hvala, te su svakako mladi, ambiciozni i talentirani uvelike dobrodošli. Ali, koliko dobrih strana, toliko i loših. Nije rijetkost da se preskaču stepenice, dođe do izgaranja kroz intezivan posao, ne poštuju se toliko možda, grubo je reći, ''stara'' garda, svi bi neke ambicije ''fine dininga'', a zapravo ne razumiju ni osnove, kamoli što su iskusniji, ozbiljniji kolege morali proći da bi došli na slične pozicije.''
Među ostalim pobjednicima MasterChefa ne vidi konkurenciju nego zajedništvo.
'''Da vam budem najiskreniji, svi imaju čari na svoj način! Sa svima sam u kontaktu, što više, što manje, nema tu nikakve konkurencije, zapravo bi trebao biti i cilj neko zajedništvo! S nekima sam imao priliku i kuhati, u više navrata, a sa drugima su svakako dogovori u tijeku!''
Danas je njegov poslovni život poprilično dinamičan, toliko da kroz smijeh priznaje da ni sam više ne zna gdje sve radi.
''Ni sam ne znam gdje sam… moram priznati, ambicije nekad nadilaze i realnost, ali grizem i više negoli mogu! Već godinu dana u partnerstvu s Michelinovim restoranom, prvim zagrebačkim, Noelom, konzultant na par strana, trčkaranje po festivalima od a do ž, nekako me taj street food trenutno i obilježio, malo talijanske čarolije s pete strane, a zapravo u iščekivanju mlađeg brata Noela*, Noel Streeta, gdje ću sve dosadašnje ambicije, pokušaje, ideje, probati pretočiti u nešto… nešto drugačije. Ostvarenje zamišljenog nikako ne funkcionira, pošto zamišljam malo previše, ali svaki dan se trudim biti bolji nego dan prije, pojednostaviti sam sebi, a opet, dovoljno zakomplicirati!''
Pogledaji ovo
Privatni život trenutno je ipak u drugom planu. Nakon godina provedenih u Splitu, poslovne prilike vratile su ga u Zagreb. Zato na pitanje što radi u slobodno vrijeme odgovara:
''Koje slobodno vrijeme?'', smije se.
''Nakon dugo godina u Splitu, poslovne ponude su me vratile na kontinent, u Zagreb. Nakon dvije godine izdešavalo se svega, slobodnog vremena najmanje! Ali drago mi je, živim dinamiku poslovanja, u istu sam i zaljubljen… Malo je bezobrazno za čuti, pogotovo mojim bližnjima, ali maksimalni fokus je na posao, karijeru, mogućnosti, izazove… kad-tad će doći sve ostalo!''
Posebno je uzbuđen zbog novog projekta Noel Street, koji opisuje kao spoj svjetskog street fooda i domaćih namirnica.
''Kao što sam već spomenuo, nakon više od godinu dana suradnje sa prvim zagrebačkim Michelin restoranom, Noelom*, podosta street food festivala pod istim imenom, došlo je do ideje to pretočiti u neku stacioniranu poziciju, zapravo sve zaokružiti u predivnu priču, u samom podrumu Noela*. Cilj je neki svjetski, latino-američi, azijski street food, spojiti sa našim namjernicama, tradicijom, tehnikama, u totalno avangardnu priču, potkrepljenu sa, dapače, vrhunskim napiticima!''
Iako djeluje potpuno fokusirano i samouvjereno, priznaje da ga u poslu ipak najviše plaši — on sam.
''Strah od samog sebe, svojih mana, neke neodgovornosti, neorganizacije, ludosti! Svjestan sam sebe, tako i svoje funkcije, te da zapravo sve počinje i završava samnom… Jako je puno faktora, od samog prostora, operative, kolega, logistike, distribucije, ali neka moja prizemljenost i razumnost bi trebala biti nit vodilja. Problemi će se uvijek pojavljivati, iliti, kako bi ih ja nazvao, izazovi, ali strah je pozitivan, pogotovo kad ga prihvatiš.''
A kada mu se stvarno ne da kuhati, odgovor je puno jednostavniji nego što bi mnogi očekivali. Što jedan chef tada jede?
''Dostavu haha, pričam iz vlastitog iskustva! Ni sam ne znam koliko puta sam dobio komentar: Ah, ti si kuhar, sto posto fino jedeš!, u većini slučajeva se samo nasmijem. Veliki sam kolekcionar pašteta i konzerviranih ribica, to svakako, jaja će se uvijek brzinski napraviti, ali junk food je junk food… Reklo bi se: U najboljeg postolara, najgore postole…''
A kakav je kao gost u restoranu?
''Mogu reći za sebe, većinski, ali da mi skuha netko drugi, a ja se ne moram sekirati apsulutno ni o čemu? Savršenstvo! Doduše, ljudi u većini slučajeva kompliciraju, ali i chefovi su ljudi… Ćevapi su nekad opcija broj jedan. Naravno, ukoliko kvaliteta nije zadovoljavajuća, ljubazno ću iskomentirati ili natuknuti na zamjerku. Ovisno o samom pristupu, lokaciju na kojoj se nalazim, s kojim ciljem sam na istu došao! Ako sam došao pojesti jer sam gladan, pregrmit ću i nezadovoljstvo, ukoliko sam došao sa ciljem doživljaja, biti ću svakako kritičniji!''
A kad više ne bi smio kuhati, vrlo lako bi zamijenio kuhinju puno mirnijim životom.
''Uživao u miru. Čak mislim da je prva opcija poljoprivreda, vinogradi, voćkice… svakako nešto mirno, spokojno, okruženo prirodom.''
Pogledaji ovo
Da svoju trenutnu fazu života mora opisati kao jedno jelo, to bi bilo...
''Risotto, svakako. Naizgled jako jednostavno, s druge strane veoma zahtjevno, tehnički precizno. Par pravih poteza može dovesti do savršenstva, par loših… točno to. Varijacije su u nebesima, ali par tehničkih trikova uvijek odvede na pravi put!''
A lekcija koju je naučio u kuhinji, kaže, vrijedi i za život.
''Požrtvovnost, poštovanje, odgovornost. Kuhinja nije samo posao, zapravo i je stil života, te se mnogo čeka na isti može i preslikati, ali ovih par smjernica te svakako može odvesti daleko.''
Omiljeni sastojak?
''Temeljac, svakako. Ma gdje god da staviš malo, neće smetati, doduše, pripomoći će!''
Najpodcjenjenije jelo?
''Ne mogu ga konkretizirati, ali neke sirotinjske namirnice, žitarice, u svakom smislu. Jetrica, savršena, na toliko načina, a opet neki strah sveopći, dagnje, srdele, srdele, srdele… Palenta, naprimjer… ma mogao bi sad do ne znam ni sam kada!''
Neda Ukraden ekskluzivno o životnim pogreškama, novcu i ljubavi u podcastu IN magazina.
1/10 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/16 >>
Pogledaji ovu galeriju
