Nakon godina emitiranja MasterChef se i dalje nalazi među najgledanijim i najutjecajnijim televizijskim formatima u Hrvatskoj. Nominacija za Zlatni studio u kategoriji TV zabava godine još je jedna potvrda da publika prepoznaje dosljednost, kvalitetu i ozbiljan pristup gastronomiji. O filozofiji formata, ulozi žirija i ravnoteži između autoriteta i mentorstva govori nam Goran Kočiš, jedan od članova žirija MasterChefa.
Uoči finala Zlatnog studija, u kojem je MasterChef nominiran u kategoriji TV zabava godine, jasno je da taj format već godinama zauzima posebno mjesto na domaćoj televizijskoj sceni. Dugovječnost, stabilna gledanost i snažna povezanost s publikom nisu se dogodili slučajno, a jedan od onih koji format iz sezone u sezonu oblikuju jest i Goran Kočiš, član žirija MasterChefa.
3 vijesti o kojima se priča
Za njega ta nominacija ima šire značenje od same nagrade.
''Ova nominacija puno znači svima u produkciji, nama u žiriju, ali i kandidatima koji su prošli kroz MasterChef. Mislim da se dugovječnost emisije krije u iskrenosti, dinamici, predanom radu, ustrajnosti i fokusu. Ljudi to osjete i prepoznaju kada je nešto autentično i kvalitetno i to je ono što ih zadržava uz format.''
Pogledaji ovo
Uloga žirija u MasterChefu često se doživljava kao stroga i autoritativna, no Kočiš ističe da se iza kamera krije jasna struktura i logika u pristupu kandidatima.
''Zapravo nije teško. Kandidati koji žele učiti, koji imaju cilj i koji doguraju daleko, vrlo dobro razumiju razliku. Kada nešto argumentirano kritiziramo kao autoriteti, oni to doživljavaju kao podršku jer shvaćaju da im želimo pomoći da nauče kuhati ispravno. Naš je cilj da iz MasterChef kuhinje izađu puno spremniji nego što su u nju ušli.''
Upravo ta kombinacija zahtjevnosti i mentorstva razlog je zbog kojeg priznanje publike za Kočiša ima posebnu težinu.
''Jako mi je važno. To je velik vjetar u leđa i snažna motivacija za daljnji rast, učenje i rad. Takva priznanja imaju veliku težinu.''
Iako nominacije i finale nose dodatnu pozornost, Kočiš ne smatra da ga takvi trenuci mijenjaju – prije ih vidi kao potvrdu kontinuiteta.
Pogledaji ovo
''Ovakva priznanja me dodatno učvršćuju. Imam svoj stil, svoj gard i način funkcioniranja, komunikacije, rada i organizacije. Pozitivne reakcije me guraju da budem još bolji, ali moram reći da ponekad i negativne reakcije mogu biti dobra škola. One nas podsjete da u kuhinji nema krajnjeg cilja, ciljevi se samo nadovezuju jedan na drugi i upravo je to velika motivacija.''
U središtu cijelog procesa, naglašava, nije natjecanje samo po sebi, već znanje koje kandidati nose sa sobom nakon izlaska iz showa.
''Prenošenje znanja mi je najvažnije. Ocjene su samo svojevrsna kategorizacija koja kandidatima pokazuje gdje su u tom trenutku i tko je bio bolji, a tko lošiji. No suština je u znanju, da ga prenesemo i da ga oni usvoje. Ocjena je tu da dobrima bude vjetar u leđa, a onima slabijima motivacija da se trgnu i krenu jače.''
Pogledaji ovo
Važan dio stabilnosti formata čini i odnos unutar žirija, koji Kočiš opisuje kao iznimno usklađen i profesionalan.
''Vrlo jednostavno, svi smo okusno vrlo slični. Prepoznajemo okuse, balans, teksture i tehnike. Ono što je posebno vrijedno jest to što svaki od nas ima svoj stil kuhanja i svoj način razmišljanja, što je za kandidate iznimno važno jer dobivaju znanje iz tri različite perspektive. Što se odluka tiče, gotovo da nikada nismo imali dilemu ili ozbiljniju polemiku. Odluke su uvijek jednoglasne i među nama nema oscilacija."
Razlike, ako se i pojave, ostaju na razini nijansi.
''U suštini, stavovi se ne razlikuju bitno. Svatko od nas ima svoj stil rada i način komunikacije u kuhinji, ali krajnji cilj je uvijek isti, rezultat koji dobije gost. Ako se i ne složimo oko nekog pojedinačnog elementa, poput teksture ili jedne komponente, uvijek se slažemo oko cjelokupne priče. Zato velikih razlika zapravo nema."
Takav profesionalni odnos s vremenom je prerastao i u nešto više.
''Izuzetno važno. To je preraslo u pravo prijateljstvo, a prijateljem možete nazvati samo osobu u koju imate povjerenje. Sretan sam što mogu reći da su Stipe i Mario danas moji prijatelji.''
Kočiš smatra da se i publika razvija zajedno s formatom, tražeći sve više, ali i dalje želeći zabavu.
''Mišljenja publike su ponekad podijeljena, ali to je sasvim razumljivo. Ne možemo raditi isključivo ozbiljan kulinarski format jer to većini publike ne bi bilo zanimljivo, mora postojati i zabavna komponenta. Očekivanja su takva da se iz sezone u sezonu diže razina kuhanja, tehnika i namirnica, da dolaze bolji gosti i da se kandidati sve kvalitetnije educiraju. Mislim da idemo u jako dobrom smjeru, a kao netko tko je drugu godinu u MasterChefu, mogu reći da su promjene itekako vidljive."
U zahtjevnom ritmu snimanja, važno je, ističe, znati povući jasnu granicu između posla i privatnog života.
''U našem poslu to je često presudno za uspjeh. Ako privatni život unosite na posao, to dugoročno ne može funkcionirati. Možda kratkoročno, ali prije ili kasnije dolazi do pucanja. Razgraničiti privatno i poslovno jedna je od najvažnijih stavki u svakom poslu. Posao je posao, služba je služba, družba je družba."
Zanimljivo, snimanja MasterChefa Kočiš ne doživljava kao dodatni stres, već upravo suprotno.
''S obzirom na tempo rada u gastronomiji, snimanja i boravak pred kamerama znaju biti fizički naporni, ali nama su zapravo psihički odmor. To nam je svojevrsni godišnji. Fizički nije strašno, ali psihički meni osobno to dođe kao punjenje baterija.''








