Iza dugovječnog uspjeha jednog od najgledanijih televizijskih formata u zemlji stoje ljudi čiji se rad rijetko svodi samo na ono što se vidi pred kamerama. Stjepan Vukadin već godinama sudjeluje u stvaranju MasterChefa, projekta koji je od zabavnog natjecanja prerastao u ozbiljnu platformu domaće gastronomije, a u razgovoru za naš portal otkriva kako danas gleda na profesionalne standarde, autentičnost i odgovornost koju takav format nosi.
Ulazak MasterChefa u finale Zlatnog Studija u kategoriji TV zabava godine još je jedna potvrda snage i kontinuiteta formata koji već godinama privlači veliku pažnju publike. Za Stjepana Vukadina takva priznanja predstavljaju važan, ali ne i presudan trenutak u profesionalnom smislu.
''Iskreno, takva priznanja uvijek dođu kao potvrda da radimo nešto ispravno. MasterChef je ogroman projekt koji traži puno energije, fokusa i odgovornosti, i lijepo je vidjeti da publika to prepoznaje. Nagrada ili nominacija nisu cilj same po sebi, ali jesu znak da se trud osjeti s druge strane ekrana'', govori nam Stjepan.
Upravo taj osjećaj prepoznatljivosti publika, smatra, najviše cijeni kod samog formata. Gledatelji ne prate samo recepte i tehniku, već i ljude, njihove emocije i put kroz natjecanje.
''Mislim da publika najviše voli autentičnost. Ljudi vide stvarne emocije, pritisak, pogreške i napredak kandidata. Nema glume – kuhanje je stvarno, a i reakcije su iskrene. Upravo ta kombinacija emocije i ozbiljnog kulinarstva čini format bliskim gledateljima''.
S vremenom je postalo jasno da MasterChef više nije samo televizijska zabava, već format koji ostavlja stvaran trag na domaćoj gastro-sceni. Taj trenutak spoznaje došao je vrlo prirodno.
''Onog trenutka kada smo vidjeli koliko se životi kandidata mijenjaju nakon showa. Kada su ljudi počeli ozbiljno gledati na gastronomiju, učiti, raspravljati o tehnikama i namirnicama. Tada je postalo jasno da MasterChef nadilazi zabavu i postaje platforma koja utječe na cijelu scenu''.
Takav razvoj formata neminovno je utjecao i na osobni profesionalni pristup. Svaka nova sezona donijela je dodatno iskustvo, ali i dublje razumijevanje vlastite uloge.
''Promijenio sam se u smislu iskustva i širine pogleda. Svaka sezona te nauči nečemu novom – o ljudima, pritisku, ali i o sebi. Danas sam mirniji, sigurniji u odluke i svjesniji odgovornosti koju imamo prema kandidatima i gledateljima'', priča nam chef Stjepan.
Rad pred kamerama nosi sa sobom i stalnu potrebu za balansiranjem – između profesionalnih standarda i osobne autentičnosti, koja se ne može odglumiti.
''Rekao bih da je izazov pronaći ravnotežu. Standardi su neupitni, ali jednako je važno ostati svoj. Kamera sve vidi, a ako nisi iskren, publika to odmah osjeti. Autentičnost je temelj, a profesionalnost okvir unutar kojeg se krećeš'', smatra.
Veliku ulogu u toj ravnoteži ima i odnos s kolegama u žiriju, koji se tijekom godina pretvorio u čvrsto partnerstvo.
''Slažemo se top! Imamo vrlo zdrav i iskren odnos. Svatko ima svoj karakter, energiju i pogled na kuhinju, ali upravo to čini dinamiku jakom. Postoji međusobno poštovanje, zezancija i povjerenje, bez potrebe za nadmetanjem'', govori nam Stjepan.
Bez međusobnog povjerenja, dodaje, ovakav format teško bi mogao funkcionirati dugoročno i uvjerljivo.
''Apsolutno ključno. Bez povjerenja nema konzistentnosti ni vjerodostojnosti. Kada vjeruješ kolegama, možeš se fokusirati na svoj dio posla i biti maksimalno prisutan u trenutku'', kaže.
Različitost sudaca ono je što MasterChefu daje širinu i dinamiku, a svaki od njih unosi nešto bez čega format ne bi bio isti.
''Svatko donosi svoju perspektivu – tehniku, iskustvo, karakter. Različiti smo, ali komplementarni. Upravo ta razlika daje širinu i čini format dinamičnim i zanimljivim''.
Iza profesionalne stabilnosti stoji i privatni život, koji ima snažan utjecaj na energiju, fokus i izdržljivost u dugotrajnim projektima poput ovoga.
''Privatni život ima velik utjecaj. Ako si stabilan i miran privatno, lakše podnosiš pritisak i tempo. MasterChef je maraton, ne sprint, i bez unutarnje ravnoteže teško je dugoročno ostati fokusiran''.
Velika prepoznatljivost donosi i pitanje granica, no one, kako kaže, nisu uvijek strogo povučene.
''Granica postoji, ali nije kruta. Ponekad podijelim i privatne trenutke, više radi sebe i kao uspomenu, nego isključivo zbog publike. Ipak, trudim se zadržati balans i odlučiti što ima smisla ostati samo moje''.
Na kraju, privatna stabilnost pokazuje se kao ključan oslonac i u donošenju profesionalnih odluka.
''Puno. Kada si stabilan privatno, odluke donosiš mirnije i racionalnije. Nema impulzivnosti ni nepotrebnog pritiska. To ti daje jasnoću, a u ovom poslu jasnoća je iznimno važna'', zaključio je Stjepan.
