Jana Brejchová bila je velika češka filmska ikona čiji su život obilježili siromašno djetinjstvo, meteorska slava, burni odnosi i trajne sumnje u sebe, ostavivši iza sebe snažnu, ali bolno složenu umjetničku ostavštinu.
Jana Brejchová, jedna od najvećih ikona češkog filma, preminula je u dobi od 86 godina, svega nekoliko dana poslije svog rođendana, ostavivši iza sebe karijeru koja je istodobno bila blistava i bolno složena.
Bila je zvijezda europskog formata, ali i žena koja je cijeli život sumnjala u sebe. Glumica koju su obožavali i uspoređivali sa slavnom Francuskinjom Brigitte Bardot, a koja je često imala osjećaj da ne pripada ni svijetu iz kojeg je potekla ni onome u koji je dospjela.
Rođena u siromašnoj obitelji s osmero djece, Jana je odrastala u uvjetima u kojima se borilo za osnovno preživljavanje. Glad, improvizacija i rano preuzimanje odgovornosti ostavili su dubok trag na njezinu psihu. Iako živahna i sklona lumpárijama, kako je sama govorila, u sebi je nosila trajnu nesigurnost i osjećaj da mora zaslužiti svoje mjesto u svijetu.
Presudni trenutak dogodio se kada ju je redatelj Ladislav Helge zapazio u školi i pozvao na audiciju. Umjesto uzbuđenja, Brejchová je tada pomislila da je dolaze uhititi. Taj strah i nepovjerenje prema vlastitoj vrijednosti pratili su je cijeli život.
Tijekom 50-ih i 60-ih godina Brejchová je doživjela meteorski uspon. Filmovi poput "Vlčí jáma" i "Vyšší princip" lansirali su je na međunarodne festivale, a njezine fotografije obilazile su svijet. Strani producenti nudili su joj uloge, učila je njemački i osvajala nagrade, a čak se našla ispred Brigitte Bardot u anketama popularnosti.
Ipak, nikada nije potpisala dugoročni ugovor s velikim njemačkim studijima. Dijelom zbog straha od prosječnih projekata, dijelom zbog privrženosti domaćim redateljima, ali i zbog vlastitih sumnji. Kasnije je priznala da nije bila svjesna koliko bi joj međunarodna karijera mogla značiti.
Njezin privatni život bio je jednako dramatičan kao i njezine filmske uloge. Imala je četiri braka i niz intenzivnih veza. Najburniji odnos bio je s redateljem Milošem Formanom, kojega je upoznala vrlo mlada. Uslijedili su brakovi s Ulrichom Theinom, Vlastimilom Brodským i Jiřím Zahajským.
S Brodským ju je povezivalo duboko profesionalno i osobno razumijevanje, a iz tog braka rodila se kći Tereza Brodská, danas također poznata glumica. Odnos majke i kćeri bio je složen, opterećen nasljeđem Janinog vlastitog teškog odnosa s majkom.
Nakon razdoblja velikih uloga i međunarodnih priznanja, došla je normalizacija koja je prekinula mnoge karijere, pa tako i njezinu. Nekadašnja zvijezda festivala u Cannesu vratila se na isto mjesto godinama kasnije – s konzervama u prtljažniku automobila. Slika tog kontrasta postala je simbol njezine sudbine.
Iako je nastavila raditi u filmu i televiziji, političke okolnosti ograničile su joj mogućnosti. Unatoč tome, ostvarila je snažne uloge u filmovima poput "Skalpel, prosím", "Zánik samoty Berhof" i "Vlastně se nic nestalo".
Baršunasta revolucija nije joj donijela novi procvat kakav je možda očekivala. Umjesto toga, suočila se s nesigurnošću, čekanjem telefonskih poziva i osjećajem da mora sama tražiti prilike. Posljednju veliku filmsku ulogu ostvarila je 2006. u filmu "Kráska v nesnázích" Jana Hřebejka.
Jana Brejchová ostala je do kraja glumica koja nije vjerovala u brzu slavu ni u oslanjanje na fizičku ljepotu. Vjerovala je u suštinu glume – u unutarnju istinu i karakter. Iako je mogla postati velika europska zvijezda, ostala je simbol jedne epohe, žene i umjetnice čiji su talent i krhkost išli ruku pod ruku.
