Valentina Tolkunova, jedna od najomiljenijih sovjetskih i ruskih pjevačica, iza blistave karijere i bezvremenskih hitova skrivala je buran privatni život, brigu zbog sinove ovisnosti i tešku bolest kojoj je podlegla 2010. godine.
Valentina Tolkunova desetljećima je bila jedno od najprepoznatljivijih lica sovjetske i ruske glazbene scene. Publika ju je pamtila po blagom glasu, dugoj kosi ukrašenoj biserima i pjesmama o ljubavi, obitelji i svakodnevnom životu, no iza njezina smirenog javnog imidža skrivala se mnogo složenija priča – dva braka, duga razdoblja samoće, problemi jedinog sina s ovisnošću i teška bolest s kojom se borila do posljednjih dana.
3 vijesti o kojima se priča
Rođena je 12. srpnja 1946. u Armaviru, u obitelji željezničara. Glazba ju je privlačila odmalena, a već s deset godina prošla je audiciju za zbor Centralnog doma djece željezničara. Odluka čime će se baviti, poslije je govorila, praktički više nije bila upitna.
Sa 18 godina upisala je Moskovski državni institut kulture, a dvije godine poslije postala je solistica jazz orkestra VIO-66 kojim je ravnao skladatelj Jurij Sauljski. Upravo će on postati i njezin prvi suprug. U početku je, zanimljivo, njezin glazbeni svijet bio znatno bliži jazzu nego sentimentalnim pjesmama po kojima će poslije postati poznata. Školovanje je nastavila na prestižnom učilištu Gnesin, koje je završila 1971. godine.
Veliki proboj stigao je početkom sedamdesetih, nakon čega je Tolkunova postala nezaobilazna na radiju, televiziji i velikim koncertima. Od 1973. desetljećima je nastupala na festivalu "Pjesma godine", a tijekom 44 godine karijere izvela je više od 800 pjesama.
Među njezinim najvećim hitovima bili su "Поговори со мною, мама" ("Razgovaraj sa mnom, mama"), "Стою на полустаночке", "Я не могу иначе" i "Носики-курносики". Njezin glas ostao je povezan i s dječjim programima te animiranim filmovima, među ostalim pjesmom "Кабы не было зимы" iz popularnog "Prostokvašina".
Posebno emotivna bila joj je pjesma o majci. Tolkunova je svojedobno ispričala kako ju je njezina majka prvi put pažljivo poslušala, a na kraju zaplakala. Pjevačica je pjesmu opisivala kao svojevrsnu ispovijed.
Njezin prvi brak s Jurijem Sauljskim potrajao je oko pet godina. Nakon razvoda u njezin život ušao je novinar i pisac Jurij Paporov, stručnjak za Latinsku Ameriku, s kojim je dobila jedinog sina Nikolaja, rođenog 1977. godine.
Ni taj odnos nije bio jednostavan. Paporov je zbog posla dugo boravio u inozemstvu, dok je Tolkunova neprestano nastupala. Nikolaj je zato velik dio djetinjstva provodio s bakom, a prema kasnijim napisima ruskih medija teško je podnosio majčina česta izbivanja.
Pogledaji ovo
U mladosti je upao u ozbiljne probleme. Više ruskih medija godinama je izvještavalo da se borio s ovisnošću o drogama. Express Gazeta navodi da mu je majka pokušavala pomoći da se izvuče iz ovisnosti, a kasniji izvori također pišu da je problem naposljetku uspio ostaviti iza sebe.
Sama Tolkunova, međutim, 2006. o sinu je govorila sasvim drukčijim tonom. Kazala je da se Nikolaj bavi poslom, mnogo radi te da se na njega može osloniti kada joj je potrebna pomoć.
Najveća životna bitka stigla je posljednjih godina njezina života. Tolkunova se dugo borila s teškom bolešću, ali nije odustajala od nastupa.
U veljači 2010. pozlilo joj je nakon koncerta u bjeloruskom Mogilevu. Hospitalizirana je, a potom prevezena u moskovsku bolnicu Botkin. Iako je bila teško bolesna, još je pripremala novi program povodom Dana pobjede i snimila svoju posljednju pjesmu "Весенний май".
Posebnu pozornost izazvala je vijest da je odbila planiranu kemoterapiju. Prema tadašnjem izvještaju RBC-a, osjećala se bolje i zbog toga je odustala od terapije. Njezin sin Nikolaj također je tada potvrdio medijima da je majka odbila kemoterapiju jer je smatrala da joj je bolje.
Godinama poslije pojavile su se tvrdnje da je jedan od razloga bio strah od gubitka kose, koja je bila važan dio njezina prepoznatljivog izgleda, kao i to da nije htjela novac potrošiti na liječenje već ga je htjela ostaviti sinu. Takvu je verziju iznijela njezina majka, no suvremeni izvještaji iz ožujka 2010. kao razlog navode prije svega privremeno poboljšanje zdravstvenog stanja.
Pokazalo se, nažalost, da je poboljšanje bilo kratkotrajno.
U noći prije smrti Tolkunova je zatražila dolazak svećenika. Ujutro 22. ožujka 2010. pala je u komu i priključena je na respirator. Liječnici je nisu uspjeli spasiti. Umrla je u Moskvi u dobi od 63 godine.
Na posljednjem ispraćaju posebno potresan trenutak vezan je upravo uz sina. Express Gazeta tada je izvijestila da je Nikolaj iz medija saznao za pogoršanje majčinog zdravstvenog stanja te ju posjetio u bolnici i plakajući ju molio za oprost.
Pogledaji ovo
Samo mjesec i pol poslije Tolkunove preminuo je i njezin suprug Jurij Paporov, koji je prethodno pretrpio dva moždana udara. Pokopan je uz nju na Trojekurovskom groblju u Moskvi.
Nikolaj je nakon majčine smrti naslijedio značajnu imovinu. Ruski mediji kasnije su izvijestili da je dio nekretnina prodao, među njima i majčinu kuću, dok je nastavio živjeti povučeno i uglavnom izbjegavati medije. Njegov ujak Sergej Tolkunov 2020. opisao ga je kao izrazito zatvorenu osobu te rekao da financijski ne ovisi o drugima.
Nikolaj se nije odlučio nastaviti majčinim stopama niti graditi javnu karijeru na njezinu prezimenu. Tolkunovin brat otkrio je i da njezin sin nema djece te da mu je svojedobno rekao kako se ne želi vezivati uz druge ljude.
Valentina Tolkunova iza sebe je ostavila golemo glazbeno nasljeđe. Tijekom više od četiri desetljeća izvela je stotine pjesama, dobila naslov Narodne umjetnice RSFSR-a, a 1987. osnovala je vlastiti Moskovski teatar glazbene drame i pjesme, a njezine pjesme žive i dalje.
Na pozornici je njegovala sliku nježne i smirene žene, dok joj je privatni život donosio razvode, samoću, strah za sina i naposljetku tešku bolest. Upravo taj kontrast možda najbolje objašnjava zbog čega njezine pjesme desetljećima poslije zvuče tako uvjerljivo – iza njih nije stajala samo interpretacija nego i život žene koja je mnogo toga što je pjevala i sama proživjela.
1/25 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/14 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo








