Slijedi priča o posebnom prijateljstvu — onom između jedne djevojke i njezinih životinja. Iako ima tek 16 godina, Ena je stvorila pravi mali raj za napuštene pse, mačke, konje, magarce i koze. Kako funkcionira ovaj ranč i zašto ova Slavonka može poslužiti kao primjer svojim vršnjacima, ali i odraslima, otkrivaju minute Jelene Prpoš.
Prvo je došao Blacky, a zatim i Manda, Helen, Flora, Đuro, Ele, Stela, Arija, Žika, Miloš, Sale, Ratko, Sonja te ostalo šaroliko životinjsko društvo koje danas u skladu i zajedništvu živi na ovom imanju u Voćinu.
3 vijesti o kojima se priča
Ideja o ranču, svojevrsnom prihvatilištu za napuštene životinje, čije sudbine prije dolaska ovamo nisu bile najsretnije, rodila se u Eninoj glavi još kad je bila djevojčica.
Ni danas službeno nije zakoračila u svijet odraslih — tek joj je 16 — ali se o životinjama brine kao velika.
''Prvo se probudim i odmah idem k njima. Moramo čistiti skoro svaki dan, hranimo ih, timarim ih, češljam. Moram jahati konja, brinuti se o njemu i paziti da ne izgubi radnu naviku. Oni su mi na prvom mjestu, a tek onda dolazi sve što ja trebam.''
Uz životinje, život joj je ispunjeniji i ima još veći smisao. One su joj utjeha, terapija i razonoda.
''Kad sam nervozna ili tužna, dođem ovdje, uzmem Sonju, jašem je i jednostavno me opusti u svakom smislu. Ostatak ekipe? Kad se dođu maziti — i koze prve! — odmah mi izmame osmijeh sa svojim ludorijama. One su uvijek prve tu za smijeh.''
Iako su potpuno različitih osobnosti, jedno im je zajedničko — u Eninu društvu svi su sretni.
''Ovo je kobila Sonja. Ima 12 godina. Nabavili smo je negdje kod Varaždina. Ona je prava zvijezda i hoće biti šefica, glavna. Kad je ona na bali — nitko drugi ne jede!''
''Magarci su jako društveni, a koze su vrlo vrckaste — vole skakati. Kad magarac legne, one preskaču preko njega i rade svoje male ludorije.''
Kako bi ova srdačna i topla djevojka, učenica virovitičke Tehničke škole, ostvarila svoj san, nije bila sama. Za ovu životinjsku priču zaslužni su i njezini roditelji, koji dobro znaju da je njihova kći drukčija od većine svojih vršnjaka.
''Ena je jako skromno dijete, stvarno. Za takve njezine želje nikad mi nije problem izdvojiti vrijeme i novac, niti je potaknuti'', kaže Enin otac, Zdravko Ojkić.
''Odmalena su uvijek bile akcije spašavanja mačaka i pasa, a kako je rasla — prešla je na veće životinje.''
Na ovom komadu zemlje nekoć je stajao tek kokošinjac. Bio je to prvi dom magarca Blackyja. No kako je životinjsko društvo raslo, tako se širilo i imanje. Danas se obitelj Ojkić može pohvaliti i prvim magarećim podmlatkom - dvomjesečnim puletem Monteom.
''Kad gura, onda hoće leći. Kad je bio mali, znala sam s njim leći u ljuljačku. Kad se on opulio, to je bila takva sreća! Pitali smo se kad će se roditi, a jednog dana — kad nismo ni slutili — eto njega!''
''Jako je mazan, što se vidi iz priloženog — prava velika maza.''
I svakom novom mladuncu jednako će se veseliti. Jer Blacky Monte Ranch nije nastao zbog profita, nego iz čiste ljubavi. Ova obitelj najsretnija je jer je životinjama pružila dom i sigurnost — onakve kakve zaslužuju. Vrata imanja uvijek su otvorena za napuštene životinje, ali i za ljude koji žele osjetiti suživot s prirodom i vratiti se onim iskonskim vrijednostima.
Galerija
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/17 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju



