Stipe Božić ušao je u legendu kao jedan od rijetkih svjetskih alpinista koji se na Mount Everest popeo tri puta, a svaki uspon pratile su tragedije. Iako je već nakon prvog puta mislio da se onamo više neće vratiti, ipak je to učinio. O dramama koje su ga pratile te o tome kako je jedan uspon jedva preživio, pisao je u novoj knjizi, a nešto je podijelio i s našom Dijanom Kardum.
Everest. Krov svijeta. Dio veličanstvene Himalaje — planinskog lanca koji stoljećima budi strahopoštovanje i izaziva divljenje. Na tim snježnim visinama, gdje zrak postaje tanak, a svaki korak težak poput tisuću njih, svoje je mjesto u povijesti ispisao i hrvatski alpinist Stipe Božić. Mount Everest osvojio je čak tri puta — svaki put različitim smjerom. Prvi uspon bio je 1979., no početno ushićenje pri silasku s vrha zamijenila je tuga.
''Ta nesreća prilikom silaska, kad smo izgubili našeg prijatelja Ang Phua, zaista me dokrajčila. Bio sam šokiran, mislio sam da se nikada više neću penjati na Himalaju ni na opasne vrhove. Zaista sam bio uvjeren da je to kraj, međutim nekako smo to prebrodili. Na krilima slavlja ostalih članova ekipe uspio sam to nadvladati i ponovno otišao na Himalaju.''
Drugi put, s makedonskom ekspedicijom 1989., dosegnuo je vrh po južnom grebenu i tako postao drugi Europljanin koji se na Everest popeo dvaput. O tome govori i u svojoj novoj knjizi Tri drame na Everestu.
''Druga drama dogodila se na Everestu, kada smo se popeli na vrh, ali smo u silasku izgubili prijatelja Dimitra Ilievskog. To je bio strašan šok i drama. Nismo znali što se događa, zapravo nisam ni ja znao. Jedva sam preživio i teško sam podnio saznanje da Ilievskog više nema.''
Na tim visinama, gdje hladnoća reže i misli, mnogi alpinisti izgubili su prste ili život. Božić, iako bez ozbiljnijih ozljeda, uvijek je bio svjestan koliko je tanka linija između života i smrti. Alpiniste često noć zatekne na vrhu, a tada im prijeti smrzavanje i takozvana bijela smrt.
''Obično se to tako događa. Kad smo bili u bivku na 8300 metara, na jednoj maloj polici, kao pola ovoga stola, bili smo vezani i morali smo se nekako gibati, trčati, lupati nogama jedan o drugoga da bi nam krv barem malo procirkulirala. Tu je najveća opasnost — da se pothladimo. S padom temperature dolazi do halucinacija i tada vam počne sve izgledati lijepo — to je ta bijela smrt. Kažu da je početak čak ugodan, osjećate toplinu, skidate rukavice, pa i dio odjeće, ali to je najveća zamka. Kad se to počne događati, gotovo je. Ipak, mi smo bili teoretski i karakterno dovoljno jaki da to savladamo.''
Za trećeg uspona zahvatila ih je velika oluja, u kojoj je smrtno stradalo čak osam penjača. Takva iskustva na svakom alpinistu ostave dubok trag i traumu koju nose cijeli život.
''Sada se mnogi žale na PTSP, ali ja bih mogao nabrojiti tko zna koliko takvih slučajeva. Naravno, ne brojim ih. Prošao sam i rat, i osobne tragedije, i obiteljske nedaće. Sve te to očvrsne, ne ohladi, ali te ojača i daje ti životno iskustvo. Ako sam izgubio nekog člana ekipe, posvetim se nečem drugom.''
Na krovu svijeta snimio je i brojne kadrove. Iako je na toj visini prilično teško disati, Stipe je uspio snimiti prizore s vrha ove veličanstvene planine, na što je iznimno ponosan.
''Trebalo je naučiti sve — tehniku kamere, pripremu opreme, a bili smo ograničeni duljinom vrpce i rukovanjem kamerom. Sve se moralo čuvati da se ne pokvari. To su bile prave drame. Ali meni je bilo vrlo stalo do toga, možda čak i više da nešto snimim nego da se popnem.''
Najviša planina svijeta, moćan i leden Everest, dugo je bio simbol ljudske izdržljivosti, avanturističkog duha i nevjerojatnih granica ljudskog tijela. Danas je Everest postao turističko odredište. U posljednjih desetak godina čak 3600 ljudi pokušalo je doći do vrha. Oprema je danas vrhunska, no počeci sigurno nisu bili takvi.
''Nekada smo i sami djelomice izrađivali opremu jer je nije bilo moguće kupiti. Učili smo od najboljih i nastojali napraviti najbolje. Krojeve smo radili i kod kuće, ali su bili dostatni za ono što nam je trebalo.''
Planine su ostale dio njegova života i obitelji. Iva, njegova kći, također je krenula očevim stopama, iako – kako sam Stipe kaže – ne baš istim putem.
''Moja Iva je također bila, i još uvijek jest, alpinistica. Bila je jednom i u Himalaji, ali ne baš u ovom kalibru.''
Naš proslavljeni alpinist nedavno je imao problema sa zdravljem pa je malo usporio ritam.
''Malo sam imao neku omaglicu, ali ništa ozbiljno. Sve je završilo dobro. Imao sam, kako se to zove, ablaciju – zahvat na krvnoj žili koji popravlja ritam, zapravo aritmiju. Ali dobro je, sada je sve u redu.''
''Super sam, odlično, dobro sam, sve je za pet.''
Nove vrhove više neće osvajati, no zato će nastaviti govoriti o nepobjedivosti duha i pomicanju granica kroz knjige i dokumentarne filmove.
Galerija
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/36 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/29 >>
Pogledaji ovu galeriju
