Iako mu je izazovno, a katkad i teško učiti, gospodina Antu Pađena uvijek ćete zateći s knjigom u ruci. Sa svoje 82 godine, ovaj umirovljeni arhitekt, čvrsto vjeruje kako je učenje cjeloživotni proces pa je zato ponovno upisao i fakultet. Koji i kako se snašao? Saznajte u prilogu Jelene Prpoš za IN magazin.
''Ora et labora, uči i radi, mene od kada sam se rodio, časna riječ'', ovog svojevrsnog životnog mota gospodin Ante Pađen drži se i danas, kada s ponosom nosi titulu najstarijeg studenta ikad upisanog na Katolički bogoslovni fakultet.
3 vijesti o kojima se priča
''Brojke, odnosno starosne brojke su samo brojke'', govori.
Student je ponovno postao nadomak 80-oj, a sada može reći kako je odslušao sva predavanja i položio sve ispite osim jednog, onog iz Novog zavjeta.
''Prava enciklopedija, dosta zna i bio je aktivan, barem ja mogu reći za svoja predavanja na pastoralnoj teologiji gdje je i postavljao pitanje, gdje je i sa svojim iskustvima nešto pokušavao reći, tako da zaista dosta se to lijepo uklopilo i u predavanja i u sve ona razmišljanja o ostali studenta'', govori jedan od profesora koji je predavao Anti.
Galerija
Pogledaji ovo
Danas ima 82 godine i rado se prisjeća vremena kada je kao dječak na ličkim pašnjacima crtao na svojoj prvoj ploči početnici, koju mu je kupila teta. Ipak, u njegovoj karijeri nije prevagnula umjetnost, već arhitektura. Među prvima je imao svoj ured u Zagrebu, o kojem s ponosom govori.
''Najponosniji sam što sam isprojektirao, napravio kuću montažnu i s dva šlepera otišao u Minhen na najveću svjetsku izložbu, Baumu, i u centru Minhena smontirao se, Hrvatska nije ni bila priznata. Ljudi su dolazili i gledali koji su ovi ljudi. Ja sam nabio hrvatsku zastavu i napisao mi dolazimo iz Europe, da Hrvatsku vratimo u Europu'', priča Ante.
Jednom će se tako pričati, nada se, i o njegovoj knjizi Oporuka. Zbog teze postavljene u njoj je i upisao teologiju.
''U vašem tijelu postoji duša, to je ključno. I ona postoji u vašem nesvjesnom. Duša ne umire nikada. To je osnova moje knjige'', objašnjava.
Ova knjiga trebala bi biti i Antin završni rad na fakultetu, a njezine posljednje stranice sadrže i svojevrstan životni zaključak te posvetu njegovim sinovima i unučadi.
Ono što se može naučiti od njega je da nikada ne treba posustati i ne prestati sa svojim obrazovanjem.
''Život me naučio, pokušaj prema svakom biti dobar. Vjerujte, ako je i razbojnik, pokušaj mu pomoći'', tvrdi.
I nije ovo jedina knjiga proizašla iz Antina pera. Uz one stručne, tu je i knjiga poezije, koju je posvetio svojoj velikoj ljubavi, preminuloj supruzi.
''Ja njoj pišem biografiju. Zbog cijele obitelji, svi su je voljeli. To vam je kad je čovjek i žena jedno tijelo , a dvije duše. Eto, to vam je to'', govori Ante.
Te dvije duše, vjeruje, jednom će ponovno biti zajedno i to ga čini radosnim, a ne tužnim što vrijeme prolazi. Dotad nastavlja svoje životno učenje u domu za starije u zagrebačkoj Klaićevoj ulici. Istoj onoj u kojoj je rođen, u kojoj je pohađao srednju školu i Građevinski fakultet.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo



