Relja Bašić, gospon Fulir, kako su ga mnogi zvali, družio se među ostalim i s Richardom Burtonom, Elizabeth Taylor i gitaristom Rolling Stonesa Keithom Richardsom. No velik trag ostavio je i sa svojim Teatrom u gostima. Njegova kći i unuk sada su otvorili retrospektivu kojom žele pokazati Reljin život od najmlađih dana do vrhunca karijere. Kako pamte Relju, podijelili su s našom Dijanom Kardum za IN magazin.
Od rane mladosti, preko vrhunca karijere do zrele dobi. Bogat je bio život Relje Bašića. Stoga je prilično izazovno njegovoj obitelji bilo to sažeti u jednu retrospektivu. Na ideju su došli njegov unuk Andro te kćeri Nina i Nika.
''Ideja je nastala kad sam sagledavao u biti koliko mi imamo bogati obiteljski fundus, njegovih stvari i zapravo sam dobio ideju da to sve izložimo da podijelimo s ljudima to njegovo bogato stvaralaštvo i taj bogat život da u jednoj izložbi prikažemo'', govori Andro Babić.
Mogu se ovdje vidjeti i neke dosad ne prikazane fotografije te otkriti nešto iz negovog privatnog života. Igrao je hokej, klizao..
''Svakako se jako rado sjećam tih zajendičkih ručkova obiteljskih, za svaki Uskrs, Božić i za njegov rođendan gdje smo se mi puno družili i puno razgovarali. Nešto između nas dvojice čega se baš sjećam, puno smo razgovarali o politici i u biti me dosta naučio o tadašnje svijetu'', dodao je.
''Bio je uvijek jako lijepo obučen i zrihtan. Kad nas je napustio bilo je tu jako pun stvari kroz koje smo trebali proć i ja sam si sačuvao neke džempere koje dan danas obučem. Ne stoje mi toliko dobro kao njemu ali okej su'', govori Andro.
Znao je nekoliko jezika pa je i u inozemstvu odigrao neke uloge. Glumio je s mnogim glumačkim velikanima poput Richarda Burtona, pa je upoznao i Elizabeth Taylor. No jedna druga problematična zvijezda također je našla mjesto u biografiji poznatog glumca. U jednom je filmu igrao šefa bande, a ženu mu je glumica Anita Palmberg, tadašnja žena Keitha Richarda. Fotografije sa seta također se mogu vidjeti u ovoj retrospektivi.
''On je glumac s ovih prostora koji je najviše nastupao ovaj vani jer je znao jezike ali zanimljivo da u bivšoj Jugolslaviji, bez obzira što je znao i slovenski jezik da je svega nekoliko puta tamo nastupao'', govori Veljko Krulčić.
Ipak, to nije ono po čemu ga, mnogim velikim ulogama unatoč, pamti i uvijek će ga pamtiti šira javnost - riječ je, naravno, o neponovljivom gospodinu Fuliru.
''Pa mislim gledao sam ga stoputa. Meni se često desi da fućkam melodiju Marijane ili Ja ljubim, tih starih pjesama iz tog filma. Iako moram priznati da mi nije to njegov najdraži film, mislim da je njegov najzanimljiviji film Rondo'', dodao je Andro.
Imao je istu agenticu kao i Brigitte Bardot, samo se trebao preseliti u neki od velikih europskih gradova, što je on odbio, zbog Teatra u gostima. Sa svojim je putujućčim kazalištem obišao svako mjesto u Hrvatskoj ali šire. A prilike je dao i mladim glumcima.
''Ja sam kao mlad novinar htio napraviti s njime intervju za tjednik odabranih priloga, jer on je to vrijeme spremao novu kazalištu predstavu Teatra u gostima. On mi je rekao pa pusti mene, daj napravi intervju sa Ksenijom Marinković, koja je tad fakat bila tek na početku svoje karijere. i jednostavno je htio da se nju ovaj promovira'', kaže Veljko.
''Pošto je bio strašno zgodan tip, ljudi su, odnosno redatelji u njemu učitavali ono što je bio u filmovima Koncert Branka Belmana i u filmu Rondo Zvonimira Berkovića. I taj frajer, taj Charlton Heston, kako se zove ili Micheale Cane mladi kakav je on zapravo bio je bio idealna rola da glumi određene atipične role u tim partizanskim filmovima'', priča Zlatko Crnogorac.
Bio je toliko svestran da je mogao biti i sportaš ali i glazbenik. A skoro u glumi nije završio.
''Nije on htio biti glumac, on nije uopće htio biti u umjetnosti jer su njegovi bili umjetnici, on je rastao u umjetničkoj obitelji, jako visoke umjetničke razine. I majka i otqac su bili umjetnici, kazališni i glazbeni. On je bježao od toga. I tako da je kad su ga istjerali iz škole jer je bio nekorektan odnosno bio je politički malo nestašan u to doba, negdje tamo krajem 50-.ih. su ga ga otjerali u Rijeku da studira pomorstvo i tamo se prkljkučio kazalištu'', prisjetila se Snježana Banović.
No prije svega bio je i dobar čovjek. Uvijek bi sa svakim stao i popričao, vječno nasmijan i pristupačan. Tako je s njime proći tek nekoliko metara po gradu znalo potrajatzi.
''Jako komplicirana priča jer je na putanji di se slilo sve što je bilo na ulici i tako svaki drugi, rjeđe svaki treći čovjek bi mu se obratio, pitao ga nešto, uglavnom hvalili, neki su ga se čak sjećali odnekud ne znamo, da, reminiscencija, sa reminiscencijama, uglavnom, da, teško je bilo, ali on je uvijek bio dobre volje sa svima, bi se zaustavio, nikog ne bi prošao'', objasnila je Snježana.
Na svojem životnom putu osvojio je sve važnije nagrade, proglašen je UNESCO-vim umjetnikom za mir. Sve su svemu, karijera je to kojom se rijetko tko može pohvaliti pa bi ova retrospektiva mogla dobiti i nekoliko nastavaka.
Galerija
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/31 >>
Pogledaji ovu galeriju
