Onako, baš po starinski, započinje rečenicu Zlatan Stipišić Gibonni, kojom objašnajva zašto je svojih novih pet pjesama ujedinio u album koji je izašao i na vinilu. Bila je to prilika da se prisjeti i vremena kada je slušao sasvim drugačijiu glazbu od one kojoj je danas vjeran, ali i da za In magazin otkrije što ga je nadahnulo za nove skladbe. Skladbe koje su rado slušane diljem Europe, ali i Amerike.
Da je Gibonnijev novi album slušan diljem Europe, ali i da se našao na Billboardovoj listi najprodavanijih u Americi, vijest je koja je glazbenika iznenadila, ali i razveselila. Na njemu je ponovno radio srcem, a kada bi imao točan recept kako je do toga došlo, kaže, uvijek bi ga iznova ponavljao.
''Tempera se pojavila za Božić '96., a uspjela je 2001. ''Ovo mi je škola'' isto '96., a 2003. uspjela. ''Posoljeni zrak'' uspjela 2007. Nekad čovjek stvarno mora biti strpljiv. One su po nekom svojem kalendaru živjele i došle do ljudi'', objašnjava Gibonni.
U svojevrsnu vremensku kapsulu Gibonni je uskočio i ovim vinil izdanjem. Mislima se vratio u vremena kada su njegove police krasile ploče hard rock zvuka.
''Ovi što su bili intelektualni bendovi su imali dosadne omotnice, a ovi zabavne. Tigrove, Iron Maiden neke slike sjekire. ACDC gitara. U tom lutanju što kupiti kad uđeš u dućan, išao si za onom najzanimljivijom'', priča Gibonni.
Na njegovu omotu je, pak, sat, što i odgovara nazivu albuma. U po ure.
''Pol ure je nekad bila najbolja moguća vijest kad smo bili u srednjoj školi. Skraćeni sati'', objašnjava Gibonni.
Nekad je bilo uobičajeno da albumi nisu duži od tih pola sata, koliko je Gibo dao svojim pjesmama. Od kritičara ona najhvaljenija je ''Lažu fotografije''.
''No uz bok joj je i ''Ko si da si'', koja je opisana kao svojevrsna oda ženskoj ljepoti. Gibonni svoju snagu često pronalazi u supruzi.
''Mi smo jednostavno ljudi koji smo se našli puno prije nego se meni dogodila popularnost i imamo odnos koji je totalno atipičan, puno zdraviji i da se tako izrazim i iskreniji. Imao sam sreću što sam upoznao takvu ženu'', govori Gibonni.
A sretni su i svi oni koji su imali priliku nakon dugo vremena slušati ovog glazbenika uživo. Službenu promociju albuma nije imao od sada već daleke 1999. godine pa mu ova još više znači.
''Odrasla sam uz njega, svi su u kući pjevali, pjevaju i dan danas. Mislim da je to postala jedna opća kultura i nešto bez čega se odrasta u Hrvatskoj'', smatra Mia Dimšić.
''Meni je iskreno ''Šta će meni moja dica reć'' jedna od najboljih. Mogu se pronaći u njoj, kao da je pisao pjesmu o meni. Tako se osjećam dok slušam'', kaže Marko Kutlić.
Baš kao i sve, i glazbenike je usporila ova pandemija. Željni su nastupa, ali i druženja.
A ono što je Gibonniju teško prihvatiti i uvijek će biti je golema praznina koju je za sobom ostavio njegov prijatelj Oliver.
''U početku sam imao osjećaj njegove prisutnosti zbog njegovih pjesama. Imali smo mi prijatelja, ali tako da u jednoj osobi imam toliko toga i prijatelja i kolegu i nekog tko puno osjeća bez puno rečenica...'', zaključio je Gibonni.
Cijeli razgovor s glazbenikom poslušajte u rilogu In magazina.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
1/8 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/8 >>
Pogledaji ovu galeriju
na instagramu
