Ona je jedinstvena, neponovljiva, bezvremenska. Glazbena diva Josipa Lisac u rijetkom televizijskom intervjuu našem Hrvoju Kroli otvoreno govori o ljubavi, sjećanjima, životu i zašto nikada neće u glazbenu mirovinu.
Kada glazbena ikona zakorači na novu pozornicu, čak i grad s tisućljetnom poviješću zatreperi. Prvi put u Solinu – Josipa Lisac.
''Debitiram. Nikad nije kasno. Vidite, biti debitant – pa tko se s tim još može pohvaliti? Nisam puno vidjela, ali sam pročitala o Solinu. To je prekrasna povijest, stvarno umjetnički grad, ali malo ću od toga vidjeti. To je – putuješ svuda, ali ništa ne vidiš. To je zakon profesije.''
Od prvog albuma "Dnevnik jedne ljubavi", koji je obilježio hrvatsku glazbenu povijest, prošlo je više od pola stoljeća. Emocije su ostale u pjesmi, u publici, u njoj.
''Pa ja ne preslušavam, ali zato pjevam. Večeras ću pjevati o jednoj mladosti. Sad smo probali i 'Ležaj od suza'. Ne treba to ni isprobavati jer potreban je onaj trenutak kad će se nešto dogoditi – to je sjajno. Predati se. Opustiti se – i kak ide, ide. To je neobjašnjivo, ali moraš biti unutra, u sebi. I to je ta motivacija koja se nalazi u tebi. Teško je to objašnjavati – muzika se doživljava i sluša.''
Jedinstvena i nepredvidiva. Kako ju je njezin Karlo zvao – nježna zvijer, koja se na pozornici pretvara u jedinstvenu emociju. Svaki njezin korak, svaki ton – posebna su izvedba.
''Pa ja mislim da sam se malo smanjila k’o zvijer. Ne, sigurno više nisam onakva zvijer – to je točno. Ali to je on rekao slatko, kako bi me opisao: 'Ona je tako krhka, nježna, ali dođe na binu i ona se pretvara u zvijer.' Pa su se ljudi smijali – baš predivno.''
O svojoj najvećoj ljubavi, Karlu Metikošu, govori s osmijehom i tišinom. I to je snaga koja je nosi dalje.
''Je, je, uvijek. Ja vjerujem i vjerujem da duša živi i postoji. Baš to me oplemenjuje i daje mi snagu za dalje. Ja to ne mogu ispričati i propovijedati, nego mogu pokazati – i to je najljepše. Ja to živim i pokazujem.''
Mladim glazbenicima poručuje da ne nasljeđuju, nego da izmisle sebe. A svojoj sedamnaestogodišnjoj Josipi na početku karijere mnogo toga bi poručila – ali na tom putu ne bi promijenila ništa.
''Nikada. Upoznala sam Karla. Dao mi je najljepše pjesme. Šta ja hoću više? Ja sam sretna.''
Glazbena mirovina? Kod nje taj pojam jednostavno ne postoji.
''Šta to znači – glazbena mirovina? Pa ja nemam radni glazbeni vijek, tijek. Mirovinu dobiješ ako imaš staž i ako radiš negdje – a gdje ja radim? Ja nisam zaposlena nigdje. U kakvu mirovinu da odem onda? Ne kužim. Ja znam na što vi ciljate, zato što ljudi kažu: 'Joj, dosadni su, neka idu u mirovinu.' Bože… smiješno, jezivo i glupo.''
Rijetko daje televizijske intervjue, ali nama je – ekskluzivno – otvorila svoje misli. Iskrena prema sebi, iskrena prema novinarima. Kaže, nije zlopamtilo – razumije da i oni, poput nje, imaju svoje borbe.
''Glupost je neprijatelj protiv kojeg se teško boriti. Ja volim novinare. Bez obzira na to što su mi nanijeli… igrali su se oni, ali ja znam da to opet nisu novinari kao novinari – i oni imaju iznad sebe one koji im dirigiraju.''
U vremenu buke, površnosti i stalne žurbe njezina poruka odzvanja tišinom koja liječi. Jer istinski mir, poručuje Josipa, ne traži se u svijetu – nego u sebi.
''Najteže je napraviti mir u sebi. A kako ćeš napraviti mir u sebi? Tako da kreneš putem prema sebi – i da sebe središ.''
Galerija
Živi umjetnost, ali i istinu. Josipa Lisac – glas koji ne pripada vremenu, nego emociji. Onima koji slušaju srcem.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/23 >>
Pogledaji ovu galeriju
