Marko Purišić, poznatiji kao Baby Lasagna, iskreno svjedoči o svojoj vjeri i borbi s anksioznosti. Zvijezdu koja je munjevito osvojila hrvatsku glazbenu scenu i šire, sreli smo na reviji Roberta Severa. Našoj Ani Veli za In magazin otkrio je kako je vjera postala tako važan dio njegova života te koji je posao na njega ostavio neizbrisiv trag.
Galerija
Prije nego što je postao Baby Lasagna i osvojio srca publike, bio je poznat kao Baby Njoki, što je prevagnulo u korist Lasagne?
''Ma u biti, ja sam već postao Baby Lasagna i kad je sve to eksplodiralo, mene je tata nazvao i pitao što ono tamo piše Baby Njoka, ovo, ono, Njoki, ja sam rekao ne ne, Baby Lasagna, on kaže da da, tako da je to bila zabuna'', objasnio je Marko Puriši sada svima poznatiji kao Baby Lasagna.
Kako se djevojka nosi s obožavateljicama?
''Pa djevojka nema ljubomornu kost, kako bi rekli, u sebi, a i sve obožavateljice su kulturne i svaka im čast, ništa nije bilo neprikladno i neugodno, sve je bilo u granicama normalei pristojnosti tako da sam ja zadovoljan'', govori pjevač.
U zadnje vrijeme dosta je priča i komentara u javnosti izazvalo njegovo priznanje koliko mu znači vjera, što je to vjeru dovelo na tako važno mjesto u njegovom životu?
''Pa mislim da je to u biti neka normalna stvar nekog tko je vjernik, mislim da je vjera u svakom vjerniku najvažnija stvar u životu jer je to nešto ultimativno i ništa iznad toga, ja sam samo rekao nešto što meni leži na srcu, ne postoji ništa što je dovelo do toga'', govori Baby Lasagna koji je pričao i o borbi s depresijom.
Što bi poručio mladima koji prolaze slične simptome?
''Ovim putem moram reći da sam brzopleto iskoristio tu riječ depresiju, ja nikad nisam bio dijagnosticiran s depresijom, ne znam da li je imam ili nemam, ja sam to više govorio onako laički tako da sam bio kod psihologa više puta, i anksiozan jesam, i slično, tako da mi je u biti tu vjera puno pomogla da sam se mogao pronaći u tome i u tome pronaći nešto što je istina meni'', objasnio je.
Ranije je ispričao i da ga je otac poslao svećeniku, kako je išao taj put?
''Pa nije me otac poslao svećeniku, on mi je savjetovao, rekao je da ima tog prijatelja svećenika i ako želim iči na razgovor da odem, nije me silio ni ništa. I otišsao sam, prihvatio sam pošto sam tražio pomoć svugdje. Bio sam u to vrijeme i kod psihologa i slično, što i dalje idem, kao što i dalje idem na razgovore sa svećenikom. U tom trenutku sam upoznao korak po korak sve više u čemu je tu riječ, tako da iako sam ja odrastao u katoličkoj obitelji, ranije je to sve bilo usputno s moje strane'', objasnio je.
Kako se u cijelu ovu priču s pozornošću javnosti i sa slavom uklapa sva ta njegova anksioznost koju spominje?
''Pa borbeno je u smislu da sva ova pažnja i lično provocira tu anksioznost, ajmo to tako reći, ali ok mi ide, u redu je, bolje engo što sam mislio da će ići tako da idemo dan po dan, korak po korak'', priča.
Cijeli razgovor pogledajte u prilogu In magazina.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
