Lica poznatih i utjecajnih svakodnevno nas gledaju sa stranica modnih časopisa, novina, plakata. Ta su lica često nasmiješena i bezbrižna. No i oni su samo obični ljudi, s običnim problemima. Tako i zdravstvenim. Sve češće o njima otvoreno govore, kako bi dokazali da je itekako moguće voditi uspješan i ISpunjen život, ali i svojim primjerom ohrabrili druge koji se bore s istim ili sličnim tegobama. Prilog Dorotee Filipaj.
Neispavanost, umor tijekom dana ili manjak koncentracije - samo su neki od simptoma s kojima se godinama bori Alen Đuras. Uzrokuje ih apneja, prestanak disanja u snu, a pred mladim glazbenikom velika je dvojba. Ići na operaciju nosa i nepca te riskirati pjevačku karijeru ili nastaviti živjeti s ovim poremećajem.
''Budemo vidjeli, neki kažu nemoj ići na operaciju, bit će ti loše. Neki kažu, Ramazzoti je nazalan, pa je napravio karijeru. Sad vagam na neki način - hoću li bit umoran cijeli život i imat tlak ili ću možda bit nazalan. Sad mislim, možda bi kroz vježbu mogao napravit da ne budem nazalan...'', kaže Alen Đuras.
O tome da treba stručnu pomoć, nimalo nije dvojila Ivana Kindl. Jedna je od rijetkih koja javno govori o depresiji.
''Boli te duša, boli te tijelo, nemaš energije za ništ, plačeš, umoriš se od plakanja, ne možeš mijenjat stvar a htio bi. Naravno da ti prođu u tim trenucima i neke crne stvari al na sreću mene nije puno jer sam sačuvala zdrav razum i da se iz toga moram izvuć. Onaj zadnji tračak nade u meni je rekao sutra sjedaš na bicikl i po cičoj zimi ideš doktoru i to sam napravila'', priznaje.
Važnost skidanja stigme s mentalnih oboljenja osvijestio je i Damir Kedžo. Naime, poznati pjevač prošle je godine otvoreno priznao kako se bori s graničnim poremećajem osobnosti.
''I mislim da je ovaj istup bio jedan dio toga jer ja sam cijelo vrijeme bio pod izrazitom anksioznošću i htio sam ljudima reći ljudi full se bojim, full sam nervozan, međutim sam to liječio na različite načine ili bih popio čašu dvije vina pa išao pjevati, ali mislim da to nije način jer kad kreneš s čašom dvijet kroz deset godina to postane boca dvije, tri, četiri, a ja nisam tip osobe koji želi živjeti destruktivan život'', govori.
O životu s dijagnozom dijabetesa tipa 1 progovorila je Lu Dedić.
''Imam nekakvu potrebu pričati o tome i možda nekoga i utješiti. Imala sam više prilika da upoznam ljude koji misle da su jedini na svijetu. Normlano se živi s tim. U svojoj torbi uvijek imam inzulin i preko mobitela preko aplikacije mjerim šećer.''
Da tehnologija spašava živote, primjer je Miroslav Škoro, kojem su 2018. ugradili četiri srčane premosnice. Kaže da danas živi novi život.
''Ja sam živ zahvaljujući tehnologiji, jel. Da nema tehnologije, ja bih zbog svog preinfarktnog stanja vjerojatno već odavno bio ''laku noć i prijatno'', tako da su 60-e ili 70-e su sada nove pedesete, ajmo to tako reć.''
Hrabro su se s multiplom sklerozom suočile Anđa Marić i Nika Antolos. Nijedna od njih nije dopustila da im ova bolest tisuću lica slomi duh.
''Čini mi se kako mi je svaki dan pobjeda. Zato što i je tako bi trebali gledati, e probudila sam se, e uspjela sam se obuć, došla sam od točka A do točke B, ne mogu si ni dozvolit da gledam kroz prizmu borbe, jer čim kažaš borba odmah je (davi se) a kad akžeš pobjeda jej druga energija.''
''Skoro peta godina i nemam niti jedan simptom a kamoli relaps tako da ja to nazivam slobodom točnije bolesti nema kakav je to osjećaj teško je ne znam postoje li riječi za to jedna koja mi iskače i prva pada napamet je isključivo zahvalnost.''
Obje nastavljaju dalje s osmijehom i otvorenog srca, a mi im želimo snažan vjetar u leđa dok ispisuju svoju životnu priču.