Rade Šerbedžija, Tereza Kesovija i Tonči Grabušić prisjećaju se Đorđa Balaševića i trenutaka koje su s njim proveli.
U Balaševićevim stihovima svi nalaze neku svoju priču i emociju. Prijatelji i kolege Đorđa Balaševića opraštaju se od čovjeka koji je svojim stihovima i pristupom glazbi i životu i mnogima od njih bio inspiracija
Rade Šerbedžija još uvijek ne može vjerovati da
njegovog Đoleta više nema: "Pa nemam riječi, ma što je, ma što je previše, previše je stvarno. Bio je genijalan, genijalan muzičar, genijalan čovek, poseban, svoj, jedan od najvećih poeta ikada, koji se pojavio na našim prostorima i hrabar, tako hrabar, hrabar čovjek."
Riječki bubnjar Tonči Grabušić s njim je surađivao, snimio dva albuma. Bili su zajedno na više od 200 koncerata, bio mu je prijatelj i kolega i ničiji gubitak nije ga toliko pogodio.
"Prekopavam po starim slikama i gledam, sjećam se. Kroz glavu mi prolaze svi kilometri, svi koncerti, snimanja, CD-i, studija, zafrkancije. Mogu samo reći da... Ne znam šta bih rekao osim da sam ponosan što sam bio djelić tog svemira i to me obilježilo kao glazbenika. 40 godina sam na sceni, ali svi me i dan danas pitaju - što ti si svirao s njim", izjavio je Tonči.
Tereza Kesovija ovu je vijest saznala kada smo je nazvali. Još jutros je, kaže, čitala vijesti o njegovoj hospitalizaciji zbog upale pluća.
"A Isuse, dokle će to tako?! Ostali smo bez jednog krasnog, krasnog čovjeka koji je okupljao oko sebe tisuće, tisuće, tisuće ljudi, valjda ih se skupilo i milijun do sada. Koliko je ljudi nakupio u dvoranama, halama športskim, arenama", izjavila je Tereza.
Đorđe je bio i sinonim za mirotvorca.
"Možda najzanimljiviji u 90-ima, ostale su njegove antiratne pjesme poput "Krivi smo mi", "Samo da rata ne bude", "Živjeti slobodno" ili ona predivna pjesma "Čovjek s mjesecom u očima" koju je posvetio Vukovaru. Koliko je možda rastao u Hrvatskoj na tom mirotvorstvu toliko toliko je padao u Srbiji i Vojvodini, on je sam o tome znao pričati, da je imao prijetnji", prisjetio se glazbeni kritičar Hrvoje Horvat.
Njegovi prijjatelji i kolege s tugom priznaju da Balaševića dugo nisu vidjeli. Ali za baš svakog od njih - bio je poseban.
"Zadnji put je znao dolaziti na moje koncerte, pojavi se iza leđa i dođe, nepozvan, otpjeva pjesmu i ode. Po svemu je bio tako čudesan. Bože, Bože", tužno je izjavio Rade Šerbedžija.