Transformacije, emocije, ocjene i velika očekivanja – nova sezona showa Tvoje lice zvuči poznato donosi i jedno novo ime za stolom žirija. Martina Stjepanović Meter prihvatila je izazov koji je vodi iz svijeta uloga u svijet procjenjivanja tuđih interpretacija. Kako doživljava taj prijelaz, što je oblikovalo njezin profesionalni put i kakvu je možemo očekivati u žiriju – otkriva nam u razgovoru za naš portal.
Glumica Martina Stjepanović Meter novo je lice u žiriju popularnog showa Tvoje lice zvuči poznato, a iza nje su već godine rada, važni televizijski projekti i uloge koje su obilježile njezin profesionalni, ali i privatni put. Od prvih velikih angažmana do danas njezina karijera razvijala se postupno, ali sigurno – uz hrabrost, rad i spremnost na iskorak.
Prisjećajući se svojih početaka, Martina jasno izdvaja trenutak koji je odredio smjer njezina puta.
''Ako govorimo o prekretnici u profesionalnom smislu, onda je ključni trenutak bio moj prvi veliki televizijski angažman, i to u glavnoj postavi serije 'Čista ljubav' na Novoj TV. Taj trenutak je otvorio velika vrata budućim angažmanima i u velikoj mjeri odredio moj profesionalni put. Ujedno je i snažno utjecao na moj privatni život jer sam zbog tog projekta preselila u Zagreb, u kojem i danas živim'', ispričala nam je glumica.
Pogledaji ovo
Od tada do danas promijenilo se mnogo toga – iskustvo, sigurnost, kriteriji. S godinama rada došla je i drugačija perspektiva prema glumi i vlastitom procesu.
''Za glumu je dobro što je svako iskustvo iskoristivo, pa čak i poželjno, i što više snimaš i radiš, vremenom postaneš iskusniji, pa prepoznaš kompleksnije situacije u kojima je poželjno izaći iz zone komfora i ponuditi ulozi hrabrije, složenije i ranjivije dijelove sebe. Opuštenija sam utoliko što sam se naučila bolje nositi s tremom kada se pojavi i imam više povjerenja u vlastiti proces. Sigurno sam danas stroža prema sebi jer imam jasnije kriterije i veću odgovornost prema poslu.''
Kada bira nove projekte, vodi se intuicijom, ali i znatiželjom prema liku koji joj prvi ''pokuca na vrata''.
''Ovisi od projekta do projekta, ali u globalu prvo me privuče lik jer se s njim prvim upoznam i o njemu dobijem prve informacije, onda me privuče priča jer saznam kako je taj moj lik upleten u cijelu priču, a tek onda na kraju saznam tko su kolege s kojima ću raditi. Tako da je to sve skupa jedan veseli izazov.''
Serija "U dobru i zlu" postala je dio svakodnevice gledatelja, a s time dolazi i posebna vrsta bliskosti s publikom – ona koja nadilazi ekran.
''Bude mi drago kada vidim da publika prati priču i reagira na lik, bez obzira kakav on bio, tako znam da smo uspjeli doprijeti do publike. Bliskost s gledateljima doživljavam jako dragocjeno i zahvalno jer najljepši dio ovog posla je moći dotaknuti nečije srce, to me uvijek podsjeti zašto ovaj posao toliko volim i zašto se njime bavim.''
Rad na toj seriji donio joj je mnogo više od profesionalnog iskustva.
''Teško je odvojiti profesionalno od osobnog jer je svaki rad na seriji i ulozi ujedno i rad na sebi, pa tako i ovdje. Ovo snimanje donijelo mi je jedno predivno iskustvo puno lekcija, upoznavanje s likom koji je drugačiji od svega što sam do sada igrala i koji me naučio puno stvari i o sebi i o drugima, o pomicanju vlastitih granica. I ono najdivnije i najvrijednije od svega – donijelo mi je nove, predivne ljude u život i na tome sam najviše zahvalna.''
Na pitanje što će posebno pamtiti sa snimanja, odgovor je kratak, ali znakovit:
''Definitivno žensko putovanje u Slavoniju.''
A onda je stigao poziv koji ju je izveo iz glumačke zone komfora i doveo na potpuno novu poziciju – onu članice žirija u showu Tvoje lice zvuči poznato.
''Bila sam u potpunom šoku. Ovo je bio prvi put da sam otišla na casting tog tipa, a kad su mi javili da su se odlučili za mene, bila sam izvan sebe od sreće jer sam na castingu shvatila koliko mi je bilo lijepo i koliko bih jednog dana voljela raditi nešto takvo. I evo me'', priča nam.
Prijelaz iz glumačke uloge u onu ocjenjivačku donosi i drugačiju odgovornost.
''Najuzbudljivije mi je bilo baciti se u nepoznato i isprobati nešto potpuno novo. Ovo je jako zabavan format i iskreno se veselim vidjeti sve transformacije i uzbuđenja koja ovaj show donosi. Najizazovnije je davati ocjene jer za razliku od glume, tu nisam u službi lika, nego govorim u svoje ime i osjećam svu energiju i trud koju kandidati ulažu u svoje transformacije.''
Kakvu Martinu možemo očekivati u žiriju?
''Inače sam empatična i intuitivna, pa vjerujem da će se to preslikati i na moju ulogu u žiriju. Trudim se biti pravedna, ali ako vidim da netko počinje padati ili sumnjati u sebe, nadam se da ću mu tada moći biti lagani vjetar u leđa.''
U ocjenjivanju će, kaže, tražiti spoj preciznosti i emocije.
''Ako se pogodi transformacija koja je najbliža originalu s točnom, neusiljenom emocijom, to je za mene pun pogodak.''
Iako kritika ima svoje mjesto, podrška je, smatra, ključna.
''Podrška je jako važna, pogotovo u ovakvom formatu, jer kandidate čeka jako puno izazova s kojima će se suočavati. Vjerujem da će im biti puno lakše ako znaju da imaju našu podršku i da vjerujemo u njih, da će im to pomoći da i sami više vjeruju u sebe, da se otvore i pokažu svoj puni potencijal.''
Unatoč javnom poslu, granicu između privatnog i profesionalnog jasno povlači.
''Moj posao je javan, ne i moj život. Mogu podijeliti određene dijelove svog života s javnošću, one koje smatram da ne narušavaju moju privatnost, ali uvijek čuvam svoju intimu i osobni prostor za privatan krug.''
Kad ne radi, sanja o jednostavnom resetu.
''Ako baš pričamo o idealnom, onda bi to bio dan na odmoru, negdje na ležaljci na sunčanoj plaži uz palme i šum mora, dobru hranu i još bolje društvo.''
A svakodnevica ipak ima svoj mali, ali važan ritual.
''Moj svaki dan započinje s barem jednom šalicom zelenog čaja. Bez toga ne započinjem dan i ne izlazim iz stana. Buđenje prilagodim tako da stignem odraditi svoj ritual, a u izvanrednim situacijama kada ga ne stignem popiti doma, nosim ga sa sobom'', otkrila nam je.
Na kraju, kada govori o tome kako bi voljela da je publika doživljava – danas i za deset godina – njezina želja ostaje jednostavna, ali snažna.
''Voljela bih znati da je moj rad nekad dotaknuo nekoga, nasmijao ga, olakšao mu, razjasnio mu ili mu pomogao u bilo kojem smislu na bilo koji način. To bi mi bila najveća nagrada i znak da radim nešto dobro'', zaključila je.
