Edoardo Agnelli trebao je biti odgajan kako bi naslijedio oca Giannija u Fiatu, no interes za filozofskim i religijskim pitanjima na koncu mu je ugasio život.
Obitelj Agnelli smatra se neslužbenom talijanskom kraljevskom obitelji. Vlasnici automobilskog carstva Fiat i nogometnog kluba Juventus bili su moćniji i od talijanskih političara, a uspješno su se uzdignuli od surađivanja s fašističkom vlasti Benita Mussolinija. Međutim, put do vrha nije bio lagan, a zbog mnogih tragedija u obitelji Talijani su govorili kako ih je pogodila "la maledizione" (hrv. prokletstvo).
3 vijesti o kojima se priča
Najstariji i jedini sin patrijarha obitelji Giannija Edoardo Agnelli jedan je od samo nekolicine članova ove obitelji koji je tragično okončao svoj život sa samo 46 godina.
Rođen 9. lipnja 1954., Edoardo je odrastao pod ocem koji je bio gotovo mitska figura u Italiji — elegantan, karizmatičan, svemoćan. Edoardo je, nasuprot tome, bio osjetljiv, duhovan i povučen mladić, više zainteresiran za filozofiju, religiju i umjetnost nego za upravljačke odbore i poslovne karijere.
Iako je studirao u elitnim školama, uključujući Princeton, Edoardo je osjećao da ne pripada svijetu u kojem se rodio. Njegova je priroda bila kontemplativna, a duša – nemirna.
Još kao mladić, Edoardo je mnogo putovao — Indija, Bliski istok, Afrika — tražeći odgovore na pitanja koja se nisu mogla pronaći u poslovnim izvještajima ili luksuznim vilama.
Posebno ga je privlačila religija i mistika, pa je proučavao astrologiju, filozofiju i svete tekstove različitih tradicija. Tijekom boravka u Iranu, duboko ga je dirnula islamska kultura i sufijska duhovnost, što će kasnije presudno oblikovati njegov život.
Pogledaji ovo
Dok je odrastao, otac ga je pokušavao odgojiti kako bi jednog dana naslijedio Fiatovo carstvo. Usprkos tome, Edoardov nedostatak odgovornosti i labilnost Giannija je odvraćala od mogućnosti da sin preuzme sve veću funkciju u Fiatu te se trudio da ništa ne naslijedi.
Tijekom jednog od svojih putovanja u Iran, Edoardo je prešao na islam i uzeo ime Hisham Aziz. Duboko ga je inspirirao nauk ajatolaha Homeinija, ali i šira duhovnost islama, koju je doživio kao put jednostavnosti i unutarnjeg mira.
"Jednog dana, dok sam bio u New Yorku, šetao sam knjižnicom i moj je pogled privukao primjerak Kur’ana. Bio sam znatiželjan što u njemu piše. Počeo sam ga čitati na engleskom i osjetio sam da su to svete riječi, da to ne mogu biti riječi čovjeka. Bio sam duboko dirnut, posudio sam knjigu i nastavio je proučavati te sam imao dojam da je sve više razumijem i povjerovao sam u nju", objasnio je svoj prelazak.
Ova odluka šokirala je talijansku elitu, ali i njegovu obitelj. Gianni Agnelli nikada nije razumio sinovu potrebu da se odrekne privilegija, niti je vjerovao u njegov duhovni put. Iz tog razloga, isključio ga je iz oporuke i nasljedstva te počeo obučavati nećaka Giovannija Alberta, sina svog brata Umberta, što je Edoarda strašno povrijedilo.
Usprkos tome što mu otac nije dao da priđe Fiatu, Edoardo je bio povezan s Juventusom te je čak prisustvovao tragediji na stadionu Heysel. Godine 1990. u Keniji su ga optužili za posjedovanje heroina, no optužbe su kasnije odbačene.
Edoardo je sve više živio povučeno, daleko od obiteljskog carstva. Bio je usamljenik, okružen tek nekolicinom prijatelja koji su dijelili njegov interes za filozofiju i religiju.
Dana 15. studenoga 2000. godine, njegovo beživotno tijelo pronađeno je ispod vijadukta Savona-Torino, gdje je pronađen njegov automobil. U trenutku smrti i pada s minimalno 80 metara visokog mosta imao je 46 godina, a u izvještaju je stajalo kako je bio živ kada je njegovo tijelo udarilo u zemlju. Njegova glava, lice i prsa bili su oteženi zbog pada i autopsija je potvrdila unutrašnje ozljede, što je potvrdilo teoriju o samoubojstvu.
Pogledaji ovo
Nisu svi povjerovali u službene izvještaje. Ajatolah Khamenei, koji je tada bio glavna osoba u Iranu, naredio je vlastitu istragu, dok su iranski mediji i organizacije stvorile kultni narativ o Edoardu kao "mučeniku vjere", navodeći njegovu povezanost s islamskom republikom i islamskim vođama, te su čak osnovale organizaciju nazvanu po njemu: Edoardo Agnelli Islamic Association u Iranu.
Neki su vjerovali da je Edoardo bio žrtva nesreće ili nečije namještaljke, jer je prije smrti navodno govorio o "velikim istinama koje želi otkriti svijetu". Međutim, obitelj je šutjela, a slučaj je brzo zatvoren.
Edoardo Agnelli ostao je simbol tragedije među bogatima. Bio je čovjek koji je imao sve, ali je tražio nešto drugo, nešto što nije mogao kupiti. Njegova smrt otvorila je pitanje o cijeni koju djeca moćnih često plaćaju zbog obiteljskih očekivanja i društvenog pritiska.
1/48 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/33 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo








