U čast Pavi Urbanu, mladom ali i legendarnom fotografu koji je ubijen prije 20 godina dok je fotografirao razaranje stare dubrovačke jezgre 6. prosinca 1991. godine, u utorak navečer održalo se scensko događanje Rat art u Zagrebačkom kazalištu mladih.
Dupkom puna scena Miška Polanca (među kojima su bili glumci Urša Raukar, Alma Prica, Mislav Čavajda...) svjedočila je razgovoru iz emisije Radio Dubrovnika s Pavom iz 1989.godine u kojem govori o radovima za koje je primio 3. nagradu na Dubrovačkom salonu II, motivima koje voli snimati (djevojke, žene, majka), ali i o budućim planovima. O njegovu životu i djelu govorio je ravnatelj Umjetničke galerije Antun Maračić.
Još za vrijeme srednje pomorske škole Urban se počinje baviti fotografijom pa na ljeto 1991. godine upisuje studij snimanja na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu čime prekida obiteljsku tradiciju koja je generacijama bila vezana uz plovidbu.
Ubrzo se vraća u Dubrovnik koji je opkoljen jedinicama JNA i prijavljuje se u dragovoljce te odlazi u Župu Dubrovačku na prvu crtu obrane.
Po padu Župe, vraća se u grad i počinje raditi kao fotoreporter Slobodne Dalmacije, Dubrovački vjesnik, a dokumentira i za Ministarstvo informiranja RH te počinje intenzivno raditi na Rat artu, koje je zaključio s 12 čudesnih fotografija granatiranja i razaranja dubrovačke gradske jezgre. Upravo je u tih nekoliko mjeseci nevjerojatno umjetnički sazrio.
Ostao je zapažen i po nizu različitih stilskih i žanrovskih fotografija od aktova, kazališnih fotografija (Dubrovačke ljetne igre), arhitekture, pejsaže, prizori iz dubrovačke svakodnevice. Uvijek je bio u žarištu događaja. Srljao je u rizik, no ponašao se kao da je zaštićen, a kamera mu je služila kao oružje.
'Sve te fotografije su snimane toliko egzaktno, jasno su kadrirane, pozicija je kao da se snima film, a za kamermana nema nikakvog rizika kao da je sve izrežirano i falso', rekao je o Urbanovom načinu rada i predanost profesiji Antun Maračić.
Studenti ADU po prvi puta su interpretirali dnevnik pisma koje je Pavo nekoliko tjedana prije smrti poslao svojoj djevojci Mari Bratoš koja je tada bila u Americi. U foajeu su izloženi Urbanovi radovi koje je snimio na Dubrovačkim ljetnim igrama.
