Razgovarali smo sa Sofijom Rei, vokalisticom, skladateljicom i sviračicom charanga, koja je svojim jedinstvenim spojem jazza i južnoameričkih tradicija osvojila svjetsku scenu. Na Ponta Lopud Jazz Festivalu izvela je emotivni repertoar i podijelila svoja razmišljanja o umjetnosti, zajednici i budućnosti jazza.
Sofía Rei je argentinska vokalistica, skladateljica i multiinstrumentalistica poznata po jedinstvenom spoju jazza, južnoameričkog folka, elektronike i eksperimentalnih zvukova. Njezina je glazba most između kultura, tradicije i suvremenih izraza, a prepoznata je i nominacijom za nagradu Grammy.
Na Ponta Lopud Jazz Festivalu prvi je put nastupila ovog ljeta, gdje je izvela emotivan repertoar i predstavila projekte koji istražuju povezanost umjetnosti, zajednice i društvenih tema.
U razgovoru otkriva svoje glazbene početke, osobne inspiracije te planove za budućnost.
Karijeru je započela u Buenos Airesu, no odlazak u New York s 24 godine bio je ključan trenutak njezina umjetničkog puta. ''Taj skok otvorio mi je vrata svijeta suradnji i zvukovima o kojima sam prije samo sanjala'', prisjeća se. Iako se u početku vidjela isključivo kao jazz vokalistica i improvizatorica, nije mogla predvidjeti da će pisati vlastitu glazbu, voditi brojne projekte i nastupati diljem svijeta. Posebno ističe projekte Folk & Futurism i novu novinarsku operu na kojoj radi: ''Oni mi omogućuju da isprepletem osobne priče, glasove zajednice i šire kulturne narative. Glazba za mene mora imati svrhu izvan estetike – da pojača marginalizirane glasove, potakne dijalog i potvrdi svoju društvenu relevantnost.''
Glazba kao putovanje i terapija
Rei je odrasla okružena južnoameričkom glazbom koja je oblikovala njezin stvaralački identitet. Godinama je proučavala ritmove, vokalne stilove i priče koje donose tradicionalne pjesme, a njezina znatiželja i sklonost eksperimentiranju doveli su do jedinstvenog zvuka. ''Uvijek sam voljela umjetnike koji su jedan korak u tradiciji, a drugi u sadašnjosti. Za mene je to prirodan proces – odavanje počasti izvoru uz istraživanje novih boja i tekstura'', kaže.
Emocionalna povezanost s glazbom posebno je snažno došla do izražaja u pjesmi koju je na Lopudu posvetila svome preminulom ocu. ''To je jedno od najosobnijih djela koje sam ikad izvela u javnosti. Glazba je postala jedini jezik kojim sam mogla nastaviti razgovarati s njim. Trebale su mi godine da tu pjesmu iznesem na pozornici bez suza'', priznaje. Publika, bez obzira na jezik, uvijek osjeti emotivnu snagu izvedbe, a za Sofíu je ta pjesma način da tugu pretvori u povezanost i sjećanje.
Pogledaji ovo
Suradnje koje inspiriraju
Tijekom karijere Rei je surađivala s brojnim svjetskim glazbenicima, a u suradnicima traži otvorenost i hrabrost: ''Sjajan partner je netko tko se ne boji zakoračiti u nepoznato, tko duboko sluša i donosi sebe u glazbu. Najčešće biram ljude po njihovoj osobnosti i originalnosti, a ne po instrumentu koji sviraju.'' Posebno ističe prijateljstvo s vokalisticom i skladateljicom Thanom Alexom, osnivačicom Ponta Lopud Jazz Festivala: ''Thana je nevjerojatna žena, borac i umjetnica. Stvorila je prostor koji potiče zajednicu, suradnju i umjetničku slobodu – ovaj festival nije samo koncertni događaj, već prava platforma za razmjenu ideja.''.
Ponta Lopud Jazz Festival: umjetnički predah
Boravak na otoku Lopudu za Sofíu je bilo posebno iskustvo. ''Otok je jedno od najljepših mjesta koje sam posjetila, a festival stvara okruženje u kojem se umjetnici i publika mogu iskreno povezati. Zajedno smo provodili dane dijeleći glazbu, razgovarajući, kupajući se… To je iskustvo koje ću zauvijek nositi sa sobom'', kaže. Smatra da ovakav pristup može poslužiti kao model za druge međunarodne festivale: '''Prečesto su festivali svedeni na logistiku i žurbu, a malo na umjetničku razmjenu. Lopud nudi suprotnost – prostor za disanje, kreativnost i zajedništvo.''.
Nastup na festivalu bio je iznenađenje za publiku – pjevanje na španjolskom, spoj jazza, folka, elektronike i eksperimenta. ''Drago mi je što je publika prihvatila našu ‘čudnovatost’'' smije se Sofía.
Charango i identitet
Iako nije središnji instrument njezinog stvaralaštva, charango zauzima posebno mjesto u njezinoj glazbenoj priči. Prvi ga je put čula kao dijete u Argentini, a 2009. kupila vlastiti instrument. ''Charango je malen, ali zahtjevan, nosi stoljeća andske tradicije i zvuk koji je istovremeno univerzalan i duboko lokalni. S vremenom je postao moj alat za pisanje pjesama i eksperimentiranje'', objašnjava.
Pogledaji ovo
Rei svoj rad vidi kao nastavak jazz tradicije koja oduvijek upija različite utjecaje: ''Želim stvoriti viziju jazza koja je globalna, inkluzivna i hibridna, ali uvijek ukorijenjena u improvizaciju i povezanost među glazbenicima''.
Pogled u budućnost
Unatoč zahtjevima karijere, inspiraciju pronalazi u znatiželji i želji za doprinosom zajednici. Najavila je i novi album, koji izlazi na proljeće 2026. ''To je projekt nastao u suradnji s iznimnim ženama iz globalne latino scene. Istražuje spoj tradicionalne latinoameričke kulture, alternativnih žanrova i digitalnih tehnologija. Radim na njemu godinama i jedva čekam da ga podijelim s publikom,” otkriva.
Za Sofíu je glazba mnogo više od zvuka: “Ona je most – između prošlosti i budućnosti, između kultura i ljudi. Nadam se da nas podsjeća koliko toga dijelimo i koliko duboko se možemo povezati kada stvarno slušamo jedni druge.''
